Na pariškom Fakultetu političkih govorila je o američkom viđenju međunarodnih odnosa i odgovarala na pitanja 500 prisutnih. Pokazala je da ima viziju, da izvrsno poznaje materiju kojom se bavi i da umije iz prošlosti izvlačiti pouke za budućnostNova američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice impresionirala je sve svoje sugovornike na nedavnoj sedmodnevnoj turneji Europom i Bliskim istokom. Čim je izabrana na novi položaj htjela je predstaviti američkim partnerima kakva će pod njenim vodstvom biti američka vanjska politika. Nastojala je razuvjeriti sugovornike da će biti rigidnija nego njen prethodnik Colin Powell, a njene umjerene izjave dobro su primljene. Uputila je i konkretne poruke, kao onu o potrebi jačanja demokracije u Rusiji. Pokazala se i spretnom pregovaračicom, jer je u razgovorima u Jeruzalemu s izraelskim premijerom Arielom Sharonom i u Ramallahu s palestinskim predsjednikom Mahmoudom Abbasom utvrdila temelje na kojima su oni dan nakon njenog odlaska u egipatskom ljetovalištu Sharm El Sheikhu dogovorili prekid vatre.

MISTERIJ IMENA CONDOLEEZZA Roditelji su joj htjeli dati ime prema glazbenom izrazu ' con dolcezza', ali u matičnom uredu došlo je do zabune SVIJET PRIJE 11. RUJNA Na početku prvog Bushova mandata Cndoleezza Rice najviše se koncentrirala na stratešku prijetnju od strane Kine 'CONDI ZA PREDSJEDNICU' Pojavili su se napisi da bi upravo nju mogla Republikanska stranka kandidirati protiv Hillary ClintonNa pariškom Fakultetu političkih govorila je o američkom viđenju međunarodnih odnosa i odgovarala na pitanja 500 prisutnih. Pokazala je da ima viziju, da izvrsno poznaje materiju kojom se bavi i da umije iz prošlosti izvlačiti pouke za budućnost. Za to je izabrala upravo Francusku, koja se najviše opire sadašnjoj američkoj politici, posebno onoj u Iraku. Svoju globalnu viziju budućnosti svijeta počela je iznositi spominjući nedavne izbore u Iraku, u Afganistanu, u Palestini, ustvrdivši da je to prvi put da se parlamentarna demokracija širi na islamsko područje i ocijenivši da je to golem uspjeh unatoč mnogim poteškoćama, ali tek početak procesa koji će trajati desetljećima i završiti pobjedom zapadnog svijeta.

Podsjetila je na poratnu Europu prije pola stoljeća, razrušenu, slabu, ugroženu moćnim komunizmom s istoka. Tada su, rekla je, oni koji su vodili SAD donijeli hrabre i dalekosežne odluke, kojima su zaustavili širenje komunizma i učvrstili demokracije u Zapadnoj Europi. Ojačali su zapadnoeuropske zemlje Marshallovim planom, kojim su razrušenu Europu u nekoliko godina pretvorili u ekonomsku silu, osnovali NATO, najjači vojni savez na svijetu, i preokrenuli tadašnje trendove. Možda i nisu bili svjesni, rekla je Condoleezza Rice, da su počeli proces koji je dao rezultat tek 1989. kad je propao komunizam pa su danas članice euroatlantskih integracija i nekadašnji sovjetski sateliti Češka, Poljska, Mađarska, Slovačka, pa i neki dijelovi SSSR-a, kao Estonija, Latvija i Litva. Tako treba gledati i na širenje zapadne demokracije u Afganistanu i Iraku, upozorila je Condoleezza Rice svoje pariške slušatelje.

Tim se predavanjem predstavila kao vrsna diplomatkinja s jasnom globalnom političkom vizijom. Njena turneja dobila je u američkim medijima niz pohvalnih komentara i potaknula političke analitičare na smjelu tvrdnju da bi Condoleezza Rice mogla 2008. biti izgledna predsjednička kandidatkinja. I na poznatom Internet siteu Drudgereport pojavio se slogan “Condi for President”.

