Objavljeno u Nacionalu br. 817, 2011-07-12

Autor: Barbara Ivezić

Od Ceausescuove učionice do svjetske pozornice

Na humanitarnom spektaklu 'Opera pod zvijezdama' publika je uz domaće operne izvođače čula i proslavljenu sopranisticu koja je u Zagrebu nastupila već četvrti put


Uz mezzosopranisticu Martinu Gojčetu Silić, tenora Tomislava Mužeka i baritona Ljubomira Puškarića glazbena diva nastupila je pred više od 4000 posjetitelja Uz mezzosopranisticu Martinu Gojčetu Silić, tenora Tomislava Mužeka i baritona Ljubomira Puškarića glazbena diva nastupila je pred više od 4000 posjetiteljaIako nastupa u najvećim opernim kućama poput milanske Scale, newyorškog Metropolitana i londonskog Covent Gardena, Elena Mosuc, rumunjska operna zvijezda s züriškom adresom, rado dolazi u Zagreb. Tu je, veli, uvijek dočeka divna publika, vrhunski glazbenici i dirigenti, zbog čega je prihvatila poziv maestra Ive Lipanovića i prošlog tjedna, uz našeg proslavljenog tenora Tomislava Mužeka, mezzosopranisticu Martinu Gojčetu Silić, baritona Ljubomira Puškarića i basa Ivicu Šarića nastupila na glazbenom spektaklu "Opera pod zvijezdama". Više od 4000 posjetitelja toga glazbeno-scenskog spektakla uživalo je u njezinoj bravuroznoj izvedbi arije Lucije iz prvog čina opere "Lucia di Lammermoor" Gaetana Donizettija i duetu Lucije i Edgarda, "Lucia, perdona", iz istog Donizzetijeva remek-djela, u kojem joj je partner bio Tomislav Mužek.


"Volim Zagreb, posebno Gornji grad, no važno mi je da je ovo humanitarni koncert i da će prikupljeni novac pomoći mladim i talentiranim ljudima na početku njihova profesionalnog puta", kaže 47-godišnja sopranistica, kojoj je nastup na Šalati četvrti susret sa zagrebačkom publikom. Prvi put gostovala je u Zagrebu 2001. godine u Zagrebačkom narodnom kazalištu, zatim 2005. u dvorani "Lisinski", a 2008. na koncertu u čast pokojnog maestra Vjekoslava Šuteja.

Elena Mosuc rođena je i odrasla u rumunjskom gradu Iasi, gdje je završila učiteljsku školu i sedam godina radila kao učiteljica u nižim razredima osnovne škole. "Kad sam počela predavati u školi, imala sam tek 18 godina i zapravo bila dijete okruženo djecom. Veći dio dana podučavala sam pučkoškolce, a nakon toga odlazila na privatne satove pjevanja. Bilo je naporno, ali željela sam pjevati i bila uporna. Kad bih prijateljima u šali rekla da sanjam o nastupu u Veroni ili Milanu, smijali su mi se, ali sad su jako ponosni na mene", otkriva Elena Mosuc, koja je od najranijeg djetinjstva očarana glazbom. "Odgojili su me baka i djed koji su bili jako pobožni, redovito su odlazili u crkvu i pjevali u crkvenom zboru. Tako sam i ja počela, a poslije nastavila pjevati i u školskom zboru. Na svom glasu ozbiljno sam počela raditi tek sa 16 godina."

