Objavljeno u Nacionalu br. 482, 2005-02-08

Autor: Ivo Pukanić

PREVARA OKO GOTOVINE

Velika obmana Jure Kapetanovića

Od Globusova bombastične priče o tome kako se Jure Kapetanović u BiH sastao s odbjeglim generalom koristi su imali samo oni koji su željeli spriječiti početak pregovora Hrvatske s EU: prava istina je da je Kapetanović obmanuo lakomislenog premijera Sanadera

Jure Kapetanović ne samo da se nije sastao s generalom Gotovinom nego mu nije uspio ni proslijediti poruku koju je nosio od Sanaderove vladeJure Kapetanović ne samo da se nije sastao s generalom Gotovinom nego mu nije uspio ni proslijediti poruku koju je nosio od Sanaderove vladeGlobusova bombastična priča o tome kako se Jure Kapetanović sastao s odbjeglim generalom Antom Gotovinom u BiH te pregovarao uime Sanaderove vlade o njegovoj predaji Haagu, jedna je od najvećih obmana koja se dogodila u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj. Jure Kapetanović ne samo da se nije sastao s generalom Gotovinom nego mu nije uspio ni proslijediti poruku koju je nosio od Sanaderove vlade. Dakle, koristi od te Kapetanovićeve akcije nije imao ni odbjegli general, a ni Republika Hrvatska, već su korist imali samo oni koji su željeli spriječiti početak pregovora između Hrvatske i Europske unije, zakazan za 17. ožujka. Naime, Haaško tužiteljstvo i engleska diplomacija, podržana od Švedske, Finske, Nizozemske i Danske, traže odgodu pregovora s Hrvatskom sve do listopada. Razlog odgode je nezadovoljavajuća suradnja Hrvatske s Haaškim sudom, a glavni dokaz je “Kapetanovićeva akcija” koja zorno, prema mišljenju britanskog ministra vanjskih poslova Jacka Strawa, pokazuje da Sanaderova vlada može doći do generala Gotovine, no da s njim želi pregovarati, a ne ga uhititi i izručiti Haagu. Ako Sanader šalje svoje izaslanike u BiH da razgovaraju s Gotovinom, tako je isto mogao, prema mišljenju Jacka Strawa, poslati i policiju da ga uhiti. Strawov zaključak je logičan, ali je zasnovan na pogrešnim pretpostavkama zbog obmane Jure Kapetanovića, lakomislenosti Ive Sanadera i slabog funkcioniranja obavještajnih službi. Tomu treba pridodati krajnje sumnjive medijske napise, iza kojih stoje uvijek isti ljudi i iste novine, i to u presudnim trenucima za Hrvatsku.

Jure Kapetanović, bivši šef oblasne kontrole leta u Zagrebu, a potom u Splitu, glavni je lik cijele te tragikomedije, na temelju koje su britanske tajne službe ponovno odigrale prljavu ulogu u slučaju generala Gotovine. Priča je počela početkom listopada prošle godine, kada se Miomiru Žužulu, za jednog od njegovih mnogobrojnih posjeta Bruxellesu, javio Jure Kapetanović, koji ondje već šest godina radi u Europskoj kontroli leta. On je Žužulu u povjerenju rekao da može doći u kontakt s generalom Gotovinom i s njim dogovoriti njegov odlazak u Haag. Žužul mu je rekao da o tome mora razgovarati s premijerom pa ga je nakon nekoliko dana odveo do Sanadera. Kapetanović je Sanaderu ponovio cijelu priču o mogućnosti stupanja u kontakt s odbjeglim generalom i predložio susret s Antom Gotovinom u BiH. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Vladi, Sanader mu je rekao ono što je ponovio sto puta do tada; da se general Gotovina mora pojaviti u Haagu, pri čemu će se Vlada pobrinuti za svu pravnu i financijsku pomoć za njegovu obranu te dogovoriti s Haaškim tribunalom da ga se u roku od dva mjeseca pusti iz pritvora u Scheweningenu kako bi se branio sa slobode. Napomenuo je i da će se pokušati dogovoriti s Tužiteljstvom da general Gotovina dobije kraće vrijeme za pripremu obrane prije nego što ode u Haag. U najboljoj namjeri, ali krajnje naivno, vjerujući neprovjerenom čovjeku i loveći se za svaku slamku spasa u slučaju Gotovina, Sanader je napravio veliku pogrešku što se kao premijer uopće susreo s Kapetanovićem, koji je bio upleten u nekoliko afera.

