"Homoseksualnost ne treba pustiti s lanca, nego spriječiti njenu legalizaciju", još je jedna skandalozna Grudenova konstrukcija kojom je zapanjio javnost.Dragan Primorac i njegovo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta proteklog su tjedna povukli još jedan u nizu spornih poteza. Revolt dijela javnosti ovaj su put isprovocirali kontroverznim zagrebačkim psihijatrom Vladimirom Grudenom, kojeg je Ministarstvo postavilo na čelo 29-članog Povjerenstva za prosudbu programa spolnog odgoja u školama i tako odredilo da o seksualnoj edukaciji hrvatskih učenika u velikoj mjeri odlučuje čovjek koji već godinama sablažnjava svojim stavovima o spolnosti i homoseksualnosti. Čim je objavljeno da će Gruden predvoditi Povjerenstvo, koje ionako ima škakljiv zadatak da riješi kaotičnu situaciju sa spolnim obrazovanjem djece i mladih, Ministarstvo je postalo meta oštrih kritika. Najglasniji su ponovno bili Ženska mreža te udruge za promicanje prava istospolnih zajednica Iskorak i Kontra čiji su predstavnici jasno izrazili svoje zgražanje nad Primorčevim izborom.

Prema Grudenu zlostavljanje u obitelji je sado-mazo odnos između roditelja i djeteta koji dijete ponekad priželjkujeProtiv Grudena se nisu pobunili samo predstavnici udruga. Među prvima je reagirala SDP-ova saborska zastupnica Milanka Opačić, koja je u razgovoru za Nacional rekla: “Vladimir Gruden apsolutno je nepodoban za tu funkciju i ne bi smio odlučivali hoćemo li i kakav seksualni odgoj imati u školama. Nakon svih svojih izjava o homoseksualnost kojima je sablaznio javnost, Gruden ovih dana ponovno putem tiska tvrdi da je itekako kompetentan govoriti o homoseksualcima jer se njima najviše bave upravo psihijatri. Iako se u zadnje vrijeme pokušava vaditi na razne načine, iz njega ponovno progovara pravi Gruden i ovakvim izjavama već tko zna koji put potvrđuje svoje nazadne i medicinski neutemeljene stavove. Takva osoba nema što raditi na funkciji koja mu je dodijeljena.”

Takvo mišljenje dijele mnogi, iako su rijetki spremni javno opaliti po Grudenu. Među onima koji ipak jesu je i koordinatorica Ženske mreže Hrvatske Bojana Genov, koja je za Nacional izjavila: “Vladimir Gruden je homofob koji o seksualnoj orijentaciji govori kao o grijehu, što je nespojivo sa strukom. Njegova retorika o homoseksualnosti kao bolesti koju ne treba pustiti s lanca neprihvatljiva je u odnosu na ulogu koju je dobio u Povjerenstvu. Najblaže rečeno, Gruden je kao osoba potpuno nepodoban za taj posao.”

Ovakve su reakcije, reklo bi se, sasvim opravdane, uzmu li se u obzir sve bedastoće koje je Gruden posljednjih godina izgovorio u ime znanosti i liječničke struke. Najpoznatija je ona iz studenoga 2002. za okruglim stolom u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije: “Homoseksualnost je bolest koju treba liječiti i spriječiti.” “Homoseksualnost ne treba pustiti s lanca, nego spriječiti njenu legalizaciju”, još je jedna skandalozna Grudenova konstrukcija kojom je zapanjio javnost. Nakon što su ga zbog takvih riječi udruge Kontra i Iskorak prijavile Liječničkoj komori, koja se potom javno ogradila od Grudenovih izjava, poznati se psihijatar preko medija pokušavao iskobeljati iz kaše koju je zakuhao. No svakom sljedećom izjavom samo je još jasnije podcrtavao svoje, najblaže rečeno nazadne stavove. Tako je u intervjuu za Arenu u prosincu 2002. ustvrdio da su za nastanak homoseksualnosti krivi roditelji: “Ako roditelji nemaju skladan brak i definirane ličnosti u smislu jasnog spolnog identiteta, te ako imaju bilo kakvih problema sa sobom, dijete bježi od heteroseksualnog odnosa za koji vidi da ne funkcionira i ide u homoseksualnost.” Tko zna je li primarius Gruden, specijalist neuropsihijatrije, uopće bio svjestan da je takvom izjavom zapravo zaključio da će, primjerice, sva djeca rastavljenih roditelja za ljubav i seks tražiti partnera među vlastitim spolom?

