Podbevšek je došavši u POA-u tvrdio da tu rade samo "komunjare" i da ih sve treba najuriti. Stoga je počeo primati nove kadrove te zaposlio između 50 i 100 novih ljudi, koji su njegovi prijatelji, kumovi, članovi Mladeži HDZ-a ili pak bliski visokiI bez dodatnih istraga predsjednik Mesić mogao bi odmah potpisati smjenu Joška Podbevšeka i svih onih iz vrha POA-e koji su sudjelovali u nezakonitom ispitivanju novinarke Helene Puljiz. Ako se sada ne sankcioniraju krivci, sutra mogu, osokoljeni neodlučnošću izvršne vlasti, iste nezakonitosti poduzeti prema drugim novinarima i građanima Republike Hrvatske. Ova je situacija slična onoj kad je skupina generala napisala pismo kojim je politizirala vojsku. Da predsjednik tada nije odmah reagirao i umirovio sve generale potpisnike pisma, pitanje je kojim bi putem Hrvatska krenula. I danas je ista situacija. Samo ovaj put nisu u pitanju generali nego tajni agenti koji su se oteli kontroli. Dva tjedna nakon izbijanja afere može se pouzdano tvrditi da je riječ o klasičnoj političkoj zloupotrebi tajne službe u političke svrhe.

Prvi je razlog taj što je premijer Sanader nekoliko puta tvrdio da je Joško Podbevšek, šef Protuobavještajne agencije koja je napravila zloupotrebe, njegov izbor, njegov čovjek i da on stoji iza njega. S druge strane, Podbevšek, tvrde u POA-i, ništa ne radi bez znanja premijera te ga o svemu informira. Drugi je razlog to što otprije postoji informacija da se POA kod više ljudi informirala o predsjedniku Mesiću, njegovu uredu, obitelji i poslovima članova njegove obitelji. Treći je razlog to što novinarka nije pozvana na razgovor radi nacionalne sigurnosti nego iz političkih razloga i zbog prioriteta koje je odredio HDZ. Stoga je nemoguće da je to Podbevšek ili netko drugi unutar POA-e radio samostalno. I na kraju, četvrti je razlog to što politički prioriteti HDZ-a nisu i ne moraju biti ujedno i prioriteti nacionalne sigurnosti, što otvara pitanje zašto je u POA-i zaustavljena profesionalizacija.

U fokus nadzora POA-e stavljeno je samo Vijeće za nadzor sigurnosnih službi, mada ono nije jedino za to nadležno. Postavlja se pitanje zašto Podbevšek nije naložio provedbu unutarnjeg nadzora i do okončanja postupka suspendirao glavne aktere afere. Takva praksa postoji u MUP-u. Umjesto toga, Podbvešek cijelo vrijeme okrivljuje druge. Odgovorni su i Mesić i Sanader jer nisu odmah, zajedno ili samostalno, naložili Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, kojem je na čelu Ladislav Pivčević, da provede nadzor. Tijela izvršne vlasti su zatajila, i to namjerno, jer Vlada nešto želi sakriti. Predsjednik je, kako doznaje Nacional, potkraj prošloga tjedna zatražio od Pivčevića strog nadzor i hitan izvještaj o tom slučaju, na osnovi kojeg će odlučiti koga će izbaciti iz službe.

Kako ništa nije poduzeto, Vijeće za nadzor sigurnosnih službi na čelu s Vlatkom Cvrtilom jedino se poziva na odgovornost za nadzor. No Vijeće je izloženo političkoj opstrukciji. Članak 80. Zakona o sigurnosnim službama pretpostavlja da je Vijeće tijelo Sabora i da je svojevrstan pravobranitelj koji štiti ljudska prava građana od tajnih službi. No Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost donio je nezakonitu odluku kojom je radu Vijeća oduzeo samostalnost.

U “slučaju Puljiz” Vijeće je podleglo pravnim akrobacijama Miroslava Šeparovića, koji kao pravni ekspert utječe na članove Vijeća tezom da “ništa neće proći na sudu kao dokaz”. Pritom se zaboravlja da Vijeće nije sudska instancija koja treba suditi nego utvrđuje činjenice i da je Šeparović kao član Vijeća u sukobu interesa jer je član Središnjeg odbora HDZ-a, a drugo, upravo je na njegovu intervenciju Podbevšek u POA-i zaposlio njegova bivšeg vozača Branka Brletića. Član Vijeća Grgić, koji ni po kojem kriteriju ne bi smio sjediti u Vijeću, stalno je pristran, kako doznaje Nacional, tvrdi da su svi bivši u službi “komunjare” a sadašnji pravi Hrvati te stalno dostavlja informacije o radu Vijeća strukturama bliskim bivšem SIS-u i HDZ-u.