Condoleezza Rice rodila se 14. studenog 1954. u Birminghamu u Alabami, gdje je nekoliko godina poslije osnovan centar crnačkog antisegregacionističkog pokreta crnačkog vođe Martina Luthera Kinga. Bila je jedinica Angelene i Johna Wesleyja Ricea. Majka joj je bila učiteljica glazbe, otac svećenik. Kao ljubitelji glazbe htjeli su joj dati ime Condolcezza, prema glazbenom izrazu “con dolcezza” (slatko, nježno), ali u matičnom uredu službenik se zabunio pa je tako postala Condoleezza. Roditelji su je zvali Condi, a nadimak joj je ostao do danas.

Iako joj je otac bio sin nadničara s polja pamuka, upornim radom i učenjem postao je ugledni član lokalne crnačke zajednice. Bio je savjetnik u crnačkoj školi, čiji je direktor bio otac Alme Powell, supruge donedavnog ministra vanjskih poslova Colina Powella.

Birmingham je bio poprište važnih epizoda crnačke borbe za građanska prava i rasističkih ispada protiv crnaca. Kad je Condoleezza Rice imala osam godina, njezina prijateljica ubijena je u bombaškom napadu rasista na crnačku crkvu. Bila je marljiva školi, učila svirati klavir, klizala na ledu. S 13 godina s obitelji se preselila u Denver, gdje je otac na sveučilištu predavao predmet crno iskustvo u Americi.

Budući da je bila izvrsna učenica, a otac joj je bio u sveučilišnoj upravi, sa samo 15 godina upisala je studij glazbe kako bi postala koncertna pijanistica. Na sveučilištu je iz znatiželje počela pohađati i predavanja iz međunarodne politike Josefa Korbela, oca Clintonove ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright, čehoslovačkog diplomata koji je, nakon što su komunisti 1948. preuzeli vlast, emigrirao u SAD i predavao o američkim odnosima s Europom i o situaciji u Europi. On je zadivio mladu Condoleezzu Rice i zainteresirao je za Sovjetski Savez i međunarodne odnose.

Tada je shvatila da, unatoč upornom vježbanju, njezina glazbena nadarenost ipak nije dovoljna da postane vrhunska koncertna pijanistica pa je prešla na studij međunarodnih odnosa i jezike. Odlično je naučila ruski, francuski i španjolski i 1974., s 19 godina, diplomirala na denverskom sveučilištu političke znanosti s najvišim ocjenama i pohvalama. Postdiplomski studij upisala je na sveučilištu Notre Dame i završila ga već sljedeće 1975. godine.

Počela je 1977. u Washingtonu raditi kao volonterka u ministarstvu vanjskih poslova dok je predsjednik bio demokrat Jimmy Carter i dalje školovala. Da usavrši ruski, 1979. je otišla u SSSR. Po povratku se nastavila školovati i 1981. je doktorirala na sveučilištu u Denveru. Nakon doktorata postala je profesorica međunarodnih odnosa na fakultetu političkih znanosti kalifornijskog sveučilišta Stanford, koje je uz Harvard, Yale i Princeton najbolje u SAD-u. Dobila je nekoliko akademskih nagrada, a njen rad bio je zapažen i izvan sveučilišnih krugova. Često je pisala o međunarodnim temama, ponajviše o tadašnjem istočnom bloku. Autorica je knjiga o odnosima SSSR-a i čehoslovačke vojske, te o SSSR-u u vrijeme reformista Gorbačova. Pozvana je da kao savjetnica pomaže američkoj administraciji.

Kad je 1989. u Bijelu kuću došao George Bush, otac današnjeg predsjednika, dobila je poziv da se zaposli u predsjednikovu savjetu za nacionalnu sigurnost, što je ona prihvatila. Postala je šeficom odjela za sovjetska i istočnoeuropska pitanja, često o tim pitanjima brifirala predsjednika i putovala s njim na svjetske skupove i razgovore s drugim državnicima. Bilo je to razdoblje propasti socijalizma, ujedinjenja Njemačke, raspada SSSR-a. Bush ju je predstavio Mihailu Gorbačovu kao “najvećeg američkog stručnjaka za SSSR”.

Bijelu kuću napustila je 1991. i zaposlila se u Hooverovu institutu. Vratila se 1993. na sveučilište Stanford kao rektorica i, do 1999. je upravljala tom golemom obrazovnom ustanovom. Kad se potkraj 90-ih tadašnji guverner Teksasa George W. Bush uključio u utrku za predsjednika SAD-a, zamolio je oca da mu pomogne u sferi o kojoj je najmanje znao, da mu pronađe savjetnika za vanjsku politiku. Stariji Bush sjetio se Condoleezze Rice i preporučio je sinu. Ona je pristala. Iako su njih dvoje bili posve različiti po karakteru, obrazovanju, društvenim korijenima i temperamentu, Condoleezza Rice sprijateljila se s mlađim Bushom i njegovom suprugom Laurom. Danas mnogi tvrde da su njih dvoje najbolji prijatelji povučene Condoleezze Rice, koja je neudana i živi sama. Ona je 2000., kad se zahuktala predsjednička kampanja, uzela slobodnu godinu na Stanfordu kako bi se potpuno posvetiti Bushovoj kampanji u sferi vanjske politike.

Nakon što se početkom 2000. pročulo da ona utječe na Bushove vanjskopolitičke stavove, porastao je u američkim medijima interes za tu profesoricu politologije. Najutjecajniji američki politološki časopis Foreign Affairs objavio je njen opširan napis o američkim nacionalnim interesima u kojem je iznijela kakva bi trebala biti američka vanjska politika, više usredotočena na američke nacionalne interese, a manje na ulogu svjetskog policajca. Nadalje, bilo bi važno da SAD ponajprije razvija odnose sa zemljama koje su im glavne saveznice, s kojima dijeli iste političke vrijednosti. Kao poseban primjer spomenula je Kinu i istaknula da se ne slaže s politikom Clintonove administracije jer je nedovoljno vodila računa o tome da je Kina “opasan strateški suparnik”.

Mnogi su predviđali da će Bush, bude li izabran za predsjednika, Condoleezzu Rice imenovati ministricom vanjskih poslova, ali on je na to mjesto imenovao Colina Powella, a ona je postala utjecajna predsjednikova savjetnica za nacionalnu sigurnost, važna za formuliranje vanjske politike. Američki karikaturist Pat Oliphant počeo ju je crtati kao papigu koja stalno kriči predsjedniku Bushu u uho što da čini.

Na početku prvog Bushova mandata Condoleezza Rice se, kao i cijeli Bushov vanjskopolitički tim, najviše koncentrirala na promjenu američke politike prema Kini, za koju je bila uvjerena da je treba zaoštriti, te na upozoravanje na opasnost koja SAD-u prijeti od nekoliko “divljih” zemalja koje se protive američkoj politici i pripremaju rakete i atomske bombe protiv SAD-a, Irak, Iran i Sjeverna Koreja.

Teroristički napad 11. rujna 2001. na New York i Washington potpuno je promijenio vanjsku politiku Bushove administracije. SAD je najavio “rat protiv terorizma”, napao Afganistan, potom Irak. Condoleezza Rice bila je najgorljivija zagovornica “rata protiv terorizma”.

Američki Senat pokrenuo je nakon terorističkog napada istragu o tome zašto ga američke službe sigurnosti nisu spriječile. Neki ljudi iz sigurnosnih struktura počeli su optuživati Condoleezzu Rice da je i ona za to kriva. Richard Clarke, nekadašnji šef odjela za borbu protiv terorizma u Savjetu za nacionalnu sigurnost Bijele kuće, izravno je optužio svoju šeficu da je ignorirala njegova upozorenja početkom 2001. da Osama Bin Laden priprema veliki napad na SAD.

Ona je javno tvrdila da Irak ima oružje za masovno uništavanje, čak i nuklearno oružje, pa se zbog toga mora napasti. Od svih članova Bushove administracije najootvorenije je tvrdila da Saddam Hussein posjeduje atomsko oružje, pa su je novinari počeli ispitivati o tim izjavama kad su Amerikanci napali Irak, osvojili ga, pregledali cijelo područje, a oružje za masovno uništavanje, posebno nuklearno, nisu našli. Ona se izvlačila da je te izjave davala na temelju obavještajnih podataka pa su za to odgovorne obavještajne službe.

Unatoč svemu tome Bush ju je na kraju prvog mandata imenovao nasljednicom Colina Powella na čelu ministarstva vanjskih poslova. Prva je crnkinja u povijesti SAD-a na tom položaju. Njeno imenovanje trebao je potvrditi i Senat, a to nije išlo lako upravo zbog tih kontroverzi. Neposredno nakon mukotrpnog potvrđivanja njenog imenovanja u Senatu, gdje je bila podvrgnuta neugodnom ispitivanju, Condoleezza Rice briljirala je u Europi i znatno povećala svoj politički rejting i u SAD-u i u svijetu. Sada se pojavila građanska inicijativa za podršku američkih birača za njenu predsjedničku kandidaturu, kako bi je pod geslom “Condoleezza Rice for President” potaknula da razmisli o toj mogućnosti. Već su 1952. republikanci pokrenuli takvu inicijativu, kad su javnom podrškom nagovorili umirovljenog generala Dwighta Eisenhowera da se kandidira za predsjednika.