Odrastanje u socijalističkoj Rumunjskoj nije ju osobito traumatiziralo. Siromaštvo je bilo opće, ali nije osjećala nikakav pritisak sve do 1988. kad joj je zabranjen odlazak na međunarodno natjecanje solo pjevača u Amsterdam. Dvije godine kasnije upisala je konzervatorij "George Enescu" u rodnoj Iasi. Iste godine u Rumunjskoj su, nakon pada socijalitičkog režima i smaknuća Nicolaea Ceausescua, provedeni prvi višestranački izbori, a nakon toga je otišla na natjecanja u München. Iako je s 26 godina bila jedina natjecateljica koja nije završila konzervatorij, izvedbom arije "Kraljica noći" iz Mozartove "Čarobne frule" očarala je žiri ARD German Broadcasting Stationa i osvojila prvu nagradu. Iste godne osvojila je i prvu nagradu na natjecanju u Monte Carlu. Zatim je s prestižnom züriškom opernom kućom, koju uz milansku, parišku, berlinsku, bečku i londonsku smatraju jednom od najznačajnijih europskih pozornica, potpisala trogodišnji ugovor, a svaka tri mjeseca putovala je u Rumunjsku da polaže ispite na konzervatoriju.
"Moj pravi konzervatorij bio je Zürich. Ondje sam ispekla zanat, upoznala velike umjetnike od kojih sam učila. Uvjeti za rad u Švicarskoj bili su neusporedivi s onima u siromašnoj Rumunjskoj", kaže Elena, koja je za tu opernu kuću ostala vezana punih 20 godina i ondje ostvarila svoje najznačajnje uloge - Konstanze, Donna Anna, Gilda, Elvira, Violetta Valéry, Lucia di Lammermoor, Linda di Chamounix, Luisa Miller, Olympia...
"Najdraži su mi Donizetti, Bellini i Verdi. Belcanto je moj svijet", kaže Elena Mosuc, koja danas uživa reputaciju jedne od najvećih sopranistica svijeta. Njezin ekspresivni glas i vrhunska tehnika pjevanja doveli su je na najveće europske i svjetske pozornice: proslavila se izvedbom Mozartove "Kraljice noći" u Amsterdamu, Berlinu, Londonu, Parizu, Rimu, Tokiju i Šangaju, nezaboravnim nastupom u Bavarskoj državnoj operi gdje je zapjevala Luciju di Lammermoor, Luise Miller i Elvire iz Bellinijevih "Puritanaca" i u Aalto Theateru u Essenu, Gilde i Violette u Veroni, no kao svoj najveći uspjeh u karijeri ipak ističe uloge Violette Valéry u milanskoj Scali i Olympije u newyorškom Metropolitanu.

Pozornicu je dijelila s najvećim svjetskim opernim imenima poput Placida Dominga, Christopha von Dohanyja, Edite Gruberove, Mirelle Freni, Joséa Carrerasa, Lea Nuccija, Alfreda Krausa, Neila Shicofa, no i s našim tenorom Tomislavom Mužekom, s kojim se, nakon tri zajednička nastupa, i sprijateljila. "Tomislav je draga i topla osoba i veliki profesionalac. Radujem se svakom našem susretu na sceni, ali i nakon nastupa", kaže Elena. Za svoj je rad dobila brojne nagrade i priznanja, a posebno je ponosna na medalju Časnik umjetnosti kojom ju je 2005. odlikovao rumunjski predsjednik Trian Basescu. "Bila mi je velika čast dobiti odlikovanje od predsjednika, posebno stoga što već dugo ne živim u Rumunjskoj. To ne znači samo priznanje za moj umjetnički rad, nego i za ugled koji imam u svijetu, ali i u Rumunjskoj. Dobila sam potvrdu da sam napravila nešto dobro za svoju zemlju i ljude koji u njoj žive", kaže Elena, koja se osim pjevanjem bavi i znanstvenim radom. Prije dvije godine obranila je doktorsku disertaciju iz muzikologije "Ludilo u talijanskoj operi u prvoj polovini XIX. stoljeća".
Za zürišku opernu kuću u kojoj pjeva već 20 godina, osim velikih poslovnih uspjeha, vežu je i privatni. Ondje je dvije godine po dolasku upoznala svog supruga, Švicarca Christopha Hebeisena, odvjetnika i velikog zaljubljenika u glazbu koji je nekoliko godina pjevao u tamošnjem zboru.

Osim ljubavi prema operi veže ih, kaže, i strast prema putovanjima i filmovima. I dobroj hrani, no njezina profesija ipak iziskuje izvjesna odricanja. "Nikad ne pijem gazirane sokove, ali ponekad si priuštim sladoled", našalila se. S mišljenjem da je opera prevladana glazbena forma apsolutno se ne slaže: "Opera je bila popularna u Rumunjskoj u vrijeme mog odrastanja, a i danas je, jednako kao i u Švicarskoj. Na mojim nastupima u publici uvijek vidim puno mladih ljudi. Na Youtubeu se mogu pronaći brojni operni videozapisi i snimke koncerta klasične glazbe. Vjerujem da će opera živjeti vječno."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika