U ovome trenutku Sanaderu je od životnog značenja da ima što bolje odnose s predsjednikom, koji mu uz Ivicu Račana može najviše pomoći u pokušaju slamanja otpora u Europi protiv početka pregovora 17. ožujkaProšlotjedna večera koju je organizirao premijer Sanader u rezidenciji Vlade u Visokoj ulici na Gornjem gradu pokazala je da se odnosi između njega i predsjednika Mesića popravljaju iz dana u dan. Nakon sastanka VONS-a, u opuštenoj atmosferi, Mesić je čak počeo razgovarati i s Vladimirom Šeksom, s kojim je tijekom predsjedničke kampanje razmijenio nekoliko vrlo teških riječi. No u ovome trenutku Sanaderu je od životnog značenja da ima što bolje odnose s predsjednikom, koji mu uz Ivicu Račana može najviše pomoći u pokušaju slamanja otpora u Europi protiv početka pregovora 17. ožujka. Pri tome mu je najvažnije da čvrstom održi koaliciju Njemačke i Francuske, koja je bila odlučna prilikom dobivanja datuma pregovora. Nakon “slučaja Kapetanović” te dvije zemlje bile su također izvrgnute pritisku Britanije te im je predbačeno da štite Sanaderovu vladu koja, po britanskom sudu, nije iskrena u odnosima s Haaškim tribunalom. Da bi se ta njemačko-francuska alijansa oko Hrvatske održala čvrstom, morao bi se angažirati i predsjendik Mesić, od kojega Vlada očekuje da pošalje pismo francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu. Isto će, kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Vladi, učiniti i Ivo Sanader, samo što će se on pismeno ili usmeno za pomoć obratiti njemačkom kancelaru Gerhardu Schroderu. Istovremeno Miomir Žužul i dalje, iako nije više ministar vanjskih poslova, obavlja lobističke zadatke za Vladu te putuje svaki dan u drugi grad Europe. To je tek početak diplomatske ofenzive koja će početi sljedećih dana a trebala bi završiti ponovo Sanaderovim apelom na zasjedanju Europske pučke stranke 16. ožujka, dan prije zakazanog početka pregovora. A da li se hrvatska vlast trebala dovesti u poziciju gdje je već gotovu stvar, kao što je početak pregovora, pretvorila u veresiju?

LEAD Osim Mesića, Vladi bi koristila i pomoć opozicijskog lidera koji ima vrlo velik ugled unutar Socijalističke internacionale LEAD Mesić treba pozvati glavne ambasadore EU i zatražiti podršku njihovih vlada o početku pregovora 17. ožujka Kao prvo, “afera Kapetanović”, koju su Britanci uzeli kao krunski dokaz neiskrenosti hrvatske Vlade i nesuradnje s Haaškim tribunalom, nikada nije trebala izbiti. Sanader je tu naivno upao u klopku, razgovarajući s čovjekom nimalo čiste prošlosti. Istraživanje koje je proveo Nacional i objavio u prošlom broju jasno je pokazalo da se nikada Kapetanović nije sreo s Antom Gotovinom u Bosni i Hercegovini te da je upitno jesu li se ikada i sreli u životu, a kamoli li pregovarali o uvjetima Gotovinine predaje. Kapetanović je lagao i državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, čiji istražitelji sada po BiH ispituju sve okolnosti i mjesta navodnog Kapetanovićeva susreta s Gotovinom. U tom slučaju predsjednik i premijer su pogriješili i pokazali neodlučnost. Odmah nakon otkrića prijevare morali su zajednički istupiti i dati jasan stav o svemu te ispričati javnosti istinu. Naravno, prije toga, Državno odvjetništvo trebalo je izdati zahtjev policiji da se Jure Kapetanović, koji je svojim lažima nanio golemu štetu hrvatskim interesima, uhiti i strpa u istražni zatvor. To bi bila reakcija kojom bi hrvatska vlast pokazala vjerodostojnost pred Europom. Neodlučnom, mlakom i neuvjerljivom reakcijom Sanader, a za njim i Mesić, dali su za pravo Britancima. Ali još uvijek nije kasno da se nakon istrage, koju bi Bajić trebao maksimalno ubrzati, iziđe u javnost i tako pokaže da Vlada nije ništa muljala i da je radila sve u najboljoj vjeri. A da je radila u najboljjoj vjeri, svjedoči i to što je Sanader o svim koracima u vezi s Kapetanovićem unaprijed obavijestio Carlu Del Ponte i od nje dobio zeleno svjetlo za pregovore s Gotovinom. Pri tome je bila nesreća što su za posrednika imali varalicu, koji je ušao u spiralu laži iz koje više nije mogao izići.

U toj situaciji predsjednik Mesić bi do kraja morao zaboraviti na ponašanje HDZ-a u kampanje. On bi sada trebao pokazati da je veliki predsjednik i maksimalno pomoći Sanaderu i njegovoj vladi da se dobije datum pregovora te i on krenuti u diplomatsku ofenzivu. A to može učiniti tako da sve najvažnije veleposlanike Europske unije pozove k sebi na sastanak i objasni im cjelokupnu situaciju te da zatraži od njihovih vlada podršku za početak pregovora 17. ožujka te tako pokaže potpunu političku koheziju Hrvatske pou pitanju Europske unije. Isto bi morao učiniti i opozicijski lider Ivica Račan, koji ima velik ugled u Socijalističkoj internacionali. On bi također trebao koordinirati svoju aktivnost s Vladom i Uredom predsjednika i zaboraviti u ovim trenucima stranačke podjele. Odgoda početka pregovora nikomu ne donosi dobro, možda trenutačno neke političke poene, ali dugoročno to je katastrofa za svakoga tko se želi ozbiljno baviti politikom i namjerava prije ili kasije ponovo participirati u vlasti.

Sljedećih dana, prije samog početka diplomatske ofenzive, Hido Biščević je u ime Vlade sastavio pismo koje će biti upućeno svim premijerima zemalja članica Europske unije. Istodobno Sanader je preko vikenda razgovarao s pet važnih premijera, pripremajući tako niz bilateralnih sastanaka. Pri tome postoji jedan velik problem, to što Sanader fizički neće moći sam sve obaviti, a Žužul, nakon što je postavljena Kolinda Grabar Kitanović na čelo ujedinjenih ministarstava vanjskih poslova i europskih integracija, više neće imati nikakav legitimitet pri lobiranju, u čemu je uz Sanadera najveći majstor u Vladi.