Condoleezza Rice nije pokazala ni najmanji znak da je zanima predsjednička kampanja. Ali sada su se pojavili napisi o tome da bi Republikanska stranka mogla upravo nju istaknuti za predsjedničku kandidatkinju, jer bi bila najpogodniji protukandidat demokratskom kandidatu, a to će najvjerojatnije biti Hillary Clinton, supruga bivšeg predsjednika. Američki analitičari ističu da je Condoleezza Rice konzervativka, po svjetonazoru prihvatljiva Republikanskoj stranci. Vrlo je religiozna pa bi bila prihvatljiva i Kršćanskoj koaliciji, moćnoj političkoj snazi koja snažno utječe na politiku Republikanske stranke i daje brojne birače republikancima. Budući da je crnkinja, žena i neudana, privukla bi i znatan dio birača koji inače glasuju za demokrate. Na prošlim predsjedničkim izborima žene koje žive same i pripadnici etničkih manjina dali su 54 posto glasova demokratskog kandidata Johna Kerryja. Njenu kandidaturu prihvatili bi i visokoobrazovani Amerikanci jer je ona bivša sveučilišna profesorica, rektorica Stanforda, jednog od najuglednijih sveučilišta na svijetu. Svojim djelovanjem u vladi pokazala se kompetentnom za važne političke odluke, jer sadašnji je predsjednik mnoge odluke donio na njen savjet.

Njena kandidatura mogla bi dobiti podršku i mnogih Amerikanaca koji smatraju da se mora prekinuti povijesna nepravda prema pripadnicima američkih manjina i ženama. Od 1788., e kad je George Washington izabran za prvog predsjednika SAD-a, još nikad na čelu SAD-a nije bila žena ni netko tamne boje kože, sva 43 predsjednika bili su muškarci i bijelci, iako su pola Amerikanaca žene a četvrtina pripadnici etničkih manjina.

Ali ona je vrlo povučena i izbjegava publicitet, a posebno mrzi bilo kakav interes medija za svoj privatni život, što bi u predsjedničkoj kampanji bilo neizbježno. Živi sama u stanu u washingtonskom Watergateu, gdje stanuju i operni pjevač Placido Domingo, sutkinja američkog Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg, senatorica Elizabeth Dole. U slobodno vrijeme sluša glazbu, vježbanju na pokretnoj vrpci, gleda na televiziji američki nogomet, a taj sport toliko voli da je nekoliko puta izjavila da bi, kad se prestane baviti politikom, željela postati predsjednicom udruge profesionalnih klubova američkog nogometa. Nosi hranu na posao jer su joj jela iz restorana Bijele kuće prekalorična.

Antonia Felix u knjizi “Condi: The Condoleezza Rice Story” napisala je da je u mladosti imala mladiće, bila zaručena, ali već godinama nema znaka o njenim ljubavnim vezama. Lani joj se na jednoj večeri u Washingtonu omakla pogreška: “Kao što sam nedavno rekla svom suprugu, pardon, predsjedniku Bushu?” Iako nitko ne sumnja da “ima nečega” između predsjednika i njegove ministrice, mnogi su ocijenili da je znakovito da Condoleezza Rice podsvjesno Busha osjeća kao svog muža te pokazuje koliko je čvrsto razumijevanje između njih dvoje.

Zanimljivo je da američki mediji, čak i tabloidi, izbjegavaju bilo što pisati o njenom privatnom životu. Autor popularnog stripa “Boondocks”, u kojem djeca raspravljaju o američkim i svjetskim problemima, posvetio je lani svoj strip i njezinu ljubavnom životu. Djeca iz stripa zaključila su da moraju Condoleezzi Rice pronaći dečka jer bi ona vodila mnogo manje ratobornu politiku i ne bi “htjela razoriti ovaj svijet kad bi postojao muškarac kojeg bi voljela”. Mnogi listova u SAD-u odbili su tiskati tu epizodu “Boondocksa”, čak i liberalni i prema Bushu kritični Washington Post.