Već izvojevanu pobjedu s 52 posto glasova u prvom krugu, oduzeo mu je hercegovački HDZ prijevarom na biralištima.Stipe Mesić je u posljednja dva tjedna pobijedio dva puta na izborima – jednom 2. siječnja i drugi put 16. siječnja i time teško ponizio HDZ, koji je učinio sve da mu ukrade zasluženi mandat. Već izvojevanu pobjedu s 52 posto glasova u prvom krugu, oduzeo mu je hercegovački HDZ prijevarom na biralištima. Dodavanjem glasova, falsificiranjem glasačkih popisa te duplim glasanjem, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, Jadranka Kosor je dobila četiri posto glasova, a Mesić je proporcionalno tome izgubio svoje postotke koji bi omogućili drugi predsjednički mandat već 2. siječnja. Ono što je bila dužnost Državnog izbornog povjerenstva na čelu s Ivicom Crnićem, obavio je GONG, koji je na slučajnom uzorku od deset osoba koje su bile evidentirane kao glasači koji su bili na biralištima, ustanovio da ih je četvero mrtvih, a petero uopće nije izišlo na glasovanje. Dakle, ako je vjerovati uzorku, u Hercegovini je bilo svega deset posto valjanih glasova, nedovoljno da se Stipi Mesiću oduzme pobjeda u prvom krugu. A to se ipak dogodilo i zbog te sramote trebao bi odgovarati HDZ, i to ne samo onaj u BiH već i ovaj u Hrvatskoj.

Mesić nije želio od toga odmah raditi veliki skandal jer je bio uvjeren u svoju nadmoćnu pobjedu u drugom krugu, što se na kraju i ostvarilo. No na tome se ne smije ostati. Njegova inicijativa da se promjeni Izborni zakon i da Hrvati u BiH, koji su tamo konstitutivni narod, više ne smiju glasati na parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim izborima u Hrvatskoj, trebao bi biti glavni zadatak Sabora ove godine. Čak i da se u Hercegovini drže Zakona i da ne varaju na izborima, ta situacija s glasovanjem u Hrvatskoj bila bi neodrživa. Sad kad je dokazana velika prijevara, više se ni trenutak ne bi smjelo čekati s promjenom Zakona.

Postavlja se pitanje, koliko je izbora HDZ do sada ukrao. Ako se pogledaju posljednji, parlamentarni izbori od 23. studenoga 2003., vidi se da je HDZ u Hercegovini (ili dijaspori, kako se to prikazuje) dobio svih šest zastupničkih mjesta. Bez te šestorice zastupnika “dijaspore” Sanader ne bi imao šanse da dobije većinu u Saboru i nakon toga sastavi Vladu. Iako je Mesiću ovo drugi, posljednji mandat, u njega je odmah krenuo s inicijativom promjene Izbornog zakona koji stvara iskrivljenu sliku Hrvatske. Upravo zbog Hrvatske budućnosti i onih koji dolaze iza njega, Mesić sada jedini ima dovoljno snage da svojim autoritetom jednom zauvijek spriječi da hercegovački politički establišment, na bilo koji način, pomoću prijevara ili bez njih, upravlja životima građana koji žive i plaćaju porez u Republici Hrvatskoj. Ako stanje ostane ovakvo, pomoću prijevara će odlučivati i na referendumu za uključivanje Hrvatske u Europsku uniju.

Mesić nesumnjivo ima snage i autoriteta da napravi pritisak kako bi se promijenio Izborni zakon. Pobjeda koja mu je ukradena u prvom krugu i trijumf u drugome krugu, ne samo da su mu dali snagu već i obvezu da napravi pritisak za promjenu Zakona, a ako je potrebno i Ustava. Oko sebe mora okupiti sve napredne političke snage Hrvatske i krenuti u ispravljanje nepravdi koje je donio HDZ pod presudnim utjecajem Gojka Šuška.

Mnogi su Mesićevi prijatelji, koji ga dobro poznaju, tvrdili da je na izborima Stipu Mesića mogao pobijediti jedino sam Stipe Mesić. S nekoliko postotaka mu je u dobivanju izbora pomogla Jadranka Kosor, odnosno njezin izborni stožer, koji je odredio krivu taktiku. Možda su Maček i Radeljić imali izvrsne savjetnike iz Irske koji su vjerno prenijeli pobjedničku kampanju koju su vodili u svojoj zemlji, no pritom su zaboravili da Hrvatska nije Irska, te da Jadranka Kosor na aroganciji i agresivnosti ne može napraviti imidž ozbiljnog predsjedničkog kandidata i pobijediti protivnika, a pogotovo ne protivnika kao što je Mesić. Mačekov stožer odabrao je taktiku prvenstveno negativne kampanje, odnosno kampanje koja se bazira na razotkrivanju svih slabih točaka Stipe Mesića. Pritom su zaboravili da takva vrsta kampanje postaje nakon nekog vremena kontraproduktivna te da treba biti dobro uravnotežena s pozitivnim dijelom kampanje. A taj pozitivni dio je izostao. Jadranka Kosor nije pružila apsolutno ništa novo, osim što je cijelo vrijeme govorila o problemima branitelja i porodilja, kao da drugi ljudi ne žive u Hrvatskoj.

