Agresivni konkurentski odnosi među proizvođačima mobilnih telefona posljednjih su mjeseci toliko eskalirali da su uređaji koje zovemo smartphonei - a riječ je zapravo o moćnijim i samim tim skupljim mobitelima - postali najprodavanijom robom na svijetu.
Od početka ove godine u svijetu je prodano 80 posto više "pametnih telefona" nego lani, što je porast kakav nema ni jedan drugi proizvod koji se može kupiti uobičajenim maloprodajnim kanalima. U vremenu velike krize, kad se štedi i na najosnovnijem, ova anomalija još više iznenađuje već stoga što tipičan smartphone poput, primjerice, najpoznatijeg iPhonea, stoji i po nekoliko tisuća kuna, a to je katkad i deseterostruko više od "običnog" mobitela.
No ipak smo ušli u eru smartphonea.

Njihovi su nas proizvođači uvjerili da se njima gotovo potpuno počnemo služiti kao nadomjestkom za računala, odnosno za internetsku vezu, i tek smo posljednjih mjeseci postali svjesni da nam oni takvu funkcionalnost doista i pružaju. Kako su nam računala i internet postali eksterna memorija, pa i pamet, te više ne moramo kao prije pamtiti puno podataka niti imati onoliko općeg znanja, smartphonei su zbog svoje lake prenosivosti idealne naprave koje nam omogućuju da tu svoju "vanjsku" inteligenciju uvijek nosimo sa sobom. Otvoreni, fleksibilni i moćni operacijski sustavi koji se isporučuju s najmoćnijim mobilnim telefonima, brzine procesora i memorijskog kapaciteta na kojem im mogu pozavidjeti i mnoga najnovija prijenosna računala te ekrani s tehnologijom prikaza i osjetljivošću na dodir kakve u informatičkom svijetu nikad prije nismo ni izbliza susretali doveli su do toga da je posjedovanje smartphonea istodobno i stvar prestiža i stvar praktičnosti, pa i samouvjerenosti i življenja u skladu sa suvremenim civilizacijskim dosezima.Uređaji poput iPhonea 4 ili Samsungova Galaxyja S II prava su mala elektronička savršenstva džepnog formata, koja iz perspektive zaljubljenika u tehnologiju samo čudacima mogu ne izazivati zazubice. Pa ipak, nikad prije nismo bili baš toliko očarani mobitelima i tržišna utakmica među najnaprednijima nikad nije bila uzavrelija.

Tajna je, među ostalim, u aplikacijama. Moderni operacijski sustavi za mobilne telefone toliko su evoluirali, baš kao i hardver na kojem se "vrte", da je moguće na njih instalirati bezbrojne više ili manje praktične i/ili zabavne aplikacije. Od Androida OS iza kojega stoji Google, iOS-a iza kojeg je Apple do Windows Phonea što ga je stvorio Microsoft, da navedemo samo neke, korisnicima omogućuju čak nekoliko stotina tisuća aplikacija kojima mogu proširiti uporabljivost svog telefona, a najbolje od svega jest to što ih je golem dio besplatan. Čak i aplikacije za mobitele koje nisu besplatne stoje najčešće jedva nekoliko, a katkad i manje od jednog dolara, što je izdatak stostruko manji od cijene samog uređaja. U svijetu stolnih i prijenosnih računala legalno nabavljen softver redovito je skuplji od hardvera. Zbog toga, ali i zbog lake dohvatljivosti svega tog softvera kroz mobilne markete, odnosno App Storeove, posljednjih godinu-dvije razvila se čitava programersko-potrošačka scena koja obrće milijarde dolara na mobilnim aplikacijama. Kao što je hit koristiti smartphone i aplikacije za njega, tako je hit i programirati za smartphone, čime je zaokružen ovaj posve nov potrošački krug. Rezultat je svakodnevna poplava novih aplikacija koje možemo instalirati na svoje iPhonee, Galaxyje, Desireove, Xperije i ostale igračke zbog kojih su mobiteli (ponovno) postali zanimljivi svima.

Drugi je veliki razlog nagle popularizacije smartphonea to što su posljednjih mjeseci proizvođači počeli izrađivati modele potpuno prilagođene željama korisnika, a ne aktualnoj ponudi mobilnih operatera, kao što je nekoć bilo. Takav tržišni obrat inicirao je Apple lansiranjem prvog iPhonea na tada smrtno dosadno tržište smartphonea. Izradio je uređaj čije korisničko sučelje uvelike oslonjeno na poteze prstima po ekranu slijedi prirodne ljudske instinkte i koji donosi App Store - jedinstveno mjesto putem kojeg se funkcionalnost uređaja može proširiti prema individualnim sklonostima. Time je tržište mobitela s margina ubacio u samo žarište informatičke industrije.
Tako je prošle godine prvi put u svijetu prodano više smartphonea nego prijenosnih računala, s nevjerojatnim porastom od čak 60 posto, a samo tržište aplikacija za njih postalo je vrijedno nekoliko milijardi dolara.

Tri najveća globalna informatička giganta - Apple, Google i Microsoft - svoje su suparništvo iz svijeta osobnih računala gotovo potpuno preslikali na tržište mobilnih komunikacija, pa je posljednjih mjeseci jedna od najvećih tržišnih bitaka koja se odvija u ovom sektoru povezana upravo s mobilnim operacijskim sustavima. Vidjevši koliki je uspjeh Apple postigao telefonom kakav žele korisnici a ne operateri, Google, Microsoft i neki drugi relevantni igrači na informatičkom i telekomunikacijskom tržištu i sami su odlučili napraviti svoju verziju iOS-a, App Storea, iTunesa, pa i samog iPhonea. Danas su svi smartphonei svojim fleksibilnim operacijskim sustavom i prirodnim korisničkim sučeljem prilagođeni korisnicima, a operateri su oni koji svoju ponudu prilagođavaju tako formiranu tržištu. Apple u redovnim ciklusima na tržište plasira novi iPhone, iPade i iPode touch koji koriste iOS. Pritom pazi da svakim generacijskim skokom uređaj bude drastično napredniji od prethodnika, od postojeće konkurencije, ali s cijenom jednakom cijeni prethodnoga modela. Takvom se politikom, potpomognutom vrlo kvalitetnim uređajima, Apple nametnuo kao apsolutni trendseter među proizvođačima mobilnih uređaja.

S druge strane, najpoznatiji svjetski proizvođači smartphonea vrlo agilno izbacuju na tržište moćne aparate koji koriste Android OS i Windows Phone 7. Riječ je o Samsungu, HTC-u, LG-u, Sony Ericssonu, Motoroli, ali i nekim drugim, manje znanim igračima. Tržište je uzavrelo, sve moćniji modeli pojavljuju se doslovce svakodnevno, a kupce pronalaze bez poteškoća. Za Apple, Google i Microsoft, koji od svakog prodanog smartphonea dobivaju "pinku", krize nema, baš kao ni za proizvođače koji pojedine modele prodaju - i naplaćuju - u milijunskim nakladama.

Naposljetku, vrlo je jednostavno objasniti kako tako skupe naprave lako bivaju tržišno plasirane. Nitko ih, zapravo, ne kupuje po punoj cijeni. Čak 99 posto modela smartphonea prodaju mobilni operateri koji ih nude u prepaid-paketima s uslugom prijenosa podataka i govora. U tim paketima najčešće je cijena smartphonea vrlo bliska njegovoj punoj cijeni jer paketi ne podrazumijevaju obvezivanje na lojalnost mobilnom operateru kod kojeg je uređaj kupljen. Dovoljno je platiti otključavanje telefona ako je zaključan na korištenje samo na mreži dotičnog operatera i on će raditi sa SIM-karticom bilo kojeg drugog operatera.
U postpaid-paketima je, međutim, određene modele moguće kupiti uz goleme popuste - neke čak i za samo 1 kunu. Ipak, s vremenom ćete itekako platiti svoj smartphone. Za tako malo novca moći ćete ga kupiti samo ako potpišete ugovornu obvezu s mobilnim operaterom da ćete mu biti vjerni jednu ili dvije godine, i to za fiksni mjesečni paušal. Mnogi se odlučuju za tu opciju jer tako zapravo smartphone kupuju na kredit, uz ne tako velik rizik, što je rado korišten oblik kupnje skupih stvari, osobito u krizi.