Goran Hadžić, posljednji u nizu velikih srbijanskih ratnih zločinaca koji su nakon godina bijega uhićeni i predani Sudu u Haagu"Suvišno je uopće bilo postavljati pitanje izručenja Gorana Hadžića Hrvatskoj, kad se zna da je prema odredbama UN-a jurisdikcija Haaškog suda za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) iznad nacionalne", kaže mi u telefonskom razgovoru Belinda Cooper, profesorica s Newyorškog sveučilišta, jedan od utemeljitelja Instituta za svjetsku politiku. Dodaje da Hadžić spada u krupne ribe poput Karadžića i Mladića, za koje je još odavno na međunarodnoj razini dogovoreno da im se sudi u Haagu.

Cooper, koja je strasno intelektualno angažirana u vezi s ratnim zločinima, i sama kći preživjele žrtve holokausta, kaže da se za vrijeme nedavnog posjeta "regiji" uvjerila da su domaći sudovi, uključujući i one u Hrvatskoj, već uvelike spremni za procese protiv najokorjelijih ratnih zločinaca. Ali nije joj posve jasno zašto bi netko uopće izručivao Hadžića Hrvatskoj kad je za takve optuženike primarno zadužen ICTY. Da je nervoze oko smjera Hadžićeva izručenja doista možda i bilo, svjedoči i jasno intonirana poruka iz State Departmenta da je američka državna tajnica Hillary Clinton nedvosmisleno poručila da se Washington raduje "najranijem mogućem transferu Hadžića ICTY-ju, jer bi tako pravda mogla biti zadovoljena."
Za razliku od Bijele kuće, čije je pisano priopćenje o Hadžiću došlo gotovo 24 sata ranije, i u kojem se izražava nada da uhićenje posljednjega sa službene liste od 161 optuženika za ratne zločine "može donijeti dio tako traženog završetka patnje žrtvama zločina počinjenih u Hrvatskoj i njihovim obiteljima, kao i drugdje u regiji", iz State Departmenta doista je primjetan taj naglasak - na očekivanju da se Hadžić što prije prebaci u Haag.

No glasnogovornik glavnog tajnika UN-a Farhan Haq kaže da Ban Ki-moon preferira da Hadžić "bude u istoj zatvorskoj zgradi pod nadzorom UN-a gdje se već nalaze Ratko Mladić i Radovan Karadžić". Više puta Ban Ki-moon je izrazio nadu da će uskoro doći dan kad će svi glavnooptuženi za ratne zločine u Bosni i Hrvatskoj "biti iza haaške brave".Sam spomen mogućnosti Hadžićeva izručenja Hrvatskoj Haq je lakonski komentirao: "Glavni tajnik UN-a nada se da će i gospodin Hadžić uskoro biti s ostalima u Scheveningenu." Sad se tamo i nalazi.

I dok su najviši dužnosnici SAD-a i UN-a u Washingtonu i New Yorku izgovarali diplomatski izglačane poruke Zagrebu, u Beogradu je pokazana još veća ekspeditivnost u izručenju Hadžića nego kad je potkraj svibnja uhićen Ratko Mladić. Kao da se Tadićeva administracija prepala zahtjeva Jadranke Kosor da Hadžić prvo doleti u Zagreb? Uglavnom, izgledali su kao da im je stalo da svog "novopečenog" štićenika što prije smjeste "na sigurno" u UN-ovu zatvorsku jedinicu Haaškog tribunala. Za to vrijeme u New Yorku su se otvorila neka pitanja konzistentnosti srbijanske suradnje s Haaškim sudom, koju predsjednik Tadić već vidi kao "zatvoreno poglavlje" za svoju zemlju. Sad bi na dnevni red trebalo doći okončanje istrage o Mladićevim i Hadžićevim "jatacima" u Srbiji. Mreža pomagača "dr. Dabića" alias Radovana Karadžića ostala je gotovo netaknuta u Srbiji. Nema, međutim, brzog, pa ni preciznog odgovora na pitanje hoće li na tome inzistirati u Washingtonu ili na East Riveru. "Sumnjam da će u UN-u išta poduzeti radi kaznenog progona tih skupina koje su podržavale ratne zločince u Srbiji, ali se još nadam da će upozorenja stići iz Washingtona", kaže dugogodišnji američki dopisnik RTV-21 iz Prištine Halil Mula, novinar povezan s uvijek dobro obaviještenim i vrlo visokim izvorima u Washingtonu. "Nedvojbeno će Amerikanci za tim posegnuti kad budu trebali Beograd podsjetiti i na neke negove obveze tijekom dijaloga koji se vodi s Prištinom", predviđa naš sugovornik.

No prije toga valja podsjetiti na riječi Davida Scheffera, bivšeg Clintonova veleposlanika za praćenje ratnih zločina i jednog od osnivača Haaškog tribunala za bivšu Jugoslaviju, sada profesora prava u Chichagu, koji mi je prije nekoliko dana rekao da vlasti u Srbiji sada moraju dodatno prilagoditi retoriku: predsjednik Tadić za početak bi morao priznati odluke ICTY-ja, kao i Međunarodnog suda pravde (ICJ) - sudova koji su već presudili da je u Srebrenici počinjen genocid. Ovako, odbijajući da izusti tu riječ, a proglašavajući da su srbijanske obveze prema Haaškom sudu "ispunjene", on je prije simptom jedne politike, koja je još uvjek problem, a ne solucija. I brzo izručenje Gorana Hadžića u Haag (uz potpuno ignoriranje hrvatskih zahtjeva, iako je UN-ova jurisdikcija nadređena) samo je vrhunac ledenog brijega, a ne konzistentna politika prema ICTY-ju. Još manje moralni odnos prema žrtvama, jer ta je haaška računica odavno samo to: jednostavna politička matematika u kojoj su i optuženi ratni zločinci, na žalost - monete za političko potkusurivanje.