Kako su se približavao dan izbora, Jadranka Kosor je na nagovor svog stožera postajala sve agresivnija, ne shvaćajući pritom da takav nastup sve više iritira obične ljude. Mesićev je problem bio to što joj, kao ženi, nije htio odgovarati istom mjerom, što se u HDZ-ovu stožeru protumačilo kao njegova slabost. Najočitiji primjer takvog ponašanja bilo je sučeljavanje na Novoj TV koje je bilo katastrofalno i bez ikakve kontrole voditelja. Završno sučeljavanje na HTV-u pokazalo je što se Jadranki Kosor moglo dogoditi da je Mesić prije odlučio odgovoriti joj istom mjerom. Tim završnim sučeljavanjem, Mesić je zabetonirao svoju prednost od 30 do 35 posto te je mirno mogao čekati nedjelju i rezultate izbora.

Ta njegova bitka dobivena je davno prije, kad je smirio desnicu zauzevši se za rješavanje slučaja generala Gotovine u ljeto 2003. Tom inicijativom navukao je na sebe bijes dijela medija, no s druge strane zatvorio je usta svima koji su ga napadali kao nacionalnog izdajnika i prijetili mu da ne može napustiti Zagreb, a kamoli posjetiti Zadar, Split ili neki drugi dalmatinski grad ili selo. Izloživši se velikoj opasnosti, pomogao je da se pronađu dokumenti koji idu u prilog Gotovini, te je i sam došao na udar Haaškoga suda. Kako nisu mogli direktno napasti njega, stradao je šef njegova ureda Željko Bagić na kojeg je Haaška tužiteljica nasrnula preko pojedinih novinara. I Ivan Zvonimir Čičak je tu vidio dobru šansu da sruši Stipu Mesića kojeg mrzi jer mu 2000. nije dao mjesto savjetnika u Uredu predsjednika. U svojim eskapadama mržnje, “dobar prognozer” Čičak bio je toliko uvjeren da će Mesić izgubiti izbore, da ga je cijelo vrijeme zvao “trenutačni” predsjednik.

Kako bi zaštitio svoga dugogodišnjeg šefa, Bagić je sam napustio Ured predsjednika i bez pitanja otišao na Zavod za zapošljavanje, odbivši čak i ponuđene poslove u diplomaciji ili nekoj državnoj tvrtki. Uz Bagića, Mesić je u ožujku 2004. morao žrtvovati i bivšeg ravnatelja POA-e Franju Tureka, a time je potpuno izgubio kontrolu nad obavještajnom službom. Dolaskom Joška Podbevšeka, Sanaderova čovjeka, cijela se služba bacila na pronalaženje bilo kakve crne mrlje kod Mesića i njegove obitelji, pokušavajući prikupiti dovoljno kompromitirajućeg materijala koji bi HDZ mogao upotrijebiti u predizbornoj kampanji. I to se na kraju okrenulo protiv Sanadera, odnosno Jadranke Kosor, jer su cijelu tu operaciju Podbevšekovi špijuni izveli potpuno diletantski pa ih je na kraju raskrinkala novinarka Helena Puljiz, od koje su pomoću prisile mislili izvući neke senzacionalne podatke o Mesiću i Bagiću.

Slijedio je niz skandala s Miomirom Žužulom: prvo s Bechtelom, a onda s Imostrojem. U tim slučajevima, ni Žužul ni Sanader nisu odmah reagirali i prepoznali opasnost. Na kraju je stradala Jadranka Kosor, a Žužul je morao podnijeti ostavku. Uz to, Sanader zbog ravnoteže snaga unutar HDZ-a sve do listopada nije odredio tko će biti kandidat HDZ-a na izborima. Kad je odlučeno, za obuhvatniju predkampanju nije bilo vremena.

Sve su te okolnosti išle protiv Jadranke Kosor. Ipak, najveći je problem bila sama osobnost Jadranke Kosor. Takvu osobu u školi nazivaju ”štrebericom”. S na silu naučenim tekstom i vrlo krhkim predznanjem, ona se teško može suprotstaviti liscu kakav je Mesić, koji je prošao put od zatvora do predsjednika Jugoslavije, preživio nekako Tuđmana i postao predsjednik Republike Hrvatske. Jadranka Kosor je u politiku ušla tek 1995. i to zahvaljujući tome što je vrhu HDZ-a trebala za popunjavanje ženske kvote. Kad joj je u predizbornoj kampanji nametnuta uloga agresora, ona u sučeljavanju ispada iritantna, a taj dojam Maček nije mogao popraviti ni da je postavio još pet tisuća jumbo plakata i zakupio cjelokupni TV i radijski prostor u Hrvatskoj. Tragično je to što nisu samo Jadranku Kosor uvjerili u pobjedu, pa je ona u toj svojoj bahatosti ispadala smiješna, već su i same sebe uvjerili u pobjedu. Umjesto skromne tisuće-dvije ljudi na centralnoj proslavi na Trgu bana Jelačića, stožer je pričao da je bilo nekoliko desetaka tisuća ljudi. A dok je Ivo Sanader govorio na trgu, tramvaji su slobodno vozili, a začuđeni putnici gledali autosugestivno veselje zadojenih HDZ-ovaca na pozornici podno repa banova konja. Tko će na kraju biti Pedro koji će visjeti u HDZ-u zbog neuspjeha, tek će se vidjeti. Naime, ovaj rezultat je objektivno neuspjeh jer bez sumnjivih glasova Hercegovine, Jadranka Kosor je dobila znatno ispod 30 posto glasova, a trijumfirao je čovjek kojeg su prljavom kampanjom probali denuncirati na svakome koraku.

Tko dobro pozna Mesića, zna da on ima dobro srce i da je kod sebe zaposlio mnoge kojima je bilo teško i trebao im je posao. Zbog takva stava, na kraju je on sam obavljao sve poslove, a većina njegovih savjetnika šminkala se po prijemima i gledala kako da nakon obaveznog ručka s predsjednikom što prije pobjegne kući. A upravo bi Ured predsjednika trebao u sljedećem razdoblju imati jače kadrove od Vlade. To se osobito odnosi na vanjske poslove, gospodarstvo, vojsku… Sasvim je izvjesno da će Ured morati napustiti generali Imra Agotić, savjetnik za nacionalnu sigurnost i Petar Stipetić, savjetnik za vojna pitanja. Na Agotićevo mjesto mogao bi doći Vlatko Cvrtila, donedavni šef odbora za civilnu kontrolu tajnih službi, profesor na Fakultetu političkih nauka. Na Stipetićevo bi mjesto trebao doći neki mladi brigadir, po mogućnosti školovan u inozemstvu, koji savršeno razumije problematiku inkorporiranja u NATO sustav.

Na odlasku je i Ivica Maštruko, savjetnik za vanjsku politiku, na čije bi mjesto lako mogao doći Ivan Šimonović, stručnjak za granice i međunarodne sudove, ili Spomenka Cek, bivša veleposlanica RH u UN-u u Genevi. Toj respektabilnoj ekipi mogao bi se pridružiti i 33-godišnji Andrej Plenković, stručnjak za europske integracije. Kao savjetnik za gospodarstvo svoje će mjesto vjerojatno napustiti Dubravko Radošević, koji do sada nije pokazao dovoljno energije za ovaj posao. Na njegovo mjesto mogao bi doći Ivan Lovrinović, dekan Ekonomskog fakulteta i stručnjak za makroekonomiju i doktor Pero Sikavica, stručnjak za mikroekonomiju. Među onima koji će morati napustiti Ured predsjednika je i Siniša Jagodić, tajnik za društvene djelatnosti, koji se nije iskazao ni jednom idejom ni nekim većim prilogom radu Ureda u zadnjih pet godina. Unutar Ureda predsjednika ima još pozicija koje će se morati “provjetriti” jer će u suprotnom sve opet pasti na Mesićeva leđa, a s takvim teretom, on neće moći “puhati vladi za vrat”, kako je obećao svojim glasačima. Svojim doprinosom i direktnim uplivom u gospodarstvo, te pristupanjem Hrvatske NATO paktu i Europskoj uniji, predsjednik Mesić će s jakom ekipom moći biti korektivni faktor kao i snažna i stabilna točka sustava, a samim time i pomoć svakoj vladi, Sanaderovoj ili bilo kojoj drugoj, zbog turbulencija na političkoj sceni. Upravo zato što se takve turbulencije očekuju, zbog krhke HDZ-ove većine u Saboru, Stipe Mesić mora osnažiti svoj Ured. Jedino na taj način može ostvariti svoja izborna obećanja.

Što se tiče HDZ-ovih uvreda koje su pljuštale tijekom kampanje, neki kažu da jedino indijski slon ima duže pamćenje od Mesića. Odmah nakon dolaska u stožer na proglašenje rezultata, Mesić je rekao da će oni koji su lagali i podmetali morati odgovarati na sudu, a da će se tome veseliti djeca u Domu u Nazorovoj ulici. Reakcija Vladimira Šeksa, odnosno njegovo odbijanje da čestita Mesiću na pobjedi, prototip je ponašanja kakvo HDZ ne bi smio koristiti u komunikaciji s predsjednikom Mesićem. Prema mišljenju osoba bliskih predsjedniku Mesiću, Sanader je tijekom kampanje prešao onu granicu na koju je upozoren da ne prelazi i koja dijeli političku borbu od bahatosti. Tu je granicu u pojedinim trenucima prešla i Jadranka Kosor, kao i direktor kampanje Ratko Maček. Najpametnije je učinio Luka Bebić koji je, vidjevši kamo su stvari otišle, pokupio svoje stvari i u nedjelju već u 22.30 otišao kući. Mladim pijevcima je prepustio da kukuriču.