"Želeći zaštiti vlastito dostojanstvo i dostojanstvo svojih suradnika, nedolično sam istupio i zbog toga danas, kad sam o svemu dobro razmislio, izražavam žaljenje i ispričavam se predsjedniku Republike za svoje riječi", istaknuo je Rončević.Višemjesečni sukobi između Ureda Predsjednika i Ministarstva obrane Republike Hrvatske dodatno su se zaoštrili tijekom predsjedničke kampanje i postali jednom od glavnih postizbornih tema u političkom životu Hrvatske. Predsjednik Mesić otvoreno je najavio mogućnost smjene ministra obrane Berislava Rončevića nakon što je ministar tijekom predizborne kampanje Mesićevu konstataciju da je nabavka vojnih kamiona provedena protuzakonito i da se radi o korupcijskom skandalu, nazvao tragikomičnim igrokazom predsjedničkog kandidata. S druge strane, u MORH-u su izrazito nezadovoljni radom načelnika Glavnog stožera i suradnjom s njim, te ga smatraju najodgovornijim za kočenje procesa približavanja NATO savezu. O odnosima s predsjednikom Mesićem, načelnikom Glavnog stožera oružanih snaga generalom Josipom Lucićem, osobnim odnosima i problemima unutar MORH-a i Glavnog stožera, kašnjenju Strategijskog pregleda obrane kao ključnog dokumentu za približavanje NATO savezu, modernizaciji oružanih snaga i planovima za ovu godinu, za Nacional u intervjuu govori ministar obrane Berislav Rončević.

'Preko RH Alana trebalo bi prodavati višak naoružanja, a do danas od Glavnog stožera nismo dobili popis neperspektivnog oružja'NACIONAL: Posljednjih nekoliko mjeseci zaoštrili su se odnosi između vas i predsjednika Republike. Što je uzrok problemima u tim odnosima: nedostatak komunikacije , neprimjerene izjave ili nesporazumi oko linije zapovijedanja? – Suradnja predsjednika Republike i ministra obrane definirana je Zakonom o obrani i Zakonom o službi u Oružanim snagama, i tu je sve potpuno jasno. Zakon ne poznaje nositelja funkcija po imenu, već samo po funkciji i ja tu nemam nikakvih primjedbi. Ovlasti predsjednika temeljene člankom 7. Zakona o obrani, gdje predsjednik zapovijeda, posve su jasne i o njima se ovdje ne raspravlja, one se provode ili se prosljeđuju u Glavni stožer na provođenje. Apsolutno nemam nikakvih primjedbi u tom dijelu i a vjerujem ni predsjednik. Ni jedna zapovijed predsjednika kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga ovdje nije stavljena po strani, svaka je provedena. Duboko sam uvjeren da je riječ o nedostatku komunikacije, a kao posljedica toga pojavile su se i neke neprimjerene izjave. Prvi nagovještaji sukoba pojavili su se prilikom potpisivanja Memoranduma s američkom stranom. Moram reći da to nije dokument MORH-a i mene kao ministra, već je to dokument Vlade. To je jedan međuresorni rad koji nije ulazio u područje ovlasti i nadležnosti predsjednika, jer se zapravo radi o kodifikaciji, želji da se preciziraju međusobni odnosi dviju država o kojima odlučuje Hrvatski sabor. Spominjano je da uvodim neku novu praksu koja nije dobra. Mogu samo reći da sam naslijedio praksu koja nije dobra. Imamo neku vrstu instituta tjednih briefinga načelnika Glavnog stožera i protiv toga apsolutno nemam ništa. Predsjednik je vrhovni zapovjednik i on ima pravo pozvati bilo koga iz obrambenih struktura i zatražiti informaciju. Međutim, povratnu informaciju o sadržaju tih razgovora, o nekakvim obavezama, ja ne dobivam. I tu je nastao taj šum u komunikaciji i to nije dobro. Kada su počeli problemi s percepcijom Memoranduma, rekao sam predsjedniku da sam apsolutno spreman odazvati se na bilo koji poziv, dati najstručnije mišljenje o svemu putem svojih suradnika i dat ćemo sve da predsjednik ima pravu i kvalitetnu informaciju.

NACIONAL: Jeste li se spremni, ne samo kao jedan ministar već i kao osoba, ispričati predsjedniku Republike zbog svega izrečenog, a naročito zbog izjave da je njegovo inzistiranje da se razjasni nabavka Iveco kamiona “tragikomični igrokaz”? – Kad je riječ o neprimjerenim izjavama upućenim predsjedniku, priznajem da sam to učinio jednom. Tijekom predizborne kampanje, predsjednik je u nedostatku potpunih i točnih informacija rekao kako ima saznanja o korupcijskom skandalu u MORH-u vezanom uz nabavku vojnih kamiona. Želeći zaštiti vlastito dostojanstvo i dostojanstvo svojih suradnika, nedolično sam istupio i zbog toga danas, kad sam o svemu dobro razmislio, izražavam žaljenje i ispričavam se predsjedniku Republike za svoje riječi. To je bila moja nagla reakcija nakon što je izjava predsjednika već otišla u eter. Brojni poznanici i prijatelji tada su me nazivali i pitali o čemu se radi i što smo to nezakonito napravili. Izjava predsjednika osobno me povrijedila jer nije bilo ni jednog razloga da me predsjednik ne pozove i ne zatraži dodatna pojašnjenja, pa čak i da od Vojno-sigurnosne agencije da zatraži istragu, jer je ovlašten da to učini. Nisam mogao razumjeti zašto je predsjednik išao na taj način, ali to ne opravdava moju reakciju i žalim zbog toga. Ipak, ne mogu vratiti vrijeme ili se skrivati iza toga da sam krivo interpretiran. Neprimjereno sam rekao grubu riječ i zbog toga žalim te se ispričavam predsjedniku.

NACIONAL: Uz neprimjerene riječi tijekom kampanje, navodno se predsjednik Mesić ljuti na vas i zbog onoga što ste izgovorili, zajedno s Antunom Vrdoljakom, na večeri s rukometnim reprezentativcima nakon obilježavanja obljetnice Hrvatskog olimpijskog odbora. Što se zapravo dogodilo te večeri? – Ima jako puno ljudi koji zaista smatraju da je došlo do nepotrebnih nesporazuma između mene i predsjednika Republike, ali, nažalost, ima i onih jako zločestih koji će se jako potruditi da to tako ostane. Tijekom večere iz rukometnih krugova su se čule primjedbe o tome kako se cijela nacija digla na noge kako bi nasrnula na Linu Červara zbog verbalnih sukoba s Antom Kostelićem. Međutim, kad je Ante Kostelić nazvao predsjednika dikobrazom, nitko nije reagirao. Rukometaši su bili silno razočarani sveopćom šutnjom u tom slučaju, htjeli su reći da se ne vrednuju i ne cijene njihovi rezultati. I to je sve što bih vam mogao reći da se govorilo o predsjedniku, ali da sam ja ružno govorio o predsjedniku, potpuno je netočno.

NACIONAL: Možete li danas objasniti razloge za nabavljanje kamiona bez javnog natječaja? Krenuli ste s pozivnim natječajem, što je dovelo u sumnju cijeli posao. – Mi smo kod nabavke vojnih kamiona išli na pozivni natječaj, što je potpuno sukladno Zakonu o nabavi. Apsolutno nam se ne može prigovoriti da smo išli ciljano na nekog dobavljača jer smo dostavili ponudu mnogim tvrtkama koje su, prema našim saznanjima, mogle dati kvalitetnu ponudu. Za terenske kamione pozvali smo 19 tvrtki, dakle nije moglo biti ni govora o ciljanom dobavljaču. Zakonom o izvršenju državnog proračuna za 2004., jasno je određena obveza se planirana sredstva za kamione moraju utrošiti u 2004. i da nismo ovaj posao završili 2004., ne bi mogli naći proračunsku poziciju u 2005. Od 26. ožujka do sredine rujna 2004., Glavni stožer je bio neodlučan i nedorečen kada je riječ o tehničko-taktičkim karakteristikama kamiona.