Bez ikakva službenog Vladina pisma ili punomoći za bilo kakve pregovore uime Vlade, Kapetanović je ipak krenuo u akciju. Međutim, poučen dosadašnjim iskustvima, Sanader je poduzeo jednu mjeru opreza i o pokušaju rješavanja Gotovinina slučaja obavijestio Haaški sud. U sljedećih mjesec dana o tome su bili obaviješteni i veleposlanici nekoliko zapadnih zemalja. Kapetanović je od samog početka muljao Vladu i Sanadera jer uopće nije kontaktirao s odbjeglim generalom, niti se mogao približiti njegovoj obitelji i prijateljima. Budući da je morao nekako opravdati obećanje koje je dao Sanaderu, napisao je četiri pisma identična sadržaja te ih poslao osobama za koje je smatrao da bi mogle na bilo koji način biti povezane s odbjeglim generalom. Kako Nacional doznaje, prvi se put Kapetanović pokušao umiješati u slučaj Ante Gotovine u ljeto 2001.

Mjesec dana nakon što je podignuta optužnica protiv Gotovine, Jure Kapetanović se pojavio u Pakoštanima, rodnome mjestu odbjegloga generala. Ondje su se okupili generalovi prijatelji i odvjetnici, kojima se Kapetanović predstavio kao čovjek koji ima pouzdane inozemne svjedoke, koji će svojim svjedočenjem pomoći da se odbaci optužnica. Rekao je da je njegov glavni svjedok bivši zapovjednik Unprofora, koji je bio stacioniran u Splitu i spreman odmah otići u Haag svjedočiti u korist generala. Odvjetnici su se poveselili takvom prijateljskom odnosu i rekli da su se spremni odmah naći s tim stranim časnikom, za kojeg je Kapetanović tvrdio da je na ljetovanju u okolici Biograda. Odmah su sjeli u automobil i krenuli na razgovor s “dragocjenim svjedokom”. Nakon cjelodnevne vožnje od jednog do drugog dalmatinskoga grada, u kojoj je Kapetanović nekoliko puta iznenada zbog opreza, kako je sam objašnjavao, mijenjao smjer, priopćio je odvjetnicima da ipak zbog sigurnosti ne može danas kontaktirati sa svjedokom. Vraćajući ih u Pakoštane, obećao im je da će sutra ponovno krenuti u akciju te im zajamčio kontakt sa svjedokom. Sutradan se ponovila cijela priča, no oko podneva, nakon nekoliko konspirativnih Kapetanovićevih telefonskih razgovora, odvjetnicima je dozlogrdila uzaludna vožnja po pakleno vrućem ljetnom danu pa su zatražili da razgovaraju sa svjedokom i sami dogovore sastanak. To im Kapetanović nije dopustio, upozoravajući na mjere sigurnosti i zaštitu tog svjedoka. Nakon toga Gotovinini odvjetnici su ga zamolili da ih vrati kućama, a on je obećao da će u sljedećih nekoliko dana sigurno omogućiti kontakt. Od tada je prošlo tri i pol godine, a Kapetanović se više nije pojavio ni blizu Gotovininih odvjetnika ili obitelji, koji su ga smatrali običnim prevarantom i manipulatorom. Tada su posumnjali da je izveo cijeli igrokaz sa svjedokom da bi tijekom dvodnevne vožnje od odvjetnika doznao gdje se nalazi njihov odbjegli klijent. Nakon tri i pol godine, Kapetanović se prvi put pojavio, i to s pismom koje različitim kanalima pokušava proslijediti do generala. U tom nemušto napisanom pismu, Kapetanović se obraća Gotovini kao svom velikom prijatelju, a u životu ga je sreo jednom ili nijednom. U pismu napisanom 17. listopada 2004. godine stoji:

Dragi prijatelju,
na početku puno pozdrava od naših prijatelja s kojima smo se družili niz godina a posebice onih preko velike vode. Ja sam već šestu godinu vani ali naravno pratim sve što se dogadja. Nakon serije vrlo bitnih sastanaka prošlog tjedna zamoljen sam da pokušam ti poslati poruke. Kada sam se sprema za put u Hrvatsku dobio sam poruku da se javim prije puta. Jučer sam se susreo s našima i oni su mi rekli da je od tvojih odvjetnika preko Pukanića došla poruka. Kao prvo ja poštujem svaku tvoju odluku, ali sam ti dužan prenijeti ono što se dogadja iza kulisa. Ne trebam ti tumačiti da je tvoj slučaj politički i bitno je političko okruženje da se on riješi. Želim te upozoriti da je bilo koja veza s Predsjednikom države kontraproduktivna kod USA i UK. Oni mu nikada neće oprostiti stav oko rata u Iraku, Oni su ogorčeni što on stalno spominje rezolucije UN, i otvoreno nam kažu; zar vi niste imali embargo pa ste se unatoč takvoj rezoluciji UN naoružali, zar niste napali Zaštićena područja UN – UNPA Zone bez ikakvih posljedica. US i Britanija su sad prst i nokat.
Neznam je li ti ikada itko prenio što su naši prijatelji napisali što bi ti trebao činiti, taj papir je napisan deset dana od početka tvoje kalvarije i detaljno je napisano što se treba činiti. Prva stvar je bila:
Angažirati jaku Američku odvjetničku kuću, koja ima dostup svim Američkim političarima.
ovo je ponovo aktualno po njihovu mišljenju i čak još bitnije danas. Vlada bi angažirala tu kuću, ta kuća bi dogovorila s Amerikancima i Britancima tvoje uvjete.
Nema toliku slobodu ti dati sve detalje ali te uvjeravam je njihovo mišljenje da se može dobiti garancija obrane sa slobode, i najvjerojatnije proces doma. Boravak u istrazi najviše 60 dana, poseban status, ne klasičan zatvorenik, sloboda šetnje, bavljenja tjelesnim aktivnostima itd.
Sve troškove bi snosila Hrvatska Vlada, puna podrška naših prijatelja iz Ivanove zemlje, njihov glavni je imao sastanak s našima prošli tjedan i oni su spremni pomoći, jer polako i njima postaje jasno što ste skupa radili.
Sada je najbitnije da ti dadeš zeleno svijetlo da Vlada agažira Odvjetnničku kuću iz USA koja bi započela pregovore sa Prosperom i Britanncima a nakon toga sa sudom.
Volio bih kada bih ti odgovorio čim prije istim putom. Ja ću biti ovdje ponovno u petak i tu ću biti 10 dana. kada bi bila mogućnost susreta ima puno stvari koje bih ti prenio a koji bi ti bilo ugodno čuti. Dragi prijatelju ova poruka nije moj osobni stav ovo su garancije s najviših naših i stranih subjekata. Moram na koncu izraziti zabrinutost sa svim tvojim dušebrižnicima, dragi moj prijatelju ovo je politička optužnica i nju jedino može politika riješiti, a uvjeren sam da je ovo jedini pravi put.
Toliko pravih ljudi ti želi dobro i to mi daje sigurnost da će sve dobro završiti.

Jure Kapetanovićććć

To pismo koje je Kapetanović poslao na četiri adrese nije nikada, prema Nacionalovim informacijama, došlo do generala Gotovine, koji se od prvog dana bijega nalazi izvan Hrvatske i cijele regije. No nakon deset dana, kad se Kapetanović vratio u Hrvatsku, nije dobio nikakav povratni odgovor od Gotovine pa se našao u panici. Naime, čvrsto je obećao Vladi da će omogućiti Gotovinin odlazak u Haag, a nije imao čak ni povratnu informaciju. Tada je pristupio klasičnom načinu rješavanja problema u tim situacijama – konstrukcijama, kako bi zametnuo svoj neuspjeh. Navodno je obavijestio Vladu da je poruka generalu prenesena te da će se naći s njim u Bosni i Hercegovini, u koju će biti prebačen iz nepoznatog mjesta u inozemstvu. Da bi se osigurala i pokazala da je otvorena i iskrena prema međunarodnoj zajednici, Vlada i o tome navodno obavještava Haag i pojedine veleposlanike zapadnih zemalja. Budući da nije dobio odgovor od Gotovine, on na iste četiri adrese šalje novo pismo, vrlo kratkog sadržaja u kojem piše:

Dragi prijatelju, ako želiš razgovarati s odgovornim osobama o tvome slučaju samo pošalji SMS poruku ‘Yes’ na broj mobitela XXXXXXXXXX. Jure Kapetanović.

