Objavljeno u Nacionalu br. 478, 2005-01-11

Autor: Mario Duspara

VELIKI INVESTITOR S DUNAVA

'Od Vukovara ću napraviti turističko i poslovno središte'

Nakon što je uložio 33 milijuna kuna u građenje hotela sa četiri zvjezdice i četiri kongresne dvorane, vukovarski poduzetnik Stipan Mijok u Vukovaru planira otvaranje poslovne škole i turističke agencije te razvoj lovnog i kongresnog turizma

"Ulaganje u Vukovar najbolji je strateški potez u ovom trenutku. Znam da ovdje u ovom trenutku nema posla, ali isto tako znam da ga je uvijek bilo i da će ga biti", kaže Stipan Mijok."Ulaganje u Vukovar najbolji je strateški potez u ovom trenutku. Znam da ovdje u ovom trenutku nema posla, ali isto tako znam da ga je uvijek bilo i da će ga biti", kaže Stipan Mijok.Da je ovaj projekt pokrenuo na jadranskoj obali, u mnoštvu privatnih ulaganja u hrvatski turizam, nitko se ne bi posebno osvrnuo na činjenicu da je vukovarski poduzetnik Stipan Mijok izgradio hotel sa četiri zvjezdice. Ali Mijok je 33 milijuna kuna uložio u otvaranje luksuznog hotela u danas gospodarski mrtvom Vukovaru. “Ulaganje u Vukovar najbolji je strateški potez u ovom trenutku. Znam da ovdje u ovom trenutku nema posla, ali isto tako znam da ga je uvijek bilo i da će ga biti”, kaže Stipan Mijok čiji će hotel Lav biti otvoren 28. siječnja 2005. Premda ovu najveću privatnu investiciju mnogi smatraju ekstravagantnom i rizičnom, Mijok je tijekom svog živopisnog životnog i poslovnog puta pokazao da do sada nije griješio u procjenama. “Naravno da sam sagradio hotel jer mislim da ću na njemu zaraditi. Znam da na trgovini, koja je sada primarna obiteljska djelatnost, ne mogu zaraditi uz konkurenciju velikih trgovačkih lanaca, a turizam je najbolje rješenje. Dosta mi je toga da Vukovar svi gledaju kao otužnu ruševinu; on je na Dunavu ono što je Opatija na Jadranu. Nitko me ne može uvjeriti da sam pogriješio što sam izgradio ovaj hotel. Ja sam samo prvi došao, a ubrzo će doći i drugi investitori”, kaže Mijok i dodaje: “Glupo je u poslu gledati samo mjesec dana unaprijed. Za nekoliko godina Vukovar će biti čudo. Posao treba znati raditi, ali i treba znati kada ga raditi. Svakih nekoliko godina donosio sam stratešku odluku i preusmjeravao zarađeni kapital. Na vrijeme sam shvatio da moram pokrenuti posao u Osijeku, a ne u Zagrebu, na vrijeme sam mijenjao usmjerenje od veleprodaje na maloprodaju i na vrijeme odlazim iz trgovine u turizam.” Stipan Mijok postavio je na mjesto direktora novog Hotela sina Vinka koji je u obiteljskom poslu od djetinjstva. Upravo je Vinko prepoznao inicijativu obiteljskog prijatelja, profesora Mane Medića s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, da Vukovaru treba kongresni turizam. “Ne možeš uvijek biti pametan za sve. Zato je u poslu jako važno znati saslušati ljude”, o tome kaže Vinko Mijok. Brand hotela Lav u Vukovaru star je čak 164 godine. Dva puta je rušen i tri puta građen. Najnovija izgradnja, koju je nakon kupovine ruševine pokrenuo Mijok, zaista je ambiciozna. Hotel je opremljen bežičnim internetom, s tri dvorane od 50 sjedećih mjesta i jednom od 200; sve su opremljene modernim projektorima i svime što je potrebno za poslovne sastanke. Hotel na 4200 četvornih metara ima 38 soba, četiri apartmana i sobu opremljenu za potrebe invalida. “Planiramo u što skorije vrijeme u sklopu hotela otvoriti i poslovnu školu, želim da ovo mjesto postane poslovno središte grada i županije”, kaže Stipan Mijok koji osim škole, planira i otvaranje vlastite turističke agencije. “Osim poslovnih ljudi i kongresnih okupljanja, računamo i na strance koji će sigurno htjeti vidjeti vukovarske znamenitosti. Pritom ne mislim na ratne ruševine, koje će ako bog da ubrzo nestati. Ipak je ovaj grad podignut pokraj arheoloških iskopina vučedolske kulture, jedne od kolijevki civilizacije. Osim ljudi koji će pohoditi Vučedol, računamo i na strance koje zanima lovni i ribolovni turizam jer se malo koja lokacija može mjeriti s ovim krajem po kvaliteti i kvantiteti lovišta. Imam još planova za turistički razvoj u regiji”, objašnjava Mijok.

