Nije to bila nikakva prostitucija, nema šanse, ja sam se samo htjela udati za nekoga bogatog - izjavila je novinarima, odmah po izbijanju ovog skandala s "elitnom" prostitucijom, jedna od njegovih najpoznatijih akterica. Ona se, znači, samo htjela udati za nekoga, bilo koga, nema veze kojega i kakvoga, samo da je što bogatiji i da je voljan oženiti ju, po mogućnosti pred svećenikom i u bijeloj vjenčanici, curu za koju zna da joj je dnevna plaća nula kuna, ali zato noćna bude i po tisuću eura. I tako je sirota "elitna" udavača letjela s cvijeta na cvijet, od švercera do dilera, od liječnika do ministra, od nogometaša do menadžera... Na kraju se, bome, i udala, pa onda s mužem u novinama zaprijetila da će, pazi sad, njih dvoje javno razotkriti sramotni lanac prostitucije u manekenskim krugovima! Nisu ga razotkrili nikad, naravno, jer vrlo su brzo shvatili da su sve te djevojke iste kao i ona - samo se žele udati za bilo koga bogatog, a ta potraga za odgovarajućim mladoženjom, to nije nikakva prostitucija, nema šanse, to je samo mukotrpno ulaganje u sebe! A onda su se gromko razveli, sigurno znate za taj slučaj, bilo je po svim medijima.

Prije desetak godina jedna je njena prethodnica, također slavna (slavna samo po tome što je slavna, naravno) u TV-kameru ponosno rekla: "Ako je torbica dobra i ako mi se sviđa, nije mi na nju teško potrošiti ni, ne znam, tri tisuće maraka". Odmah je osvojila moju naklonost, a kad sam taj kadar sutradan oduševljeno prepričao prijateljima, zborno su mi odvratili protupitanjem: "Pa jel znaš ti za onu njenu 'Zašto bih se zaljubljivala u siromašnoga, kad se mogu u bogatoga'?". E, tad sam se apsolutno zaljubio u njezinu unutrašnju ljepotu i intelekt, ali nedugo potom udala se za drugoga, a za neko vrijeme, jasno, i gromko razvela, sigurno znate za taj slučaj, bilo je po svim medijima. Treću priču vjerojatno više i ne pamtite, bilo je to sredinom devedesetih i gomila se sličnih storija po svim medijima napojavljivala u međuvremenu, pa je razumljivo ako ste zaboravili. Elem, jedna je pjevačica (u usponu, normalno, a u čemu bi bila?) javno ispričala kako je započela njezina karijera: ispred trafike ju je jednog jutra, kad se vraćala s džoginga i kupovala novine, spazio poznati i tada moćni lakoglazbeni producent i pitao je nešto u stilu: "Mala, jel bi ti mogla pivat?". I tako je sve počelo - producentovim iskusnim pogledom na utegnutu stražnjicu curice iz kvarta. Za godinu ili dvije, poslije albuma ili dva, ta je karijera prdnula u rosu, ali mala je do danas ostala poznata po tome što je poznata, možda ćete se i sjetiti koja je, ima je svako malo po svim medijima.

"Nisam joj plaćao za seks, samo sam joj davao novac za šopingiranje", govori danas jedan bogataš o nekoj četvrtoj curi, baš kao da govori o zaručnici. "Ma kakva prostitucija, ja sam se samo voljela dobro zabavljati, ali to je bilo davno, sad sam već dvije godine u sretnoj vezi s dečkom koji je dosta stariji od mene. Krećemo se u visokim zagrebačkim krugovima", tvrdi peta, čiju smo ispovijed u nedjelju mogli pročitati u Jutarnjem listu. Kad kažem "ispovijed", mislim na pornografski tekst s eksplicitnim, vrlo detaljnim, opisima snošaja, kakvi su se dosad mogli naći jedino u specijaliziranim edicijama, nipošto u srednjestrujaškim dnevnicima s ozbiljnim ambicijama za kreiranje javnoga (i glasačkoga!) mnijenja, ponajmanje u onima što u cijeloj ovoj otužnoj "elitnoj" priči najviše prostora daju braniteljicama ženskih prava i zastupnicama spolne ravnopravnosti koje tvrde kako je i tu - baš kao u stvarnom traffickingu i najjezivijoj prostituciji! - riječ o zlostavljanju žena, premda same "žrtve" govore da je njima sve to bila tek dobra zabava, potraga za bilo kakvim bogatim mužem, ili barem nekom srodnom dušom koja ima dovoljno para da ih ubaci među pjevačice ili voditeljice...

Suđenje za organiziranu prostituciju bit će zatvoreno za javnost (dakle - za novinare), ali ne iz odgojno-edukativnih razloga, zbog kojih bi tako ponajprije trebalo biti, nego radi, gle, zaštite privatnosti i osobnog integriteta onih koje će se u sudnici prozivati imenom i prezimenom i pozivati na davanje iskaza. Majke ti mile, pa ako ja sam samcat cijeli život mogu štititi svoju privatnost i osobni integritet, bez pomoći ikakva suda, kako to nije mogao netko tko je liječnik ili čak ministar (uspješne poduzetnike i sportaše da sad ne spominjem), dakle osoba koja itekako u rukama ima taj moj život?! Zašto o svojoj privatnosti i osobnom integritetu nisu razmišljali dok su, uz pomoć onog masera (pardon, bračnog posrednika) davali stotine i tisuće eura "samo za šopingiranje"?!

Prostitucije je, kao i politike, oduvijek bilo i zauvijek će je biti, i voljne i prisilne. Ovu prisilnu valja gaziti na svakom koraku i najsvirepije kažnjavati one koji je organiziraju, a onu voljnu trebalo bi - dok je god i ona nelegalna - pravno tretirati kao težu vrstu poreznog prekršaja, te sudski sankcionirati jedino svemedijskim objavljivanjem imena svih pravno dokazanih sudionika i sudionica. Ne moraju čak ni vratiti neplaćeni porez na dobit, dohodak i dodanu vrijednost, ma ni prirez, dovoljno je samo da im se, po sudskom nalogu, objave imena. Pa da napokon svi vidimo tko je to tako galantno plaćao za seks izvan svoga skladnoga katoličko-građanskog braka, a tko se "samo zabavljao" samoponižavajući se radi promotivnog CD-a, bilo kakvog bogatog muža, ili jebeno skupe torbice kakvu si ne može priuštiti nijedna od onih, fuj to, jeftinih kurvica na špici.