Tužiteljica, unatoč svim dokazima, i dalje smatra da je Gotovina na tlu Hrvatske i da ga štite državne strukture.Politička šteta izazvana višegodišnjim dezinformacijama, podmetanjima i medijskim manipulacijama u slučaju odbjeglog generala Gotovine za Republiku Hrvatsku dobila je goleme razmjere u posljednjem izvješću glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte prošlog tjedna pred Vijećem sigurnosti UN-a. Ona nikad dosad nije tako oštro napala hrvatski državni vrh jer nije uspio locirati i uhititi odbjeglog generala na svom teritoriju. Tužiteljica, unatoč svim dokazima, i dalje smatra da je Gotovina na tlu Hrvatske i da ga štite državne strukture. Zbog tako negativnog izvješća Hrvatskoj prijeti odgađanje početka pregovora s EU i NATO-om.

Tri godine nakon što je Gotovina pobjegao nijedna domaća ili strana sigurnosna služba, parapolicijski timovi, pojedinci ili lovci na glave nisu došli ni do jednog valjanog dokumenta, fotografije, putovnice, avionske karte ili bilo čega sličnog kako bi dokumentirano potvrdili da se Gotovina barem jednom našao u Hrvatskoj. Više od 600 dojava za različite lokacije pomno je provjereno bez uspjeha.

Hrvatski su mediji, u potrazi za senzacionalnim naslovnicama, od trenutka njegova bijega objavili niz dezinformacija i ničim dokazanih tvrdnji o mjestima njegova boravka. Svemu tome povjerovala je i glavna haaška tužiteljica, što ima teške političke posljedice za Hrvatsku. Gotovina je prema pisanju hrvatskih medija proputovao više od pola svijeta, viđen je u Latinskoj Americi, Kanadi, Bosni i Hercegovini, u Rimu, na Siciliji, u Francuskoj, a najnovije je otkriće da je u Irskoj. Ipak, on je, barem prema hrvatskim medijima, najbezbrižniji u Hrvatskoj, gdje sa suprugom ljetuje na jahti u zadarskom i šibenskom arhipelagu, igra mali nogomet u selu Lišani kraj Zadra ili gradi stubište u vlastitom domu u Pakoštanima. Povremeno bi otišao i u BiH k Anti Jelaviću ili na “dernek” u hotelu u Širokom Brijegu, dok bi duševni mir pronalazio u franjevačkim samostanima u Hercegovini.

Potkraj srpnja 2001. bila je objavljena tjeralica za Gotovinom, bilo je jasno da je napustio Hrvatsku, a hrvatski novinari dali su se u potragu za njegovim skrovištem. U nedostatku dokaza, naivno su se oslonili na vjerojatnost da se Gotovina skrio u Bosni i Hercegovini, u franjevačkim samostanima ili kod bivših suboraca. Da je Gotovina želio da ga vrlo brzo uhvate, vjerojatno bi to i učinio, jer su upravo katoličke samostane i lokacije njegovih prijateljskih i rodbinskih veza pomno opservirali SFOR u BiH i strane obavještajne službe. Da se Gotovina odlučio sakriti u BiH ili negdje u Hrvatskoj, odmah nakon objavljivanja tjeralice bio bi mu znatno smanjen prostor na kojem se može kretati.

Unatoč tomu novinar Željko Peratović u Vjesniku od 14. srpnja 2001. kako bi se prema izvorima bliskim Ministarstvu obrane Gotovina mogao nalaziti u Masnoj Luci, nedaleko od Kupresa, u franjevačkom samostanu u kojem fra Petar Krasić, brat norvalskog franjevca Ljube Krasića, uzgaja pse tornjake. Prema izvorima bliskim Haaškom sudu, tvrdi Peratović, Gotovina je boravio u Masnoj Luci, ali je već odonud otišao, iz straha od SFOR-a, u Latinsku Ameriku.

Takva informacija nije mogla biti točna jer prema podacima hrvatskih obavještajnih službi Gotovina je 9. srpnja 2001. boravio u marini u Sukošanu sa Željkom Dilberom, potom su Gotovina, Dilber i zadarski slikar Petar Kazija 12. srpnja 2001. kasno navečer bili u kafiću u Kukljici na Ugljanu, kamo su došli Dilberovim brodom, a Gotovina je napustio Pakoštane 14. srpnja 2001. s naprtnjačom na leđima, na jedrilici svog šurjaka, pomorskog kapetana iz Zadra Dragana Živkovića. Vjesnik je objavio informaciju o skrivanju Gotovine u BiH i njegovu bijegu u Latinsku Ameriku dok je još bio u Pakoštanima. Isti novinar samo dva tjedna poslije 29. srpnja 2001. govori o tome kako je Gotovina u Paragvaju ili Obali Bjelokosti:?Dvije vrlo vjerojatne destinacije koje spominju kuloari su Paragvaj i afrička Obala Bjelokosti. Računa se da se Gotovina poslužio mogućnošću promjene identiteta i dobivanja francuske putovnice, prava koje je stekao kao pripadnik francuske Legije stranaca. Paragvaj i Obala Bjelokosti su zemlje u kojima je kao legionar boravio i borio se i tamo poznaje vojne i političke strukture. Uz to, te zemlje, navodno, u svojim zakonodavstvima imaju restriktivne uredbe o izručenju?, ustvrdio je Peratović. Pojavile su se i besmislice da je Gotovina viđen na malonogometnom turniru u Lišanima blizu Zadra, gdje je okružen čuvarima vodio ekipu “Ante Gotovina”. Teško je povjerovati da bi se Gotovina igdje pojavio okružen većim brojem ljudi.

Na tragu slične priče o povezanosti franjevaca iz Masne Luke s Gotovinom, novinarka Slobodne Dalmacije Davorka Blažević 18. prosinca 2001. napisala je da je Gotovina neko vrijeme izvan Hrvatske, da se sklonio u Norwallu, u Kanadi, gdje se o njegovoj sigurnosti brine tzv. norwallska skupina. “U Kanadu je Gotovina dospio uz pomoć fra Petra Krasića, širokobriješkog franjevca koji je osnivač samostana Masna Luka Centar, smještenog između Vran planine i Čvrsnice. Norwallskim centrom (radi se zapravo o farmi), u kojemu je stasao i politički se profilirao Gojko Šušak, upravljao je također širokobriješki franjevac Ljubo Krasić (Petrov brat). ‘Norwallska skupina’ ugostila je nekoliko puta i dr. Franju Tuđmana na njegovim turnejama po Kanadi (1987., 1988. i 1989.)”, ustvrdila je novinarka Slobodne Dalmacije. Ta konstrukcija temeljila se na bliskim vezama Šuška i Gotovine kojem je Šušak bio vjenčani kum. Ako je Peratović već napisao da je Gotovina bio u Masnoj Luci i pobjegao pred SFOR-om, novinarka Slobodne Dalmacije konstruira kako su franjevci u Masnoj Luci organizirali Gotovinin bijeg pred SFOR-om k svojim prijateljima u Kanadi. Sve bi to imalo smisla da je Vjesnikova informacija bila točna, ali nju potpuno opovrgava izvješće hrvatskih tajnih službi. I ministar unutarnjih poslova Marijan Mlinarić ove je godine decidirano izjavio da se Gotovina uputio s naprtnjačom na leđima prema Italiji.

Nakon što je Nacional u lipnju 2003. objavio intervju s odbjeglim generalom a Ivo Pukanić izjavio da se Gotovina ne skriva u Hrvatskoj već da je s njim napravio razgovor u jednoj od zemalja Europkse Unije, u medijima su zaredali naslovi o mjestima njegova boravka. Urednik Jutarnjeg lista Davor Butković 14. lipnja 2003. samo nekoliko dana od objave intervjua tvrdi kako su Gotovinu vidjeli kanadski pripadnici SFOR-a u jednom hercegovačkom hotelu, pa potom da se Gotovina nalazi na granici BiH i Hrvatske ili pak u jednom od franjevačkih samostana. Kako bi priča imala nekakav slijed u kolovozu 2003. Jutarnji list piše da su Gotovini pomogli da se prebaci u Hercegovinu brigadir Werner Ilić, pukovnik Nediljko Vegar i general Ljubo Ćesić Rojs. Nakon toga Gotovina je zrakoplovom otputovao u SAD pod lažnim imenom Andrew Grant. Gotovina je po dolasku u Chicago prešao američko-kanadsku granicu. Tu informaciju brzo su demantirale domaće i inozemne obavještajne službe. POA je provjeravala podatke Obavještajne agencije o tezama pojedinih predstavnika međunarodne zajednice da general Gotovina boravi u franjevačkom samostanu Šćit na Ramskom jezeru te da je viđen kako u Hercegovini prelazi granicu između Hrvatske i BiH. U lipnju 2003. uslijedila je neuspješna akcija SFOR-a u kojoj Gotovina nije pronađen. Zbog fizičke “sličnosti” s bivšim legionarom uhićeni su Luka Faleter i Jozo Meštrović.

Potom, Davor Butković, pozivajući se na izvore SIS-a tvrdi u rujnu 2003. kako je Gotovina zapravo još u lipnju 2001. pobjegao na jahti prema Italiji. Takvo što ne odgovora istini iz jednostavnog razloga, jer je Gotovina napustio Hrvatsku sredinom srpnja 2001. Na dan dolaska Carle Del Ponte u Hrvatsku, uoči njenog susreta s premijerom Račanom, 6. listopada 2003. urednik Jutarnjeg lista Davor Butković tvrdi: “Predstavnici Haaškog suda na čelu s glavnom tužiteljicom Carlom Del Ponte danas će premijeru Račanu i hrvatskoj Vladi predstaviti tvrdnje i izjave koje, prema mišljenju Haaškog suda, dokazuju da se general Ante Gotovina i dalje skriva u Hrvatskoj te da ga hrvatske sigurnosne službe nisu kadre ili ga ne žele uhititi. Vladi bi trebala biti prezentirana imena ljudi s kojima se Gotovina susreće, koji mu osiguravaju logistiku i koji ga financiraju, kao i popis lokacija na kojima je odbjegli general navodno viđen.” Ništa od toga nije se dogodilo na sastanku Del Ponte ? Račan.

Globus od 26. rujna 2003. pod naslovom: “Gotovinu skriva mafija na Siciliji”, navodi da Gotovini u bijegu pomažu krijumčari oružja sa Sicilije s kojima ga je spojio bivši britanski komandos Tony Cascarino. Cascarino je kao internacionalni dragovoljac u studenome 1991. pristupio HV-u, a već 1992. na Siciliji je bio desna ruka Remiju Doamicu, kojeg su talijanski mediji 1995. proglasili novim liderom talijanskog kriminalnog miljea. Autori Globusova teksta prenijeli su informacije koji je u talijanskom listu Il Piccolo nekoliko dana ranije objavio novinar Pierluigi Sabatti, pozivajući se na podatke koje je dobio od talijanskih obavještajaca. Međutim, vrlo brzo Talijani su demantirali takvu vijest i ustvrdili desetak dana kasnije kako se Gotovina nalazi u Irskoj. Pored toga, talijanski obavještajci u kontaktima s hrvatskim kolegama nisu mogli ništa konkretno reći o takvoj mogućnosti i nisu raspolagali nikakvim dokazima.

Prava lavina napisa kako se Gotovina skriva u Hrvatskoj uslijedila je nakon njezina sastanka s Račanom i koincidirala je s njezinim govorom pred Vijećem sigurnosti te Europskom komisijom. Tako 13. listopada 2003. novinar Novog lista Boris Pavelić tvrdi: “Ante Gotovina je u srednjoj Dalmaciji i lakše je bolestan, pa sljedećih dana kani otputovati u Francusku gdje bi mogao obaviti potrebnu manju operaciju, izjavio je jučer našem listu dobro obaviješteni viši državni dužnosnik koji nije član Vlade, a nije želio biti imenovan. Prema podacima toga izvora, u posljednjih nekoliko dana generala Gotovinu pregledao je specijalist s područja Zadra ili Šibenika i utvrdio da mu je potrebna manja rutinska operacija kako bi se otklonila upala na predjelu glave. General je zatražio liječničku pomoć, ali nije išao na pregled, nego je liječnik odveden u njegovo skrovište kako bi ga pregledao. Poslije toga, izvijestio je naš izvor, general Gotovina kani otputovati u Francusku, i to uz pomoć ljudi koji su mu, navodno, kupili francusku putovnicu”, ustvrdio je Pavelić. POA je poslije utvrdila da je to gruba šala jednog hrvatskog liječnika. Visoki dužnosnik zapravo je bio zagrebački liječnik koji je na privatnoj večeri “usput” ispričao trač o Gotovini, koji se zatim pretvorio u senzacionalnu novinarsku priču.

Liječnik koji je zbog svojih pacijenata htio ostati anoniman izjavio tada za Slobodnu Dalmaciju da nema ni jednog elementa zbog kojega je ta priča trebala dobiti na težini, a da bi u suprotnom i sam prijavio državnim institucijama sve što zna o generalu Gotovini.

Vjesnik 14. listopada 2003. ponovo iz pera notornog Željka Peratovića donosi senzacionalnu vijest: “Odbjegli general Ante Gotovina jedno je vrijeme ljetovao sa suprugom Dunjom i kumom Željkom Dilberom na otočiću Kapriju, između Žirja i Kornata u Šibenskom arhipelagu, na jahti koju spominje glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte”, otkrio je Vjesniku zagrebački izvor blizak haaškom tužiteljstvu. Isti izvor nije htio precizirati u čijem je vlasništvu spomenuta jahta.

Boris Pavelić u Novom listu, očito potaknut međunarodnim publicitetom svojih tvrdnji, 15. listopada piše: “General Gotovina trenutno se kreće zaleđem Šibenika i Zadra, a kada je na brodu, plovi između Zadra, Šibenika i Splita, posljednje su informacije koje je naš list jučer rano poslije podne dobio od višega državnog dužnosnika čiji su podaci u ponedjeljak odjeknuli čak u Luxembourgu, gdje je glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte potvrdila kako se poklapaju s njezinim infomacijama o tome gdje je trenutno optuženi general. Čini se, dakle, kako se upravo ponavlja situacija iz ljeta 2001., kada je Gotovina dobar dio vremena provodio u hrvatskim teritorijalnim vodama Zadarskog arhipelaga te plovio na srednjodalmatinskom potezu Zadar ? Split ? Šibenik. Kad bi se iskrcao, najčešće bi boravio u mjestima oko Zadra, gdje uživa nepodijeljenu podršku stanovništva, te u zaleđu Šibenika i Zadra, s vjerojatnim povremenim prelascima u BiH.”

Novinar Željko Peratović u Vjesniku od 3. veljače 2004., nadovezujući se na netočnu informaciju Novog lista, ipak tvrdi: “Vjesnikovi diplomatski izvori procjenjuju da se odbjegli general ne nalazi u Francuskoj, koju je napustio oko 20. listopada prošle godine nakon manje operacije, i zrakoplovom se, preko Zuricha, vratio u Hrvatsku te produžio u Hercegovinu.” Ako je tome tako, u cijeloj priči teško je povjerovati da generala Gotovinu ne bi mogao prepoznati nitko od službenika ili putnika u zrakoplovu ili u hrvatskim zračnim lukama. Osim toga, vrlo lako se može doći do popisa putnika ili barem provjeriti putovnice francuskih državljana koji dolaze u Hrvatsku, a u to se vrijeme tvrdilo kako Gotovina raspolaže francuskom putovnicom na lažno ime.

Sve prethodne novinarske napise demantirao je kolumnist Jutarnjeg lista Ivan Zvonimir Čičak koji je početkom 2004. izjavio da je Gotovina zapravo viđen u Rimu u listopadu 2003., a takva informacija, prema njegovim riječima, čak je znatno omekšala stav haške tužiteljice naspram Republike Hrvatske. Globus u svom tekstu od 13. veljače 2004. novinarke Ane Knifer na tragu već poznatih teza da Gotovinu zapravo skrivaju ljudi iz kriminalnog miljea i njegovi dugogodišnji prijatelji u Legiji stranac objavljuje reportažu na temelju pisanja francuskog Le Mondea o tome kako se Gotovina već dvije godine skriva u Francuskoj i to u legionarskom središtu čime zapravo pobija sve ostale teze o Gotovininom skrovištu.

Premda ju je njen izaslanik Tomaso Osoria još u ljeto 2003. obavijestio da Gotovina nije u Hrvatskoj, nego da se autor intervjua Pukanić s njim našao u jednoj od zemalja Europske unije, Carla Del Ponte je Račanu samo mjesec dana kasnije poslala prijeteći non-paper u kojem je navela da ima sigurne informacije, iz medija i od službenih državnih tijela, da se Gotovina skriva u Hrvatskoj, ali da ga štite pojedine tajne službe i još neki ljudi iz državnog vrha. Takva izjava tužiteljice bila je potkrijepljena domaćim izvorima, prije svega iskazima ravnatelja policije Ranka Ostojića koji je bio na čelu parapolicijske skupine u lovu na Gotovinu. Članovi njegove grupe bili su isluženi špijuni starog sistema, Drago Frančišković, Božo Kovačević, Darko Starčević, Ljubo Ljubišić i Milovan Škorić. Osim njih Ostojić je imao i posebno povjerljive kadrove iz MUP-a: Marija Bertinu, tijesno povezanog s Karmen Kardum, tajnicom već spomenutog specijalnog savjetnika zapovjednika SFOR-a Oscara Vere, Željka Dolačkoga i Jadranka Belinu, Zdravka Šeničnjaka te Špiru Mišu, šefa Ureda za osiguranje MUP-a. Za novinrasko pokrivanje u timu se je brinuo novinar Globusa Gordan Malić. Svaki je od agenta imao zadatak da drži na vezi svoje novinare i agente. Za razliku od Ostojićeva tima koji se bavio medijskim manipulacijama, POA je zbog Gotovine intenzivno kontaktirala s nizom inozemnih obavještajnih službi. Pojedini djelatnici talijanske službe SISMI, koji borave u Hrvatskoj, plasirali su informacije da je Gotovina boravio u Hercegovini i Imotskoj krajini, a da se nalazi u Klisu. SISMI nije službeno dostavio dokaze svojih tvrdnji, a POA ih je nakon provedenih operativnih postupaka ocijenila neutemeljenima. POA je 2003. ostvarila šest kontakata s predstavnicima britanske sigurnosne službe MI6 i tražila konkretne i precizne podatke koji potkrepljuju njihove teze da se Gotovina skriva u Hrvatskoj. Predstavnik Britanije tada je eksplicitno ponavljao da ne raspolaže nikakvim konkretnim podatkom o mjestu boravka, a pogotovo ne dokazom da je Gotovina u Hrvatskoj.

Nakon što je Carla Del Ponte izjavila da je Gotovina viđen u crnom džipu na području Zadra te da ga je jedan veleposlanik vidio u Zagrebu, POA je utvrdila da su to bile dezinformacije. Provjerom navoda Carle Del Ponte da je Gotovina viđen u Zagrebu POA je utvrdila da je izvor podatka bio veleposlanik Španjolske te da su ostali veleposlanici od njega zatražili objašnjenje i dokaze, koje im on nije pružio. Gotovina je navodno viđen i u kafiću kod benzinske postaje u mjestu Veljači na cesti Vrgorac ? Vitina. Navodno se skrivao u mjestu Mijača nedaleko od Vrgorca, u obiteljskoj kući Ante Grljušića. Navedeno je i da često boravi u nedavno otvorenom hotelu kod Kupresa, čiji su vlasnici Vinko Žuljević Klica i Slaven Petričević, bivši pripadnici specijalnih postrojbi HVO-a. Provjeravajući te informacije POA je utvrdila da su geografski netočno locirana navedena mjesta, kao i vlasnici objekata, pa je zaključeno da su to netočni podaci nepouzdanih izvora. Novi list je 22. srpnja 2004. objavio još jednu dezinformaciju o supruzi generala Gotovine: “Posljednjih nekoliko dana medicinskim, ali i političkim krugovima u Zagrebu kola priča da je pukovnica Hrvatske vojske Dunja Zloić-Gotovina, supruga odbjeglog generala Ante Gotovine, trudna već dva mjeseca.” Ta je informaciju ubrzo opovrgnuta. Takva je tvrdnja trebala poslužiti konstataciji da je Gotovina bio u Hrvatskoj ili se njegova supruga s njim sastaje tajno negdje drugdje.

Posljednje su posljednje tužiteljičine tvrdnje, da je Gotovina viđen na ljetovanju u Brelima vrlo brzo demantirane pojavljivanjem talijanskog dvojnika koji je ljetovao u Hrvatskoj, to je nije spriječilo da tu neistinu ponovi i pred Vijećem sigurnosti UN-a 23. studenog. To joj je bio još jedan “dokaz” na osnovu kojeg je nastavila raditi pritisak na Vladu RH. Nizu bedastoća u vezi Gotovinina boravka, pojavila se prije nekoliko dana ona u sjevernoirskom Belfast Telegraphu koja govori da je Gotovina u Republici Irskoj. S glupošću njenog sadržaja može se samo mjeriti Peratovićeva tvrdnja iz ljeta 2003. kada je u Vjesniku napisao da je Pukanić napravio intervju s Gotovinom na Pantovčaku.