HOTEL LAV 'Nisam htio započinjati posao u Zagrebu, bio sam svjestan da će me veliki lanci i globalizacija progutati' PERSPEKTIVNA INVESTICIJA 'Svakom ću investitoru dokazati da će Vukovar uskoro biti izvrsno mjesto za pokretanje posla' MIJOK O ISKUSTVU RADA U NJEMAČKOJ 'Mislio sam da ćemo supruga Marija i ja u Njemačkoj novce lopatom tovariti u vreću, a morali smo prati izloge'Ipak, od izgradnje hotela sa 30 radnih mjesta u gradu koji vapi za gospodarskom pomoći, možda je zanimljiviji životni i poslovni put obitelji koja je Vukovaru donijela ovu veliku poslovnu investiciju. Stipan Mijok i njegova supruga Marija dio su male vukovarske zajednice koja je u grad došla iz vojvođanskog sela Plavne, smještenog uz Dunav točno nasuprot Vukovaru: “Vukovar sam zavolio čim sam ga vidio, još 1956. kad me otac doveo da mi kupi kaput. Kada sam vidio vukovarske svodove i Hrvatski dom, znao sam da ću u tom gradu živjeti s obitelji.” Poput mnogih vršnjaka, Stipan i Marija su 1969. otišli raditi u Njemačku. O tom razdoblju svog života Mijok kaže: “Kako su ljudi pričali, mislio sam da ćemo samo doći i lopatom tovariti novac u vreću. Na kraju smo zarađivali ustajući u četiri sata ujutro i perući podove kafića i trgovina. To me naučilo kako se za sve u životu treba boriti.” Zaradu su počeli ostvarivati kada su na ulici pronašli odbačenu, ali ispravnu šivaću mašinu: “Postali smo suradnici nekoj Turkinji, za nju smo proširivali i kratili odjeću. Ja sam žiletom parao šavove, a Marija ih je ponovno šila na našoj singerici.” Ubrzo je Stipan postao voditelj u jednom trgovačkom centru, a zatim je prešao na posao u tvrtku Polaroid u Frankfurtu na Majni. Kada im je kći Enisa, rođena u Njemačkoj, trebala poći u školu, odlučili su se preseliti u Vukovar. “Od ušteđenih 128.000 maraka kupio sam kuću i fiću. Uskoro smo dobili i sina. Bio sam najsretniji čovjek na svijetu”, kaže Stipan Mijok. Obitelj Mijok je 1988., čim je bilo moguće pokrenuti privatni posao u ondašnjoj Jugoslaviji, otvorila trgovinu, a ubrzo zatim i malu tvornicu tekstila. “Imali smo tridesetak zaposlenih, posao se taman počeo isplaćivati, kada sam doživio tešku prometnu nesreću zbog koje i danas hodam sa štapom. Odmah zatim Hrvatska je napadnuta i ostali smo bez svega. Najgori mi je udarac bio to što je srpska vojska iz naše Plavne, čistog hrvatskog sela u Vojvodini, gađala naš obiteljski dom u Vukovaru”, priča Mijok koji ni u progonstvu nije izgubio poduzetnički duh. Prodao je jedinu imovinu koja im je preostala, automobil Audi 80, kupili su Renault 4, preselili u stan od 36 kvadrata u Osijeku i ponovno započeli posao. “U nekakvoj prljavoj iznajmljenoj garaži počeli smo prodavati čarape, pivo, sve što smo mogli. Nisam htio započinjati posao u Zagrebu, bio sam svjestan da će me veliki lanci i globalizacija progutati. Znao sam da bi tamo odmah poslovno propali pa smo te 1992. otišli tamo odakle je konkurencija bježala”, kaže Mijok. Otvorili su trgovinu pod imenom Mijok Magazin, istim onim koje je imala ona koja je ostala u okupiranom Vukovaru. Mijok opisuje kako se posao razvijao unatoč stalnoj ratnoj opasnosti: “Kad sam 1994. počeo graditi prvo skladište za veleprodaju u Osijeku, majka me pitala zašto to radim; govorila mi je kako je rat i da se sjetim kako smo u Vukovaru sve izgubili te da novac uložim negdje dalje. Ja sam računao da, ako i padne par granata, valjda neće pasti i Osijek zajedno s mojim poslom.” To je bila dobra poslovna odluka jer danas Mijok Magazin ima 160 djelatnika, 13 vozila, 48 kioska, 2 tobacco shopa te 1200 četvornih metara poslovnih i skladišnih prostora. “Znam da će u Vukovar uskoro početi ulagati i drugi. S nestrpljenjem čekamo da se i ostali pokrenu”, kaže Mijok i dodaje: “Ako se neki investitor predomišlja ili ne vjeruje da će Vukovar biti izvrsno mjesto za pokretanje poslova, neka mi se javi i ja ću ga u to uvjeriti.”

PRODAJA HRVATSKIH PROIZVODA
Jedina Mijokova poslovna
Najvećom greškom u poslovnoj karijeri Mijok smatra odluku da prodaje samo hrvatske proizvode. “Ponijelo me domoljublje, bio sam uvjeren da će ljudi kupovati kod mene jer sam imao isključivo hrvatske proizvode na policama. To je bila strašna poslovna pogreška. Da sam tada napravio isto što i konkurencija bio bih četvertostruko bogatiji.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika