TBF nije pogriješio u procjeni da će njihov naglo omasovljeni auditorij, koji uz 'Smak svita', 'Fantastične' i 'Date' nije pokazivao osobit interes za uranjanje u tamni trip-hop iz pjesme 'Ne znan šta bi reka', mnogo lakše prihvatiti umjereniji koncept zacrtan petim studijskim albumom 'Pistaccio Metallic' Ništa nije toliko podijelilo publiku TBF-a kao pjesma "Mater" kojom su najavili peti studijski album "Pistaccio Metallic". Za egzaltiranu većinu, mahom novopridošlih sljedbenika, "moja mater te traži" ultimativni je hit podebljan još jednim originalnim spotom iz videoprodukcije Gitak. Na suprotnoj strani ostali su malobrojniji, ali do jučer beskrajno odani stari fanovi. Oni što su se navukli na gotovo svaku pjesmu najjače splitske ekipe već poslije prvog ili najkasnije nakon drugog albuma pa su sad gorko razočarani jer se novi singl očito naslanja na suradnju Saše i Mladena s Leom Deklevom u "šopingcentričnom" hitu "Dogodila se ljubav".
Nezadovoljni fanovi ipak ne bi trebali biti previše iznenađeni ako su pratili kako se razvijala njihova karijera u posljednjih nekoliko godina. Transfer nekadašnjih hip hop alternativaca u hrvatski pop mainstream nije se dogodio preko noći.

Najavljen je "Nostalgičnom", ubrzan fenomenalno uspješnim "Smakom svita" i uglavnom dovršen razvodnjenim unplugged albumom "Perpetuum Fritule". Pretprošle zime po njih su slali privatni avion da bi stigli na dvostruku novogodišnju gažu, prošlog ljeta su na Rabu svirali ispred Severine, a Mladen se svakodnevno pojavljivao na televiziji u reklami za pivo i još je tamo. U takvoj konstelaciji bilo je sasvim nerealno očekivati nastavak "Galerije Tutnplok", makar se taj monumentalni album mnogo puta nametnuo kao jedno od najvrednijih izdanja domaće diskografije u prošlom desetljeću. Međutim, TBF-ovci nisu nimalo pogriješili u procjeni da će njihov naglo omasovljeni auditorij, koji pokraj "Smaka svita", "Fantastične" i "Date" nije pokazivao osobit interes za uranjanje u tamni trip-hop iz pjesme "Ne znan šta bi reka" ili za psihodeličnu vožnju s "Intropatijom", mnogo lakše prihvatiti umjereniji koncept zacrtan albumom "Pistaccio Metallic".

Ako se ne računa Sašin (Alejandro Buendija) solo album "Pepermint", ovdje su po prvi put sami radili na produkciji zvuka, što je nakon besprijekorno uigrane dvanaestogodišnje kombinacije s Lukyjem bila pomalo riskantna odluka. Razumljivo je da su zbog toga izbjegavali osobito komplicirane studijske zahvate, ali na koncu su bez Lukyjevih asistencija ipak ponešto izgubili u završnom miksu. Afrikanizirani ritam na tragu brooklynskog Vampire Weekenda u izvrsnoj uvodnoj pjesmi "Tragični junak" jedina je značajnija glazbena inovacija na novom albumu. U nastavku se TBF-ov producentski tim najradije drži provjerene downtempo-funk sheme, što prilično dobro funkcionira dok se ne dođe do nove verzije pjesme "Uvik kontra" koju je samo trebalo skinuti s originalnog electro-breakbeata i minimalno nadograditi u studiju. Saša je prije tri ili četiri godine napravio prvu verziju s bivšim Edinim producentom Sleepgolferom na čijoj stranici (www.myspace.com/sleepgolfer) još uvijek stoji sirova demo snimka koja zvuči moćnije od pjesme objavljene na albumu "Pistaccio Metallic". TBF je prevelik band za takve gafove, a ima i ponajboljeg hrvatskog bubnjara mlađe generacije Janka Novoselića koji se na "Uvik kontra" uopće nije stigao razmahati. Valjda će to nadoknaditi na koncertima.

U još nekoliko pjesama ključni muzičari ostali su neobjašnjivo daleko iza vokalnog trija, što je na superiornom prethodnom albumu pod Lukyjevom paskom bilo nezamislivo. No za genijalnu poetiku Saše Antića ni ovdje nije bilo nikakvih zapreka. "Spin doktor" je zastrašujuće precizna analiza medijskih manipulacija na hrvatski način, a najjači dio je Antićev verbalni rafal - "selektivna istina to je kriterij, svi zaboravit će kako si gradija imperij, zaboravit će pronevjere, šlepere love, afere i premlaćene reportere, kosture poispadale iz ormara i kufere para iza oltara i bivšeg stanara tvoga stana, vijest je stara za par dana. Sjebane živote, rasprodane pogone, na hrpi sranja niklo društvo znanja, podobni postali poslovni magovi, vragovi sa posebnim stilom, samo ne pitaj za prvi milion". Antologijsku vrijednost ima i pjesma "Grad spava" u kojoj se Saša pojavljuje kao splitski Linton Kwesi Johnson, a Mladen prenosi njegove riječi "...iz BMW-a urla cajka na mukama, krećem doma uobičajnim rutama, mularija riga po zidićima i klupama, vitar raznosi kese od Keruma, od alkohola nema boljeg seruma". Treći nezaobilazni favorit je storytelling "Pozitivan stav" s raspjevanim refrenom "pozitivan stav nemoj biti minus, ostani zdrav nemoj skupit virus, pozitivan stav al' moraš se pazit, pozitivan stav nemoj se zarazi". To je rijetka, ako ne i jedina uglazbljena eksplicitna anti-AIDS pjesma na hrvatskom jeziku.

Može li Saša Antić pogriješiti? Može, i to s vrlo nepredvidljivim posljedicama u pjesmi "Dalmatino" koja počinje na autocesti, a završava na Splitskom festivalu. Zamišljena je i izvedena kao parodija, međutim, lako bi mogla izmaknuti kontroli i postati najveći dalmatinski hit u karijeri banda, neodoljivo privlačan čak i simpatizerima Mladena Grdovića. Ako se to dogodi, TBF će imati ozbiljnih problema sa svojim fanovima.