No ni tu nije kraj nevjerojatnim izjavama redovitog profesora na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Kad su zbog njegovih homofobičnih izjava predstavnici homoseksualnih udruga tražili da im se javno ispriča, Gruden je zavapio kako je prozvan ni kriv ni dužan. “Sve ovo što mi je pripisano njihova je projekcija. To oni o sebi misle. Zapravo, to je problem gdje njima treba pomoći. Oni su sve svoje dvojbe projicirali na prašinu koju su sami podigli”, izjavio je u Novom listu. Ni taj put nije propustio naglasiti kako “nema ništa protiv homoseksualaca” te da njih liječi kao i sve druge bolesnike.

Dorino Manzin, predsjednik Iskoraka, udruge koja se godinama sukobljava s Grudenom zbog homofobnih stavova koje poznati psihijatar javno iznosi u ime struke, danas kaže: “Ne možemo prihvatiti da o seksualnoj edukaciji u hrvatskim školama odlučuje čovjek koji je kao stručnjak izjavio da ljudi imaju slobodan izbor i da mogu izabrati Boga ili sotonu, ali da im on preporučuje da izaberu Boga. Ipak, smatram da javnim linčem ne treba ići ni protiv koga, pa ni protiv Grudena, i čak ostavljam mogućnost da on može pridonijeti radu Povjerenstva. Ali postaviti ga na njegovo čelo čista je provokacija Dragana Primorca. Iskreno, nije mi jasno što je pametnom čovjeku poput njega ovo trebalo.”

Ipak, iako je javnost ponajviše zgrozio izjavama o homoseksualcima, sve one blijede u usporedbi sa skandaloznim zaključkom koji je psihoterapeut Centra za mentalno zdravlje KBC Rebro izrekao na skupu stručnjaka školske medicine koji se prije nekoliko godina održao u hotelu “Intercontinental”. Držeći predavanje o seksualnom zlostavljanju, Gruden je rekao kako je takvo zlostavljanje u obitelji svojevrstan sado-mazo odnos između djeteta i roditelja koji dijete ponekad priželjkuje. Da gadarija bude gora, Gruden na koncu dodaje kako, kad ne bi bilo seksualnog zlostavljanja, psihijatri ne bi imali što raditi. Sve to izrekao je “ugledni stručnjak” koji je 1993. sa suprugom Zdenkom, također psihoterapeutkinjom, objavio knjigu “Dijete, škola, roditelj” u kojoj roditeljima poručuje da pomognu svojoj djeci.

Sve navedeno pokazuje da uistinu nije čudno što je imenovanje Grudena za predsjednika povjerenstva koje će kreirati nacionalni program seksualne edukacije u školama proglašeno skandaloznim. Ipak, sve kritike i revolt koji je zbog Grudena dio javnosti usmjerio na Ministarstvo prosvjete, Primorca nisu pokolebali u odluci. Ministar je putem medija poručio da Gruden neće moći manipulirati Povjerenstvom koje bi do kraja ožujka trebalo kreirati nacrt cjelovitog pristupa spolnom odgoju i obrazovanju. No u cijeloj trakavici oko uvođenja spolnog odgoja sada je najgore to što je polemika oko Grudena zasjenila stvarne probleme s kojima će se suočiti novoosnovano Povjerenstvo za prosudbu spolnog odgoja. Treba podsjetiti da ono mora riješiti pitanje uvođenja seksualnog obrazovanja u hrvatske škole, u čemu već godinama nadležne institucije rade samo kikseve. Unatoč stalnim upozorenjima kako Hrvatska mora slijediti europske seksualnoodgojne standarde i poput razvijenih zemalja uvesti spolnu edukaciju učenika, činjenica je da naši đaci danas o svojoj spolnosti mogu učiti samo kroz osporavani program “Teen Star”, koji se svojim izrazito vjerskim obilježjima te spornim stavovima o kontracepciji, homoseksualnosti i seksualnosti općenito opasno kosi s brojnim hrvatskim zakonima, pa čak i sa samim Ustavom.

S druge strane, sumnju u opravdanost osnivanja Povjerenstva za prosudbu spolnog odgoja budi i rok kraći od dva mjeseca da ocijeni postojeće programe i osmisli jedan efikasan koji bi se poslije napokon počeo provoditi u praksi. Naime, Ministarstvo je lani na doradu vratilo sustavni program seksualne edukacije “Ljudska seksualnost i kvaliteta života”, na kojem je pune dvije godine radilo petnaestak istaknutih hrvatskih stručnjaka. Dakle, ako Ministarstvo nije bilo zadovoljno programom koji su eksperti osmišljavali pune dvije godine, kako očekivati da će novoosnovano povjerenstvo za manje od dva mjeseca kreirati program koji bi uistinu mogao zadovoljiti kriterije cjelovite seksualne edukacije? Teško se stoga oteti dojmu da je priča o Povjerenstvu i njegovoj svrsi samo pretakanje iz šupljeg u prazno koje bi vrlo vjerojatno moglo postati samo još jedan bezuspješan pokušaj da se djeci i mladima u Hrvatskoj pruži itekako potrebna informacija o njihovoj spolnosti.