Apsolutno je neosporno da je POA u “slučaju Puljiz” djelovala nezakonito. Nisu postojali razlozi za razgovor s njom, a nije poštovan ni Pravilnik o načinu sigurnosnog djelovanja. Ne može se tvrditi da je razgovor bio neslužben ako je netko doveden u službene prostorije, još k tomu u prostoriju gdje se sve snima i koja je upravo za to namijenjena. Razgovor može biti neslužben izvan službenih prostorija, kad operativci posjete građanina od kojeg očekuju da im može dati neku informaciju. Razgovor je bio služben i nije poštovana odredba članka 31. pravilnika o sigurnosnom djelovanju koja kaže da je službena osoba dužna osobi koju poziva priopćiti razloge pozivanja i zakonsku osnovu za postupanje službene osobe. Pritom se podrazumijeva da ona građanina mora obavijestiti da se ne mora odazvati na razgovor. Ta odredba predviđa i način uzimanja izjave: snimanje uz pristanak osobe, pri čemu se izrađuje zabilješka ili pak uzima izjava u zapsinik i vlastoručno potpisuje.

Podbevšek je došavši u POA-u tvrdio da tu rade samo “komunjare” i da ih sve treba najuriti. Stoga je počeo primati nove kadrove te zaposlio između 50 i 100 novih ljudi, koji su njegovi prijatelji, kumovi, članovi Mladeži HDZ-a ili pak bliski visokim HDZ-ovim dužnosnicima. S tim svojim ljudima stvorio je parasistem unutar POA-e pa sada ta nova struktura odrađuje samo zadaću za potrebe HDZ-a. Sve se te stvari pišu neformalno, bez urudžbenog broja i nemoguće ih je istražiti bilo kakvim nadzorom. No Podbevšek zaboravlja da postoje svjedoci i da će ga jednoga dana, kad bude najuren, netko sigurno pitati što je to radio.

Podbevšek, kojeg njegovi podređeni zovu “Slovenac”, pravda se da je razlog za pozivanje Helene Puljiz njeno navodno poznanstvo s Hrvojem Petračem. Ako je Petrač bio razlog, onda bi Podbvešek javnosti mogao objasniti slučaj svog prijatelja Marija Levanića, zeta bivšeg šefa obavještajne agencije (OA) Damira Lončarića. Levanić je prije godinu dana radio u Petračevoj tvrtki, gdje je dobio otkaz, da bi ga Lončarić zaposlio u Elektri. Kako je Podbevšek prijatelj i kum s Levanićem, obećao mu je posao u POA-i, ali se utvrđuje na Ekonomskom fakultetu da Levanić ima krovotvorenu diplomu. Podbevšek zataškava cijeli slučaj, mada bi morao protiv Levanića podnijeti kaznenu prijavu, dok policija privodi Levanića zbog sumnje da je pretukao direktora Elektre. Ako je Petrač glavni problem u državi, kako je Mario Levanić mogao biti kandidat za zaposlenje u POA-i? Podbevšek je zloupotrijebio svoj položaj. No nije to sve o načinu rada Podbevšeka kojeg Sanader zdušno štiti.

Mnogi se još sjećaju kako je Podbevšekov brat Petar ljetos na Korčuli bez ikakva razloga pretukao Vladimira Čuljka. O tome se naglo zašutjelo a obitelj Čuljak nije bila spremna ni na kakve izjave. Teško pretučeni Čuljak nije čak ni tužio Petra Podbevšeka.

Braća Podbvešek, snažni, nabildani momci, poznati su po svojoj prijekoj naravi i brzini na šakama. Joško Podbevšek je čak za vrijeme rata radio kao izbacivač u Frankfurtu u lokalu svoje tete. Kad je rat završio, vratio se u Hrvatsku i znao se često potući. Jednom se u Zagrebu potukao i s Petračevim sinom Novicom, koji je također poznat kao vrlo brz na šakama. Znajući da ga bratov incident na Korčuli može kompromitirati, cijelu stvar želi zataškati.

Šef POA-e angažirao je svog svog savjetnika Dražena Tomića da stvar zataška. Tomić to nije uspio pa ga je Podbevšek otjerao u mirovinu, tvrdeći da je “stari kadar i da to od njega zahtijeva Sanader”. Podbevšek je angažirao pomoćnika za kriminalističku policiju u policijskoj postaji Korčula Tončija Perušića koji je uspostavio kontakt s obitelji Čuljak. Malo pritiskom, malo obećanjima nagovara ih da odustanu od tužbe i medijskih nastupa. Za dobro obavljen posao Tonči Perušić nagrađen je zaposlenjem u POA-i te će uskoro na Korčuli zamijeniti Dražena Tomića. No ni obitelj Čuljak ne ostaje bez nagrade. Joško Podbevšek zapošljava Anđelku Roso, sestru Vlade Čuljka, u Središnjici POA-e u Zagrebu. I onda se netko još čudi kako se mogao dogoditi “slučaj Helene Puljiz”. A tek kad se otvori “slučaj Anite Perišin”?