Desetak dana poslije, nakon što nitko nije poslao nikakvu poruku na napisani broj mobitela, Kapetanović se dalje uvlači u laži i obavještava Vladu da se našao s odbjeglim generalom Gotovinom na jednom mjestu blizu Čapljine u BiH, gdje su dugo i iscrpno razgovarali. Na to mjesto, prema Kapetanovićevim tvrdnjama, Gotovina je u posebnoj akciji dopremljen iz inozemstva, no na kraju je njegov odgovor bio negativan. Prema Kapetanovićevim tvrdnjama, odbjegli general odbio je takvu vrstu nagodbe i ostao pri svojim stavovima. I o toj informaciji Vlada obavještava pojedine veleposlanike i Haag. To čini s potpunim povjerenjem jer do tada u javnost nije iscurila ni jedna informacija. No ovoga puta obavještava i veleposlanstvo Velike Britanije, i to u petak 28. siječnja, i tu čini veliku pogrešku.

Već 31. siječnja u Bruxellesu, na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja Europske unije, Jack Straw, britanski šef diplomacije, napada Vladu Republike Hrvatske i optužuje je za kolaboraciju s Antom Gotovinom i njegovu zaštitu, spominjući da Vlada igra dvostruku igru jer zna da se Ante Gotovina skriva u BiH. Straw zbog toga krajnje oštrim riječima traži odgodu početka pregovora između Hrvatske i EU sa 17. ožujka na neki novi termin u listopadu. U tom su zahtjevu Veliku Britaniju podržale i njoj sklone zemlje, smatrajući da Hrvatska može uhititi Gotovinu ako može poslati pregovarača na razgovor s njim u BiH. Sve bi to bilo točno da je Jure Kapetanović govorio istinu, a situaciju su otežale strane službe, koje su odmah počele konstruirati priču, i mediji, koji su javno verificirali takvu akciju. Pet dana nakon što je Vlada obavijestila Britance o mirnom pokušaju dovođenja Ante Gotovine u Haag, Globus je objavio bombastičnu priču koja je potvrdila Kapetanovićevu i britansku konstrukciju, prema kojoj je sastanak održan u BiH. Na pitanje je li sve to točno, Kapetanović umjesto da kaže istinu o svojem špijunsko-posredničkom neuspjehu, odgovara u novinama: “Ne mogu ništa reći. Pokušajte me razumjeti.” Tako je indirektno potvrdio lažnu novinsku priču te otvorio prostor za nove konstrukcije i manipulacije.

Hrvatska vlada, kao i cijela nacija, ponovno se našla pod pritiskom odgode pregovora, čime bi se Srbiji dopustilo da stigne Hrvatsku na putu u Europsku uniju. Indikativno je da je Srbija, istoga dana kada je izbila afera oko Kapetanovića, izručila generala Lazarevića Haagu, što će nakon liječničkih pregleda učiniti i s ostalom dvojicom haaških bjegunaca Lukićem i Pavkovićem. Vlada i Sanader su u cijeloj priči ispali naivni, a domaće obavještajne službe potpuno su zakazale, pokazavši svoj amaterizam. Iako to nikada neće javno reći, Vlada se na tom primjeru uvjerila kakvu ulogu u svim tim dezinformacijama i medijskim podvalama igra britanska tajna služba i njezina diplomacija, kao i pojedini mediji, no unatoč tome, neće im pasti na kraj pameti da to kažu javno i da uđu u bilo kakvu konfrontaciju s takvom britanskom praksom.

Tek sada Sanaderu i Mesiću može biti jasno koliko su pogriješili kada su Franju Tureka, bivšeg šefa POA-e, prisilili na ostavku. On im je u svojoj prezentaciji prije godinu dana jasno nacrtao i napisao sve o sprezi domaćih medija i britanske tajne službe te njihova obmanjivanja Haaškoga suda i domaće javnosti o boravku, kretanju i zaštiti Ante Gotovine.

Novinari Nacionala kontaktirali su s Jurom Kapetanovićem i zamolili ga da objasni cijeli događaj i svoju ulogu u njemu. Prvo je obećao da će u petak doputovati u Zagreb, a potom je istog dana javio da odustaje od bilo kakvog puta jer mu je, kako nam je poručio, nakon članka u Slobodnoj Dalmaciji pozlilo te je zatražio liječničku pomoć. U međuvremenu Nacional doznaje da je Kapetanović ipak prošlog vikenda incognito doputovao u Hrvatsku, gdje će ga odvjetništvo i policija podvrgnuti detektoru laži i ponovno detaljno ispitati o njegovu navodnom susretu s Antom Gotovinom u BiH. Kapetanović je prije nekoliko tjedana već dao iskaz Mladenu Bajiću i detaljno mu opisao svoj tobožnji susret s Gotovinom u BiH. Tada je lagao državnom odvjetniku jer mu nije ni spomenuo da je Gotovini pokušavao poslati pismo i zamoliti ga za sastanak i da u tome nije uspio. Upitno je zašto je Kapetanović lagao Žužulu, Sanaderu, Bajiću i cijeloj javnosti, je li cijelu obmanu sam isplanirao i što je time želio postići? Nakon svega što je učinio, odvjetništvo je protiv njega trebalo podnijeti tužbu, a policija ga je trebala uhititi na ulasku u Hrvatsku. Njega zakon ne štiti kao novinare, koji ne moraju otkriti svoje izvore informacija. Ako odbije ispričati cijelu istinu, moralo bi mu se omogućiti da o tome razmisli u pritvoru Remetinečkog zatvora.


Jure Kapetanović, bivši kontrolor leta trenutačno zaposlen u Bruxellesu, dospio je u središte javne pozornosti jer mu je tjednik Globus prošlog tjedna pripisao posredništvo između Vlade i odbjeglog generala Ante Gotovine, što je ured haaške tužiteljice Carle Del Ponte, zajedno s Hrvatskoj nesklonim članicama EU predvođenim Velikom Britanijom, iskoristio za nove velike diplomatske pritiske na Hrvatsku i uvjetovanje početka pregovora o priključivanju EU uhićenjem Gotovine. Krugovi bliski obavještajnoj zajednici za Nacional su potvrdili da je Kapetanović godinama povezan s obavještajnim miljeom, a da mu je put za profesionalni uzlet početkom 90-ih posredno otvorio Žarko Peša, bivši šef SIS-a u doba prve HDZ-ove vlasti. Kapetanović se s Pešom povezao još u bivšoj Jugoslaviji, kad je Peša radio kao policajac na zračnoj luci Pleso, a Kapetanović ondje bio kontrolor leta. Jure Kapetanović rođen je 18. srpnja 1946. u Ogorju nedaleko od Splita. Prema Nacionalu dostupnim informacijama, Kapetanović je završio učiteljsku školu, a kontrolor leta u jugoslavenskoj Saveznoj upravi za kontrolu leta postao je poslije završenog tečaja. Obavještajni krugovi tvrde da se preko Peše približio Miroslavu Tuđmanu i Markici Rebiću, istaknutim špijunima iz doba prve HDZ-ove vlasti 90-ih, ali i Miomiru Žužulu, ministru vanjskih poslova u ostavci.

Profesionalni Kapetanovićev put prate brojne proturječnosti. Organizirao je 1985. štrajk zagrebačkih kontrolora leta, koji je izazvao veliku pozornost medija, ali i tajne policije SDB. Bivši pripadnici te službe koji su poslije postali dužnosnici hrvatske obavještajne zajednice za Nacional su izjavili da su hrvatski kadrovi unutar zagrebačkog centra SDB-a Kapetanovića okarakterizirali kao agenta provokatora beogradske jezgre SDB-a. Isti krugovi tvrde da je beogradski SDB štrajk htio iskoristiti za proizvodnju kriznog stanja, što bi bila osnova da se zatraži da i civilna kontrola leta, kao osjetljivo nacionalno pitanje, dođe pod vojnu nadležnost JNA. Takav ustroj omogućio bi veću i lakšu vojnu kontrolu nad tim osjetljivim sektorom u slučaju eskalacije političkih napetosti, koja se početkom 90-ih i dogodila.

U intervjuu Globusu od 15. studenoga 1996. Kapetanović se, pričajući o tim događajima, predstavio kao žrtva izvjesnog Tomislava Karnera, koji ga je prijavio šefu KOS-a na vojnom dijelu zagrebačke zračne luke Pleso da šalje vojne tajne u inozemstvo te da je povezan s hrvatskom nacionalističkom emigracijom. Demantirao je bilo kakve veze s hrvatskim emigrantima.