To govorim jer nam ponekad predbacuju da smo baš koncem godine potpisali ugovor. Tek se u rujnu moglo krenuti s natječajem, otvorene su ponude i utvrdili smo da za ono što smo oglasili nemamo dovoljno novca jer nam najpovoljnija ponuda prelazi proračunska sredstva. Glavni stožer je zatražio da idem u nabavu sa smanjenim količinama, imenovao sam najodgovornije ljude u povjerenstvu da s najpovoljnijim ponuđačem krenu u izravnu pogodbu. Da je kojim slučajem pozivni natječaj završio unutar raspoloživih financijskih sredstava, dakle bez pokretanja postupka izravne pogodbe, opet bi pobijedio Eurokamion, ali u toj varijanti tri posto skuplje nego što smo mi postigli, te bez još 400 tisuća eura vrijednosti pričuvnih dijelova na koje su se obvezali da će ih imati na raspolaganju u roku 24 sata, potom, radi se o offset programu i mogućnosti hrvatskih tvrtki da rade na dogradnji vozila. Objektivno, u RH, nažalost, nemamo proizvođača koji može odgovoriti tehničkim zahtjevima za proizvodnju pričuvnih dijelova kamiona. Ne možemo čekati da netko u hrvatskom gospodarstvu ojača pa da proizvodi rezervne dijelove za MAN, Iveco, Mercedes. Ugovorom smo insistirali da se između 15-20 posto odnosi na offset.

NACIONAL: Zategnuti odnosi s predsjednikom Republike nedvosmisleno pokazuju loše odnose na relaciji MORH ? Glavni stožer. Najavili ste da ćete pokrenuti smjenu načelnika Glavnog stožera, generala Josipa Lucića. Smatrate li i dalje takav zahtjev opravdanim i što ćete poduzeti po tom pitanju? Ne smatrate li da je katastrofa za jednu vojsku da načelnik Glavnog stožera i zapovjednik najjače grane oružanih snaga uopće ne razgovaraju? – Dan prije nego što je predsjednik izvijestio javnost o navodnom korupcijskom skandalu u MORH-u, ja sam bio na Sljemenu s predstavnicima tvrtke Lockheed Martin zbog postavljanja radara FPS-117 na predviđenu lokaciju. Već sam tada dobio dojavu da se general Lucić raspituje po Upravi za nabavu o okolnostima nabavke kamiona, premda je dva dana prije o svemu bio iscrpno izvješten na sastanku. To smatram nedopustivim u lancu zapovijedanja, jer on ne može kao vojnik raditi paralelnu istragu ili provoditi “bočne” načine informiranja o onome što mu je ministar već rekao.

To je, bojim se, jedan neprimjeren način kojim se Hrvatska uvodi u nešto što se ona nije deklarirala, a to je vojni nadzor nad civilnim strukturama, umjesto da je potpuno obratno. To se ne može tolerirati. Isprva je negirao da je radio paralelnu istragu, ali je na kraju priznao, rekavši da u tome ne vidi ništa loše. I to je najopasnije – činjenica da on u tome ne vidi ništa loše – jer Lucić inspicira civilne strukture i radi svoj nadzor nad njima. I od kolegice Antunović sam dobio informacije, premda ne izravno, da s načelnikom Glavnog stožera potkraj mandata uopće nije razgovarala niti se pozdravljala.

Ja sam apsolutno otvorio svoj ured svima, pa i načelniku Glavnog stožera, i ostavio sam da o vojno-stručnim pitanjima Glavni stožer daje glavnu riječ. Međutim, načelnik Glavnog stožera nije istodobno i Glavni stožer u cijelosti. U praksi su se tijekom prošle godine bezbroj puta javljale situacije koje su tražile otvaranje rasprave na kolegijima Glavnog stožera, na kojima bi došlo do sučeljavanja različitih mišljenja pa onda i do kvalitetnih rješenja. Visoki časnici mi se žale da se ne osjećaju slobodnima raspravljati, da načelnik Lucić završava njihove rečenice i da se višesatni kolegiji pretvaraju u monologe. Upozorio sam Lucića na tu činjenicu. Nažalost, činjenica je i da načelnik Glavnog stožera i zapovjednik Kopnene vojske uopće ne razgovaraju ili se, u najboljem slučaju, samo protokolarno pozdravljaju. U svim vojskama svijeta rotacija načelnika posve je uobičajena; često dolazi do profesionalnog ili osobnog zasićenja poslom, razilaženja i drukčijih stajališta u vezi s ostvarivanjem deklariranih ciljeva. Ja o svemu moram razgovarati s premijerom i predsjednikom, a čvrsto stojim iza svega što sam ovdje rekao. Oni trebaju odlučiti što dalje učiniti.

NACIONAL: MORH optužuju da je glavni krivac za to što strategijski pregled obrane, kao ključni dokument za približavanje NATO savezu, još uvijek nije završen, premda je to obećano do konca 2004. Je li koncept prijedloga zaista ocijenjen tako loše od stručnjaka unutar NATO saveza? – Kad sam preuzeo ministarsku dužnost i nakon početka prilagodbe, kada sam se upoznao s glavni procesima, Strategijski pregled obrane je bio u početnoj fazi: kolegica Antunović je formirala vijeće i dalje se na tome nije radilo, što je i razumljivo – bio je kraj mandata i došlo je do promjene vlasti. Ocijenili smo kako dotadašnji model oružanih snaga neće u NATO savezu biti prepoznat kao kvalitetan pomak, pa sam dopisom zatražio od načelnika Glavnog stožera generala Josipa Lucića da mi predloži novi preustroj oružanih snaga, odnosno model strukturiranja hrvatskih snaga.

To je bila početna inicijativa za promjenama. Predsjednik Republike sazvao je 1. ožujka 2004. sastanak na kojem smo odlučili da se mora ići u nove reformske zahvate, što je pozdravljeno i u NATO savezu, jer je pokazano jedinstvo državnog vrha u nastavku obrambenih reformi. Glavna je primjedba tada bila vezana uz prevelik broj zapovjedništava pa smo počeli raditi, donijeli sigurnosnu procjenu rizika, napravili prijedlog i buduće misije i zadaće oružanih snaga te prijedlog elemenata borbenih snaga. Došli smo do četvrte faze u kojoj je Glavni stožer trebao dati prijedlog strukture oružanih snaga s optimalnim načinom zapovijedanja i vođenja. To do danas nije dobiveno iako čekamo od travnja prošle godine.

Nama je potrebna financijska verifikacija modela oružanih snaga. NATO od nas samo traži da postavimo strukturu koju ćemo dugoročno moći financirati, a nikako nam ne nameće što moramo imati i što kupiti. Ne možemo početi računati jer nemamo polaznu osnovicu – kako ćemo imati strukturirane snage, kakva će biti zapovjedništva i veza između njih. Postoji zapisnik od 20. prosinca u kojem sam dao dodatni rok Glavnom stožeru za izradu prijedloga do 10. siječnja. I taj je rok prošao pa sam produžio do 30. siječnja, ali još uvijek ništa nisam dobio i na to moram upozoriti i premijera i predsjednika Republike.

Reakcije iz NATO-a upravo su suprotne onome što je pisano u hrvatskim medijima. Prijateljska sugestija bila je da ne zatvaramo vrata, da dobro računamo i da se ne žurimo. Jedan od vodećih ljudi za planiranje snaga u NATO savezu rekao nam je da uzmemo vremena i da napravimo dobre analize onoga što postavljamo kao model i hoćemo li ga uspjeti financirati. Prema njegovim očekivanjima, ako do rujna 2005. postignemo taj okvir, posao će biti na vrijeme napravljen. Naš je interni rok bio da do kraja godine završimo s poslom oko Strategijskog pregleda obrane kako bi imali dovoljno vremena da sve analiziramo i financijski izračunamo. To je polazna osnovica za dugoročni razvoj oružanih snaga jer ne želimo više improvizirati.

NACIONAL: Je li Glavni stožer uključen u sve aktivnosti oko Strategijskog pregleda obrane, s obzirom na to da su se pojavile spekulacije o tome kako časnici Glavnog stožera ne sudjeluju u raspravama oko tako važnih pitanja? – Nikada do sada nije održana sjednica vijeća Strategijskog pregleda obrane ni povjerenstva, kao ni konzultacije s dužnosnicima NATO-a bez predstavnika Glavnog stožera. U Vijeću za Strategijski pregled obrane je načelnik Glavnog stožera, zamjenik načelnika Glavnog stožera te zapovjednici grana oružanih snaga. Ako govorimo o pet čelnih ljudi Glavnog stožera u vijeću, onda ne možemo govoriti o tome da nisu informirani ili da ih se zaobilazi. Pitanje je koliko oni žele biti uključeni i raditi na ovom projektu.

Mi imamo situaciju da načelnik Glavnog stožera, kad dođe određeni materijal, stvar vraća na početak prigovorom da su na njemu radili samo neki časnici, da on nema ništa s time i da bez njegova potpisa ne može doći ni do kakve realizacije; to tvrdi unatoč činjenici da ih je on nominirao u predstavništvo povjerenstva. Zapovjednici grana oružanih snaga u procesu pripreme Strategijskog pregleda obrane su premalo uključeni, često se ide s prijedlozima koje uopće nisu pripremljeni između zapovjednika grana, niti se o njima raspravljalo. Na sastanku 30. rujna, na kojem je bio prisutan i visoki predstavnik NATO saveza, zadužio sam sve pomoćnike, zapovjednike grana i načelnika stožera da osobno budu na sastanku kako bi NATO iz prve ruke dobio potrebne informacije.

Svi su se odazvali osim Lucića koji je poslao svog zamjenika. Zapovjednici grana zbog nedovoljne komunikacije između sebe i s načelnikom Lucićem istupali su s neusklađenim stavovima. Dva mjeseca poslije na sastanak Vijeća za Strategijski pregled obrane, načelnik Glavnog stožera nije došao, a njegov zamjenik izvješćuje da je na godišnjem odmoru. Zamjenik tvrdi kako nema ovlasti da bilo što potpisuje ili odlučuje, što je apsurd jer kad sam ja odsutan, državni tajnik ima ovlasti ministra obrane. Mi završni uradak ne možemo napraviti bez prijedloga stožera o strukturiranju snaga. Je li prijedlog dobar ili loš pokazat će izračun. Ako procijenimo da nećemo imati novca, smanjit ćemo elemente borbenih snaga, ali i najlošiji prijedlog je dobra osnovica za raspravu, a mi to za sada nemamo.

NACIONAL: Kakva je vaša suradnja s predsjednikovim savjetnicima, generalima Imrom Agotićem i Petrom Stipetićem? Smatrate li da je i na njima dio krivnje zbog loše komunikacije s predsjednikom ? – Zakon poznaje samo odnos predsjednika Republike i MORH-a, a i ja želim da taj odnos bude neposredan, iskren i što bolji. Gospoda Stipetić i Agotić su savjetnici predsjednika Republike, njegov osobni izbor i samo je on ovlašten davati ocjenu njihova rada.

NACIONAL: Kakvi su planovi modernizacije oružanih snaga za ovu godinu i raspolažete li s dovoljno novca ? – Mi smo preživjeli najtežu godinu za MORH i oružane snage. Nikad nije bilo manje novca, ali se napravilo puno. Prethodne analize pokazuju kako smo prošle godine uložili 80 milijuna kuna više u modernizaciju, održavanje i opremanje oružanih snaga nego što je to bio slučaj s 2003. kada je nominalno u vojnom proračunu bilo pola milijarde kuna više. Ne financiramo više poziciju, već sedam osnovnih projekata i programa. Ove godine moramo dati kvalitetnu informatičku podršku logistici i to vrlo žurno. Događa nam se da trebamo određeno streljivo za obuku, pa se danima potražuje po vojarnama jer ne postoji jedinstveni informacijski sustav koji bi pritiskom tipke otkrio u kojem se skladištu nalazi i u kojim količinama.

Kad je riječ o oklopnim transporterima, upravo smo ovaj tjedan na zahtjev iz Ureda Predsjednika poslali predsjedniku izvješće u kojem smo ga iscrpno obavijestili o trenutnim aktivnostima oko nabave. Pokrenuli smo proces prvog kruga natječaja kojem je prethodilo terensko ispitivanje na našem poligonu u Gašincima. Riječ je o tri velike tvrtke, svjetski priznate na vojnom planu. Na temelju taktičko-tehničkih zahtjeva Glavnog stožera, uputili smo im natječajnu dokumentaciju, a oni su zatražili dodatne rokove i cijeli set dodatnih pitanja o kojima se sada raspravlja u Glavnom stožeru, kako bi proizvod u cijelosti mogao zadovoljiti naše potrebe. S direktorom Holdinga Đuro Đaković već se razgovaralo o proizvodnji u njihovim pogonima. Pratimo konsolidaciju poduzeća jer želimo da ta tvrtka bude spremna i da se organizira za državni projekt koji će težiti više od 300 milijuna kuna, a za 15 godina imat će zasigurno i pozitivne reperkusije na niz hrvatskih gospodarskih subjekata. Odlučit će svakako ponuda stranog proizvođača u pitanjima koja se tiču offseta. Nadalje, Hrvatska ratna mornarica će uskoro dobiti i novi domaći protuminski brod koji će stajati 25 milijuna kuna s PDV-om, a jedan od prioriteta je opremanje vojnika opremom protiv kemijskog i biološkog napada.

NACIONAL: Nedavno ste rekli kako će 80 posto američkih radarskih sustava FPS-117 biti korišteno u civilne svrhe. Međutim, u civilnoj kontroli letenja zaziru od upotrebe vojnih radara za njihove potrebe, odnosno nisu skloni potpisivanju ugovornog odnosa s MORH-om o korištenju usluga i radarskih podataka. Kako to komentirate s obzirom na to da je izuzetno velik kredit podignut kako bi se ti radari otplaćivali? – Ugovor za nabavu radara FPS-117 zaključen je još 1998. i to u visini 95 milijuna dolara. Postoji pet radarskih lokacija: Jarmina, Papuk, Sljeme, Učka i Pelješac. Projekt je započeo u okvirima MORH-a, no sa svojim tehničkim karakteristikama i kapacitetima rada, prema našim procjenama, može potpuno zadovoljiti potrebe hrvatske kontrole zračne plovidbe. I ministru Kalmeti sam rekao da nema potrebe da se u Hrvatskoj radi paralelni radarski sustav. Naša je procjena da ćemo 20 posto koristiti mi, a 80 posto će biti korišteno u civilne svrhe. Mi nemamo ništa protiv toga da projekt dovedemo do kraja i da ga Hrvatska vlada preda kontroli civilnog letenja kako bi ga komercijalizirala. Bio bi to prvi veliki vojni program koji će na kraju zaraditi. To su bojišnički sustavi otporni na najekstremnije uvjete.

NACIONAL: Što poduzima državna agencija RH Alan u vezi s rješavanjem viška naoružanja i zastarjele tehnike? Poznato je da zadnje četiri godine, tijekom mandata profesora Peršina na mjestu ravnatelja Agencije, nije došlo ni do kakvih pomaka. Za razliku od Hrvatske, naši su istočni susjedi jako angažirani na tome. – Činjenica je da je u hrvatskoj RH Alan bio sinonim za nešto netransparentno i nešto što treba izbjegavati. Došlo je i do smjene čelnih ljudi i upravo sam ovih dana bio s državnim tajnikom za financije u posjetu agenciji. U 2003. Alan je ostvario gubitak od nekih 5 milijuna kuna, ali je, naplatom potraživanja, u konačnici bio pozitivan. Očekujemo da će u 2004. ostvariti dobit, jer se sada rade završni računi. Problem prodaje viškova hrvatskog naoružanja u druge zemlje preko državne agencije vezan je uz činjenicu da mi do danas nismo iz Glavnog stožera dobili popis neperspektivnog naoružanja i sve dok se to ne riješi ne možemo očekivati nikakvu ozbiljniju prodaju hrvatskih viškova drugim zainteresiranim zemljama.