Izjave Jadranke Kosor u predizbornoj kampanji naštetile su ugledu Hrvatske i dovele u opasnost početak pregovora s EU.“Neprimjerene izjave i diskutabilni potezi u predizbornoj kampanji Jadranke Kosor mogli bi skupo stajati HDZ i Ivu Sanadera”, izjavio je za Nacional visoki zapadni diplomat u Zagrebu komentirajući hrvatske predsjedničke izbore i novi pritisak Europske unije, odnosno haaške tužiteljice Carle Del Ponte na Hrvatsku.

Carla Del Ponte pokušat će spriječiti početak pregovora o priključenju Europskoj uniji 17. ožujka.Nikad dosad Hrvatska nije bila pod takvim pritiskom međunarodne zajednice zbog problema oko generala Gotovine. Uz pomoć Britanije, Carla Del Ponte odlučila je da se ovaj put Hrvatska neće lako izvući i pregovore o ulasku u Europsku uniju početi 17. ožujka. Smatra da je izigrana jer je Sanaderova vlada tvrdila da je poduzela sve da se uđe u trag Gotovini te da je za potpunu suradnju s Haaškim sudom. S druge strane, najviši dužnosnici HDZ-a daju suprotne izjave tijekom kampanje Jadranke Kosor. Na taj način, tvrdi zapadni diplomat, HDZ je vratio cijeli proces približavanja Hrvatske EU tri koraka natrag te će Hrvatska imati velikih problema s početkom pregovora s EU.

Nacional iz izvora bliskih haaškom tužiteljstvu doznaje da je Carla Del Ponte Sanaderovoj vladi dala rok do 21. veljače za bitan pomak u “slučaju Gotovina”. Ako tog pomaka ne bude, glavna haaška tužiteljica dat će negativno mišljenje o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom, što bi moglo bitno utjecati na čelnike EU da za šest mjeseci ili godinu dana odgode početak pregovora. Upravo o šefovima država EU ovisi početak pregovora, a tu će glavnu ulogu imati Britanija, Njemačka i Francuska. Pri tom odlučivanja vidjet će se koliko je Sanader uspio pridobiti njihove čelnike, jer Britanija će sigurno biti protiv početka pregovora, ali ako Berlin i Pariz još jednom složno i snažno stanu na stranu Hrvatske, ne bi smjelo biti problema.

Tri stvari vrlo su problematične za strane diplomate. Prilikom sučeljavanja Mesića i Jadranke Kosor na RTL-u, na pitanje novinara što bi učinili da u Brelima na terasi ugledaju Antu Gotovinu, kandidatkinja HDZ-a je rekla da ga vjerojatno ne bi prepoznala, jer ga nije vidjela pet godina a čovjek se otad sigurno promjenio. Svjesno izbjegavanje odgovora potpredsjednice Sanaderove vlade pogodilo je haašku tužiteljicu ravno u srce. To joj je bio dokaz da Sanader nije iskren kad govori da poduzima sve kako bi se Gotovina pojavio u Haagu.

Drugi slučaj koji je podigao živac haaškoj tužiteljici bilo je proglašavanje Mesića gotovo veleizdajnikom zbog toga što je ispunio svoju građansku dužnost i dva puta svjedočio u Haagu. Iako posredno, potpredsjednica Vlade ga je zbog tih svjedočenja u intervjuima i sučeljavanjima optužila za izdaju nacionalnih interesa.

Treći i za Sanadera jednako bolan slučaj dogodio se u samom središtu HDZ-a na dan izbora, kad su transkripti Mesićeva svjedočenja u Haagu bili poslagani po stolovima za goste i novinare. Tako je Mesić bio prikazan kao čovjek koji nije dostojan, zbog veleizdaje, odnosno svjedočenja pred Haaškim tribunalom, biti predsjednik Hrvatske. Takvo ponašanje, čak i kršenje zakona, proći će u Hrvatskoj nekažnjeno, no za Carlu Del Ponte to je crvena krpa pred očima i dokaz da Sanader igra dvostruku igru. S jedne strane, kune se u suradnju s ICTY-jem, a s druge tu suradnju minira i osuđuje one koji zaista surađuju. Da bi poravnao novonastalu štetu, za koju su krivi njegova potpredsjednica i ljudi koji su odlučivlai o izbornoj strategiji, premijer mora povući nove poteze koji će još jednom prije 21. veljače pokazati međunarodnoj zajednici da je privržen suradnji s ICTY-jem.

Preostaje mu samo da ponovo udari po tzv. Gotovininim jatacima, zatim po bivšem šefu Mesićeva kabineta Željku Bagiću i bivšem šefu POA-e Franji Tureku. Na udaru će se vjerojatno naći i autor ovog teksta, koji je napravio intervju s Gotovinom i založio se za rješavanje problema izravnim pregovorima odbjegloga generala i Haaga, na što su obje strane 2003. pristale, ali nekim krugovima nije bilo u interesu da se taj problem riješi. Dakle, sve u svemu, opet će nastradati nas nekoliko dežurnih krivaca, koje neprestano prate i prisluškuju i tako im se ometa privatni život. A krajnji rezultat, s obzirom na potragu za Gotovinom, vjerojatno će biti ravni nuli. No takvom Sanaderovom akcijom Hrvatska će sigurno početi pregovore, a to što će pod represijom opet biti nedužni ljudi ionako nikoga iz Vlade nije briga.

Carli Del Ponte, kao iskusnoj tužiteljici i osobi koja razumije politiku, jasno je da je Gotovina jedini način pritiska na Hrvatsku u njenoj želji da što prije počne pregovore s EU. Čim pregovori počnu, sve prelazi u sferu tehničkog rješavanja stvari u kojima politika ima malu ulogu. Kad proces dođe u tu fazu, ne postoje djelotvorni mehanizmi koji ga mogu zaustaviti. U toj fazi ni Carla Del Ponte više neće moći slučajem generala Gotovine ništa uvjetovati. Jedino bi to mogla ako bi Hrvatsk eklatantno kršila sporazum s Haagom, što je u principu nemoguće, jer su se apsolutno svi glavni politički čimbenici davno opredijelili za suradnju sa Sudom.

Vrh HDZ-a nervozan je zbog neprestanog pritiska HNS-a da se osnuje istražno povjerenstvo o načinu bogaćenja Radimira Čačića i Zatka Tomčića, ali i Ive Sanadera. Da je i premijer nervozan, pokazala je i emisija Romana Bolkovića “2 u 9” u kojoj je gost prošloga četvrtka bio Čačić. Opisujući način Sanaderova bogaćenja, jako je “nagazio” na premijera koji se javio u emisiju i počeo polemizirati. Može se shvatiti da Sanader odmah reagira na nešto što smatra neistinitim a tiče se njega, no tim je potezom pokazao veliku nervozu koju bi njegovi neprijatelji mogli iskoristiti.

Sanadera pritišću dvije stvari. Prvo je vanjska politika i početak pregovora s EU, u izravnoj vezi s lokalnim izborima, što je druga stvar koja ga muči. Nakon očekivanog poraza na predsjedničkim izborima, na kojima je morao istaknuti HDZ-ova kandidata zbog jakog pritiska iz stranke, Sanaderu se otvara problem loklanih izbora. On bi se sada kao predsjednik HDZ-a trebao potpuno posvetiti stvaranju dobrog okruženja za svoju stranku na lokalnim izborima, ali to je teško jer mu mnogo vremena treba za lobiranje oko početka pregovora s EU. Prije mu je više od pola posla obavljao ministar Miomir Žužul, koji je nakon ostavke u odlasku i više nema potrebni kredibilitet pred vanjskim partnerima za takvu vrstu razgovora. A nitko od preostalih u Sanaderovoj garnituri, osim samoga premijera, nije ni blizu Žužulovoj pregovaračkoj i lobističkoj vještini.

Iako je HDZ izgubio na predsjedničkim izborima, pokravši nekoliko postotaka glasova u Hercegovini, Sanader može ipak na kraju biti zadovoljan rezultatom. Podrška 30-ak posto glasača daje mu, uz primjenu D’Hondtove metode, razloga za optimizam na lokalnim izborima. Ali za takav cilj, koji je ostvariv, Sanaderu treba potpuna koncentracija. Pritom mora biti svjestan da će morati mijenjati Ustavni zakon i ukinuti pravo glasa državljanima BiH u Hrvatskoj. Ukinućem tog nakaradnog zakona, pogoršat će se izborna situacija za HDZ, koji će taj nedostatak glasova morati kompenzirati naprednim i poticajnim političkim i ekonomskim programima, a ne prodavanjem demagogije o veleizdaji predsjednika Mesića, na čemu je Jadranka Kosor zasnivala cijelu svoju kampanju. A takva priča očito više ne pali u Hrvatskoj.

Čak 63 posto hrvatskih građana zalaže se za ukidanje mogućnosti glasovanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine na ovdašnjim izborima. Zadržavanje postojeće regulative podupire 28,9 posto, a 8,3 posto ih je neopredijeljeno, to je glavni rezultat velikog Nacionalova istraživanja provedenog u nedjelju, 23. siječnja, na uzorku od 2000 ispitanika.
Iz svega proizlazi kako većina građana smatra da je postojeći izborni zakon loš, što je potvrđeno na nedavnim predsjedničkim izborima gdje su ustanovljeni brojni prijestupi i kršenja zakona na biralištima u Hercegovini. U ovom trenutku tzv. dijaspora može izabrati čak 12 zastupnika u Hrvatski sabor, a i aktualna vlada Ive Sanadera opstaje zahvaljujući podršci šestorice HDZ-ovaca iz susjedne države.
Da je oporba sve jača pokazuje i to što je (ako se ne ubraja 30-ak posto neodlučnih) čak 41,8 posto ispitanika podržalo koaliciju SDP-HSS, a HDZ dobiva 29 posto. Treći je HNS s 10,5 posto, slijedi HSP s 4,5 posto i Nezavisna lista Borisa Mikšića za koju bi glasovalo 4,2 posto građana. U Zagrebu SDP i HSS imaju 41,3, te HNS 10,4 posto, a od oporbe u glavnom gradu najviše dobiva HDZ – 27,8 posto, te Boris Mikšić 8,3 i HSP 6,1 posto.
Izrazito je zanimljiva skoro apsolutna podudarnost u stavu za eliminacijom dijaspore i želji za ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ? za to glasuje 62,8 posto, a izolacionista je 29,2 posto. S druge strane, ulazak u NATO i dalje nema većinsku podršku među Hrvatima. Za je 45,7 posto, protiv 40,1, a neodlučno 14 postotaka. Kada bi se u vezi s ovim pitanjem održao referendum, ishod bi očito bio vrlo neizvjestan.