Objavljeno u Nacionalu br. 485, 2005-03-01

Autor: Maroje Mihovilović

VATIKANSKE PROGNOZE

Novi papa bit će konzervativan i stariji

U Rimu se naveliko špekulira koji bi kardinal mogao naslijediti Ivana Pavla II.: dok jedni prognoziraju da će idući papa biti u visokoj životnoj dobi, poznavatelji povijesti papinstva upozoravaju da kod izbora novog pape nema favorita i iznenađenja su izvjesna

Onaj koga javnost unaprijed proglasi najvećim favoritom da u konklavi bude izabran za papu, obično to ne postane.Onaj koga javnost unaprijed proglasi najvećim favoritom da u konklavi bude izabran za papu, obično to ne postane.Kad se govori o tome tko bi mogao naslijediti papu, u Rimu odavno postoji uzrečica: “Onaj tko u konklavu uđe kao papa, iz nje izlazi kao kardinal.” Tom uzrečicom poznavatelji povijesti papinstva, a i sadašnjeg stanja u vrhu Katoličke crkve, upozoravaju kako nije pametno raditi prognoze o tome tko će naslijediti nekog papu jer se te prognoze redovito pokažu netočnima. Onaj koga javnost unaprijed proglasi najvećim favoritom da u konklavi bude izabran za papu, obično to ne postane. Kada je 1978. umro papa Pavao VI svi su tvrdili da će novi papa biti ili reformistički kardinal Giovanni Bennelli ili konzervativac, kardinal Giuseppe Siri, a kao eventualni kandidati još su se spominjali Sebastiano Baggio i Giorgio Pignedoli, sve talijanski kardinali. Na opće iznenađenje, za novog papu izabran je venecijanski nadbiskup kardinal Albino Luciani, na kojeg nitko nije računao. Taj nasmiješeni papa, koji je uzeo ime Ivan Pavao I, na čelu crkve bio je samo 33 dana, a nakon njegove iznenadne smrti, kada se okupljala nova konklava, malo se tko usudio raditi prognoze. Ipak, iako se računalo da je svašta moguće, izbor krakowskog nadbiskupa kardinala Karola Wojtyle za papu, prvog netalijana nakon gotovo pola milenija, bio je prava senzacija.

VATIKAN TRAŽI STARIJEG PAPU U Vatikanu se procjenjuje da Crkvi ne treba papa koji će dugo vladati, nego 'prijelazni papa' KAKVOG PAPU ŽELE KARDINALI To bi trebao biti kardinal koji će biti liberalan u socijalnoj sferi i konzervativan u vjerskojUnatoč tomu što su ovakve prognoze nezahvalne, pojavile su se i sada, nakon što se pogoršalo zdravstveno stanje sadašnjeg pape Ivana Pavla II. U opticaju je relativno velik broj imena, što govori da i među stručnjacima i poznavateljima vatikanskih prilika postoje vrlo različita mišljenja o tome tko bi mogao biti sljedeći papa. Ipak, nekoliko se imena izdvojilo, pa se kao najveći favoriti sada spominju njemački kardinal, vrlo utjecajan član vatikanske kurije Joseph Ratzinger, dvojica talijanskih kardinala, milanski nadbiskup Dionigi Tettamanzi i venecijanski nadbiskup Angelo Scola, a u posljednje doba se, što je stanovito iznenađenje, češće spominje i argentinski kardinal jezuit Jorge Mario Bergoglio. No spominje se i niz drugih imena.

Tako velike nedoumice oko toga tko će naslijediti ovog papu postoje ne samo iz tradicionalnih razloga, nego i stoga što će sljedeća konklava biti mnogo složenija i brojnija nego ijedna do sada i to zahvaljujući sadašnjem papi koji je u izbor svojeg nasljednika uveo mnoge novine.

Pojam “konklava” dolazi od dvije latinske riječi: “cum”, što znači “pod”, i “clavis”, što znači “ključ”. Taj pojam govori da kardinali, kada umre papa pa oni moraju izabrati novog, moraju biti potpuno odsječeni od svijeta kako nitko izvana ne bi mogao utjecati na njih. Današnji sustav biranja pape rezultat je duge evolucije tijekom stoljeća.

U početku se papa, koji je nekada nominalno bio sam rimski biskup, birao na isti način kao i drugi biskupi, tako da su lokalni rimski svećenici bili izborno tijelo, a biskupi susjednih biskupija služili kao moderatori izbora. U izboru su sudjelovali i obični ljudi na skupštinama koje su pokatkad bile i vrlo burne pa su lokalne svjetovne vlasti morale održavati mir i red. Budući da je u prvim stoljećima crkva bila slaba, rimski biskupi, koji su od osmog stoljeća jedini imali pravo nositi titulu papa, morali su dobiti i potvrdu svjetovnog vladara koji je vladao Rimom.

Takav je sustav vladao do sredine 11. stoljeća. Papa Nikola II izdao je 1059. bulu kojom je reformirao izbor pape. Odlučio je da pape biraju kardinali, ali nisu svi kardinali imali jednaka prava, nego su privilegirani bili kardinali koji su ujedno bili i biskupi. Treći lateranski koncil je 1179. izjednačio sve kardinale i odlučio da se papa bira dvotrećinskom većinom.

U početku se činilo da je uspostavljen dobar sustav, no nije bilo tako. Kada 17 kardinala ni dvije godine nakon smrti Klementa IV 1268. nije uspijevalo izabrati novog papu, lokalni rimski sudac odlučio ih je zaključati u biskupsku palaču dok ne izaberu papu. Kada ni to nije pomoglo, dao je s palače ukloniti krov, a potom više nije dopuštao da u palaču dolazi išta osim vode i kruha. Na kraju su iscrpljeni kardinali izabrali jednog među sobom da rukovodi crkvom, a on je uzeo ime Gregor X.

Vjerojatno zbunjen problemima koji su nastali pri njegovu izboru, taj je papa na Lyonskom koncilu 1274. donio novi propis o izboru pape. Donesena je odluka da kardinali moraju nakon smrti pape ići u konklavu, i biti zatvoreni sve dok ne izaberu novog papu. Tijekom sljedećih godina procedura je još više usavršena, a i posljednji pape, primjerice Pio XI, Pio XII i Pavao VI te sadašnji papa, uvodili su neke promjene u proceduru konklave.

Prema sadašnjoj proceduri, kad umre papa kardinali preuzimaju upravljanje crkvom, tako da administrativne poslove obavljaju kolektivno izabrani predstavnici, a strateške odluke donose kardinali skupno. Konklava počinje 18 dana nakon papine smrti; pretpostavlja se da se dotad u Rimu mogu skupiti svi kardinali, pa i oni iz udaljenijih krajeva i za to vrijeme mogu se obaviti sve tehničke pripreme za konklavu. Naime, za potrebe konklave mora se pripremiti jedan dio Vatikanske palače smješten u blizini Sikstinske kapele. Kardinali će od sada boraviti u novom zdanju što ga je dao sagraditi ovaj papa, a u kojem se nalazi 120 dobro opremljenih apartmana. To će se zdanje zatvoriti za potrebu konklave i u njega više neće moći prići ljudi koji nemaju pravo biti u konklavi. Svi kardinali koji su mlađi od 80 godina te imaju pravo biti u konklavi, odlaze u taj prostor, a sa sobom mogu povesti samo osobnog sekretara i jednog slugu. U konklavu se povlače i oni koji će obavljati administrativne poslove u konklavi, dakle majstori ceremonijala, činovnici konklave, zatim osoblje koje se brine za hranu i druge potrebe, te liječnici.

Kardinali za novog papu glasuju dva puta dnevno, i to u Sikstinskoj kapeli. Nakon svakog glasovanja izborni listići se spaljuju, a po dimu koji izlazi kroz dimnjak gomila na Trgu Svetog Petra u Rimu može vidjeti kako je prošlo glasovanje. Ako nijedan kandidat ne dobije potrebnu većinu, glasački se listići spaljuju s mokrom slamom pa kroz dimnjak izlazi crni dim što znači da još nije izabran novi papa. Ako neki kandidat napokon dobije potrebnu većinu, glasački listići se spaljuju sa suhom slamom pa izlazi bijeli dim, po čemu građani znaju da je izabran novi papa.

Nakon što kandidat dobije potrebnu većinu glasova, dekan kardinalskog zbora mora ga upitati prima li on papinsku čast. Ako on to prihvati, vijest o tome objavi se okupljenim vjernicima na Trgu Svetog Petra, a novi papa, odjeven u papinsku odoru, pojavljuje se na balkonu. Prvi čin novog pape, koji preuzima svu vlast u crkvi, jest da raspusti konklavu.

Posljednje dvije konklave, obje održane 1978., bile su neočekivano kratke. Šestog kolovoza 1978. umro je papa Pavao VI te je trebalo izabrati njegova nasljednika. Dvadeset i petog kolovoza 111 kardinala okupilo se u Vatikanu i zatvorilo u konklavu. Nakon prvog glasovanja u vodstvu je bio konzervativni kardinal Giuseppe Siri, ali je on dobio samo 25 glasova, trećinu od onoga što mu je trebalo. Glasovi su bili jako raspršeni, pa su čak 33 kardinala dobila glasove, od toga 24 po jedan glas. Neki su kardinali smjesta procijenili da Siri ne može pobijediti i da glasove treba koncentrirati iza nekog drugog kandidata. Već u drugom glasovanju vidjelo se da favorit postaje kardinal na kojeg na početku nisu računali, venecijanski nadbiskup Albino Luciani. On je već u drugom krugu dobio 56 glasova, a u trećem krugu je dobio potrebnu većinu, pa je iz konklave pušten bijeli dim.