Kapetanović je 11 mjeseci bio nezaposlen, ali nije završio u zatvoru. Početkom 90-ih pojavio se kao osoba koja osniva Croatia Airlines, ali ima i dobre veze s emigracijom, što upućuje na zaključak da je kao osoba od najvećeg povjerenja tadašnje vlasti bio tijesno povezan i s obavještajnim strukturama.

Croatia Airlines Kapetanović je napustio sukobivši se s tadašnjim direktorom Matijom Katičićem, koji ga je u studenom 1991. prijavio zbog pronevjere 66.080 njemačkih maraka i 69.856 austrijskih šilinga.

Kapetanović je 1996. tvrdio da je Katičić optužnicu montirao jer je on upozorio da tvrtka Katičićeve žene izvlači novac iz Croatia Airlinesa. Kapetanović je istodobno tvrdio da je tim novcem plaćena jamčevina za puštanje iz pritvora skupine hrvatskih iseljenika iz Kanade, koji su uhićeni jer su u domovinu htjeli unijeti stanovitu količinu streljiva, ali i da je novac vraćen donatorima.

Ivica Mudrinić, tadašnji ministar prometa i veza, Kapetanovića je potkraj 1993. zaposlio kao savjetnika za zračni promet. U ljeto iduće godine predložio ga je i za svog pomoćnika, Vlada je to navodno službeno odmah prihvatila, ali probleme je izazvala optužnica Matije Katičića pa Kapetanović nikada nije službeno imenovan Mudrinićevim pomoćnikom. Navodno se njegovu službenom imenovanju najviše protivio tadašnji premijer Nikica Valentić. Kapetanović je tako postao jedini visoki dužnosnik Vlade koji je praktično bio zaposlen kao honorarni djelatnik, ali je uživao bezrezervnu Mudrinićevu podršku, koji mu je dao slobodne ruke da stvara pravila u zrakoplovstvu.

Kapetanović je dospio i na čelo Komisije za ispitivanje zrakoplovne nesreće Boeinga 737 u kojoj su u proljeće 96. poginuli članovi američke poslovne delegacije i ministar trgovine Ronald Brown. Upravo rad u toj komisiji ukazao je na neke njegove dramatične pogreške u radu. Jedna od Kapetanovićevih zakonskih inovacija bila je ukidanje nekih zakonskih odredaba, poput one koja je branila da zrakoplovi lete s jednim ADF-om (navigacijsko sredstvo za praćenje sigurnosti radiofora). Dotad su propisi nalagali da zrakoplovi lete s dva ADF-a. Godinu dana pošto je ukinuo taj propis, Kapetanović je, ovaj put kao šef Komisije za ispitivanje nesreće u Dubrovniku, utvrđujući moguće razloge nesreće, upozorio na velik nedostatak američkog zrakoplova ?nije imao drugi ADF uređaj.

Kapetanoviću su pripisivali i odgovornost što se suprotstavio stručnjacima u Ministarstvu koji su, zabrinuti zbog loše opremljenosti zračnih luka, predložili da se ILS, uređaj za precizno elektronsko navođenje zrakoplova do same piste, s Krka premjesti u Dubrovnik, što je možda moglo spriječiti zrakoplovnu tragediju.

Kapetanović je smijenjen 1. studenoga 1996. Postao je savjetnik Daimler Benza za Hrvatsku, Sloveniju i BiH a 1998. je Hrvoju Šariniću u Ured predsjednika vratio svoju Spomenicu Domovinskog rata. Bio je to epilog njegova sukoba s tadašnjim ministrom prometa i veza Željkom Lužavcem.

Kapetanović je u veljači 1998. na skupštini Hrvatskog sindikata kontrolora leta kritički govorio o stanju u Upravi kontrolora leta, podržavajući teze sindikalista o brojnim nezakonitostima na tom području. Lužavec je potom poslao pismo Daimler Benzu u kojem je Kapetanovića opisao kao jednog od pozadinskih organizatora štrajka te naveo da nije uobičajeno da predstavnik jedne strane tvrtke u Hrvatskoj organizira štrajk. Kapetanović je potom ostao bez savjetničkog posla.

Minule godine proveo je radeći kao ekspert za pravila i propise u Europskoj agenciji za zračni promet u Bruxellesu, a obavještajni krugovi tvrde da dobar dio svojih poslovnih angažmana može zahvaliti dobrim obavještajnim vezama i preporukama.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika