Projekt Peregrine 44,5 MIL. cijena je četiriju radara koji mogu otkriti niskoleteće ciljeve na udaljenosti od 100 km, ali oni nisu ispravniRepublika Hrvatska blamirala se unutar NATO-a prije nešto manje od dva mjeseca. Testirajući sposobnost RH da pravodobno reagira na ugrožavanje zračnoga prostora, NATO je u tajnosti potkraj svibnja 2011. u hrvatski zračni prostor poslao talijanski borbeni zrakoplov F-16 iz sastava 23. eskadrile lovačko-bombarderskoga zrakoplovstva stacionirane u talijanskoj vojnoj bazi Cervia. Talijanski vojni zrakoplov ušao je nenajavljeno i posve nekontrolirano u zračni prostor Republike Hrvatske na području Dugoga otoka. Da stvar bude dramatičnija, visina na kojoj je letio iznad hrvatskog teritorija iznosila je samo 1800 stopa, odnosno 500 metara! Bez ikakve reakcije hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, bez mogućnosti uspostave kontakta, upozorenja ili bilo čega drugog prikladnog u takvim situacijama, talijanski F-16 zadržao se u hrvatskom zračnom prostoru čak 20 minuta. To znači da je 20 minuta ugrožavao sav drugi zračni promet u Republici Hrvatskoj.

JASNO JE DA NIJE bilo greške u orijentaciji pilota u prostoru, jer da jest, na nju bi ga upozorilo njegovo vlastito, talijansko zapovjedništvo već u prvoj minuti ulaska u hrvatski zračni prostor, a letenje na tako ekstremno malim visinama bio je pokušaj, među ostalim, i provjere ispravnosti hrvatskoga radarskog sustava. Talijanski upad u hrvatski zračni prostor zabilježila je jedino Hrvatska kontrola zračne plovidbe, dok hrvatski MiG-ovi nisu uopće reagirali na talijanski nalet F-16 što zapravo i nije ništa novo. Ponekad se čini da je zaista bolje da miruju na zemlji, jer tada barem ne postoji opasnost od njihova raspadanja u zraku ili sudara. A kad su u zraku, samo nepotrebno troše novac, jer se i na ovom najnovijem primjeru pokazalo da zaista više nemaju nikakvu svrhu osim protokolarne ili paradne. I to samo danju, jer noću ne mogu letjeti. Sada su i priče o sposobnosti zračnoga patroliranja hrvatskih MiGova pale u vodu. S druge strane, kakvu ulogu imaju američki skupocjeni radari instalirani na hrvatskim planinama i otocima, koliko se brzo mora čekati na bilo kakvu reakciju sa zemlje. Potpuno su zakazali američki radari Enhanced Peregrine na Dugom otoku, koji zapravo uopće nisu u funkciji već godinama. To je najveći i najskuplji promašaj u kupnji vojne opreme. Radari Peregrine nabavljeni su prema ugovoru iz 1997. Četiri Peregrinea s opremom, dokumentacijom i rezervnim dijelovima, uz obuku za održavanje, stajali su 15.899.600 USD, a ukupni troškovi tog projekta iznosili su 44.557.722,70 USD.

Prema specifikacijama, Peregrine može otkriti niskoleteći cilj radarske površine dva četvorna metra (npr.MiG-21 ili F-16) na udaljenosti od 100 km ili mali brod do pet četvornih metara ako je radarska antena na visini (600 m) s koje se vidi 100 km daleko ili više. Budući da je talijanski F-16 protutnjao iznad Dugog otoka na visini od samo 500 metara, radari su trebali reagirati još dok je F-16 bio daleko i obavijestiti dežurni borbeni dvojac zrakoplova MiG-21 da mu krenu ususret. No radari su neispravni, a ni hrvatski MiG-ovi nisu sposobni za bilo kakve operacije takve vrste, osobito presretanja i djelovanja, jer "borbeni dvojac" u HRZ-u više ne postoji.

REPUBLIKA HRVATSKA već neko vrijeme nema sposobnost nadzora svoga zračnog prostora, što znači da se ne ispunjava temeljna ustavna zadaća Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Najnoviji test NATO-ova zapovjedništva u provjeri hrvatskih sposobnosti zaštite zračnog prostora to je i potvrdio. Dakle, nije više riječ samo o nesposobnosti RH da zadovolji zahtjev NATO-a da svojim borbenim zrakoplovima MiG-21 bude spremna djelovati noću, nego je cjelokupan sustav nespreman da brzo odgovori na prijetnju, jer nije integriran i nisu jasno definirane ni vojne ni civilne ovlasti. I sve se to događa unatoč skupo plaćenu američkom radarskom sustavu. Za MiG-ove se zna da ne mogu braniti zračni prostor noću, jer je još 1. prosinca 2009. prekinuta obuka iz noćnog letenja zbog nedostatka guma i neispravnosti zrakoplova. Četvorica pilota koja su obučavana za tu zadaću nisu završila obuku, a do danas se ništa u vezi s tim nije promijenilo. Dežurnog borbenog dvojca zrakoplova RH nema. Osim toga, pilotima je zabranjeno djelovanje raketama R-60, a razlog se ne zna. Riječ je o raketama kojima se gađaju neprijateljske letjelice na manjim udaljenostima, a mogu se gađati i ciljevi na zemlji. Neizostavan problem je i oprema pilota borbenih zrakoplova. Pilotske kacige i maske pri samom su kraju roka trajanja ili je on već istekao, a piloti to i ne znaju. Nitko nema visinsku opremu jer ju nikad nije ni zadužio, a riječ je o opremi za letenje na visinama mogućeg presretanja otetih putničkih zrakoplova, možda i na 10.000 metara. Sve to sigurno će utjecati na odluku NATO-a da zatraži od hrvatskih vlasti odluku hoće li svoj zračni prostor štititi u sklopu NATO-ova zrakoplovstva, odnosno angažmanom stranih borbenih zrakoplovstava, ili će nabaviti ispravne zrakoplove.

ODLUKA O NABAVI višenamjenskih borbenih zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo sigurno neće biti donesena do kraja ove godine zbog parlamentarnih izbora. Najmanje su za to krivi načelnik Glavnog stožera oružanih snaga general-pukovnik Drago Lovrić i ministar obrane Davor Božinović. Ni jedan ni drugi ne znaju u kojim se okvirima pritom mogu kretati, jer im politika u vezi s tim nije ništa rekla ni što se tiče cijene, ni treba li uzeti novi ili rabljeni zrakoplov, s gospodarskim ulaganjem ili bez njega i slično. Ministar Božinović već dugo javno pregovara o nabavi zastarjelih aviona F-4 kojih se Nijemci žele riješiti najkasnije iduće godine. Uobičajeno je da se pregovori s ponuđačima o nabavi takvih sredstava vode ipak malo dalje od javnosti. Ovdje nije tako, a razlog je vrlo jednostavan. U vojnom vrhu smatraju da će javnim očijukanjem s Nijemcima spustiti cijene drugih ponuđača, što i nije loša ideja. Međutim, pitanje je koliko se cijene još mogu spustiti. Posve je jasno da će odluka o nabavi zrakoplova biti prebačena na iduću Vladu. Zbog niza puno većih problema nego što je nabava vojnih zrakoplova rješenje se nazire tek 2013. ili 2014., što je prekasno, jer će dotad svi MiG-ovi biti na otpadu, piloti će otići u civilne tvrtke, kao i tehničko osoblje, ili će svi ostati bez posla. NATO će i prije toga diplomatskim putem uvjeriti Hrvatsku da nema potrebe razvijati vojne sposobnosti kojih ima sasvim dovoljno unutar NATO-a pa je bolje da nebo nad Hrvatskom čuva netko sa strane.