Luciani je uzeo ime Ivan Pavao I, a zato što se stalno smijao dali su mu nadimak “nasmiješeni papa”. Umro je iznenada 28. rujna 1978., nakon 33 dana, pa su kardinali po drugi puta iste godine morali u konklavu. U konklavu su ušli 15. listopada, a svi poznavatelji vatikanskih prilika, upoznati s činjenicom da nijedan od talijanskih kardinala, osim Lucianija, nije imao podršku u konklavi u kolovozu, nagovještavali su težak izbor. Prvi dim bio je crni, ali je, na opće iznenađenje, već drugi dim bio bijeli – papa je izabran već prvog dana konklave. Očito je već prije konklave među kardinalima bio usuglašen konsenzus da novi papa bude krakowski kardinal, Poljak Karol Wojtyla, koji je uzeo ime Ivan Pavao II.

Papa Ivan Pavao II donio je neke promjene u organizaciji konklave. Najveće promjene napravio je u sastavu kardinalskog zbora koji je znatno proširio izborom novih kardinala. Danas ima 179 živućih kardinala, ali su iz konklave isključeni svi koji su stariji od 80 godina, a takvih je šezdesetak, što znači da će u konklavi biti oko 119 kardinala. Osim trojice njih, sve ostale je za kardinale imenovao sam papa Ivan Pavao II pa su oni uvelike po svojim shvaćanjima njegovi sljedbenici.

Među kardinalima su prije dominirali Talijani, a sve do izborasadašnjeg pape Poljaka Karola Wojtyle 1978., pape su bili isključivo Talijani. Tijekom godina Talijani su izgubili većinu u kardinalskom zboru, ali su do prije nekoliko godina većinu ipak imali europski kandidati. Sadašnji papa je i u tome promijenio odnose imenujući kardinale iz raznih dijelova svijeta pa čak i iz zemalja gdje je katolička zajednica relativno mala, kao što su Ghana ili Sudan. Danas među kardinalima koji mogu sudjelovati u konklavi ima 61 Europljanin, što je nešto više od 50 posto, a od njih je 21 Talijan. Da se sada održava konklava, kardinali iz Zapadne Evrope činili bi 39 posto njenih sudionika, uz Latinske Amerike 18 posto, iz SAD i Kanade 11 posto, iz Istočne Evrope 11 posto, iz Afrike 10 posto, iz Azije 9 posto, te iz Oceanije 2 posto.

Iako nema konkretnog favorita za novog papu, iz vatikanskih izvora u posljednje se doba čuju procjene da većina kardinala ipak zna kakvu osobu žele za novog papu. To bi trebao biti kardinal koji će nastaviti politiku dosadašnjeg pape u svim njenim glavnim aspektima, koji će biti liberalan u socijalnoj sferi, a konzervativan u vjerskim pitanjima, ali koji neće tu politiku blokirati u duljem razdoblju. U Vatikanu se procjenjuje da katoličkoj crkvi u narednom razdoblju nije potreban papa koji će, kao ovaj papa, dugo biti na papinskom položaju, nego joj je sada potreban, kako tvrde neki zapadni listovi, “prijelazni papa”. Zato u izboru za novog papu nemaju velike šanse odviše mladi kardinali, koji bi mogli na čelu crkve ostati dugo vremena, kao ovaj papa koji je izabran sa samo 58 godina, a na čelu crkve je više od 26 godina. Prema tim procjenama budući papa imat će između 65 i 72 godine, a moguć je i izbor nekog starijeg kardinala, ako je u dobrom zdravstvenom stanju. Čuju se i mišljenja da će, unatoč tom jačanju katoličanstva izvan Europe, vrlo vjerojatno sljedeći papa biti Europljanin.

Spekulira se da je jedan od jakih kandidata i poznati 77-godišnji njemački kardinal Josef Ratzinger, koji vodi Kongregaciju za doktrinu vjere, a za kojeg se tvrdi da, kada je papa bolestan, zajedno sa vatikanskim državnim tajnikom kardinalom Angelom Sodanom operativno vodi vatikanske poslove. On je jedan od najmoćnijih predstavnika vatikanske kurije, ali to mu može biti i hendikep pri izboru pape jer među kardinalima navodno vlada tendencija da se za sljedećeg papu ne izabere čovjek kurije, nego papa koji će, poput sadašnjeg pape, biti više pastir, a manje državni činovnik. Ratzinger je jedan od trojice kardinala iz konklave kojeg kardinalom nije imenovao ovaj papa, nego papa Pavao VI. On je već 23 godine na čelu Kongregacije za doktrinu vjere, a poznat je kao vrlo strog čuvar konzervativne crkvene linije pa ga protivnici smatraju rigidnim i nefleksibilnim. On je jedan od najbližih suradnika sadašnjeg pape pa mnogi smatraju da bi izborom Ratzingera za njegova nasljednika najbolje bio osiguran kontinuitet. Ratzingeru u tome najveća prepreka može biti njegova poodmakla dob, ali on će sigurno biti među onima koji će imati najviše utjecaja na izbor nasljednika.

Druga istaknuta figura jest 70-godišnji milanski nadbiskup kardinal Angelo Tettamanzi. On je na glasu kao vrstan teolog i sudjelovao je u formuliranju nekih ključnih vatikanskih dokumenata o raznim novim pojavama u sferi znanosti. I on je konzervativac, ali iskazuje znatnu dozu socijalne osjetljivosti i ekumenskih osjećaja pa je dobio podršku i nekih progresivnih katoličkih grupa.

I sadašnjeg nadbiskupa Venecije, 63-godišnjeg kardinala Scolu, mnogi smatraju favoritom. Dva od četiri posljednja pape, Ivan XXIII i Ivan Pavao I, bili su venecijanski nadbiskupi. I on gaji jake ekumenske osjećaje, osobito kada je riječ o odnosu katoličanstva i Islama. On je intelektualac, vrlo blizak novim tendencijama u katoličkoj crkvi i manje konzervativan od ostalih kandidata. Među mogućim talijanskim kandidatima su i moćan čovjek kurije, 71-godišnji kardinal Giovanni Battista Re, i 73-godišnji rimski generalni vikar kardinal Camillo Ruini. Među ostalim europskim kardinalima spominju se još 60-godišnji austrijski kardinal Christoph Schonburn, te 70-godišnji belgijski kardinal Godfried Danneels.

Iako se tvrdi da će nasljednik pape Ivana Pavla II najvjerojatnije biti Europljanin, u posljednje se vrijeme dosta govori i o kandidatu koji nije iz Europe, a to je argentinski jezuit, 69-godišnji nadbiskup Buenos Airesa, kardinal Jorge Mario Bergoglio, za kojega se kaže da posjeduje i snažnu duhovnost i snagu autoriteta. Poznat je po tome što ne voli pompu i vatikanske ceremonije pa rijetko dolazi u Rim, a u Argentini je vrlo popularan jer se vozi autobusom i sam priprema svoje obroke.

Ako se u konklavi bude išlo prema tome da novi papa koji ne bude Europljanin, bit će još zanimljivih kandidata. Spominju se i 62-godišnji honduraški kardinal Oscar Andres Rodriguez Maradiaga, 68-godišnji kubanski kardinal Jorge Lucas Ortega y Alamino, te 70-godišnji brazilski kardinal Claudio Hummes, nadbiskup Sao Paula, najveće katoličke biskupije na svijetu u najvećoj katoličkoj državi na svijetu. Kao mogući izvaneuropski kandidat spominje se još jedna vrlo zanimljiva osoba iz vrha crkve, a to je 72-godišnji nigerijski kardinal Francis Arinze, jedan od najvećih vatikanskih stručnjaka za Islam i međureligijske odnose.

Kao što se može vidjeti među ozbiljnim kandidatima za nasljednika pape spominje se petnaestak imena. Jedna irska kladionica otvorila je ovih dana klađenje na kandidate za papu, a na toj kladionici najbolje izglede ima Tettamanzi 5:2, a drugi je Arinze 3:1, dok je treći Kubanac Jorge Lucas Ortega y Alamino. Ratzingeru ta irska kladionica ne daje mnogo izgleda, tek 8:1.

Neki vatikanolozi tvrde da se stvar može bitno promijeniti ako se zdravlje pape Ivana Pavla II popravi pa on u sljedećem razdoblju odluči u čast kardinala podići još jednu grupu svećenika. Neki od stručnjaka za Vatikan tvrde da bi se među njima mogao naći Angelo Comastri, 60-godišnji donedavni biskup od Loreta, te da bi on tada mogao postati jedan od glavnih kandidata za papinog nasljednika.

Vezane vijesti

Mons. Milovan odlazi zbog Dajle?

Mons. Milovan odlazi zbog Dajle?

Mons. Ivan Milovan, čiju je ostavku od službe pastoralnog upravljanja Porečkom i Pulskom biskupijom prihvatio papa Benedikt XVI., rekao je danas za… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika