Objavljeno u Nacionalu br. 487, 2005-03-15

Autor: Mario Duspara

RAT PROTIV ČEČENA

Tajni ruski državni ubojice

Antiteroristička skupine Vympel, koja se sastoji od najelitnijih časnika bivšeg KGB-ja, zadužena je za likvidacije najvažnijih ruskih neprijatelja i njihove akcije protiv čečenskih pobunjenika pretvaraju se u masakre, a posljednje ubojstvo Aslana Mashadova po metodama pokazuje da ga je ubila beskrupulozna jedinica

Rusi već niz godina likvidiraju poznatije Čečene konvencionalnijim načinom - ubojstvimaRusi već niz godina likvidiraju poznatije Čečene konvencionalnijim načinom - ubojstvimaRuski ministar obrane Sergej Ivanov u siječnju je na jednoj konferenciji za novinare izjavio da će Rusija izvršavati preventivne udare na vođe terorista, a isključio je samo mogućnost korištenja atomskog oružja. “Dalekometna avijacija opremljena bombarderima Tu-22M3 spremna je na precizne udare bilo gdje u svijetu”, rekao je mjesec dana prije Ivanova Igor Khvorov, zapovjednik 37. specijalne eskadrile ruskih bombarderskih snaga. Ipak, u stvarnosti Rusi već niz godina likvidiraju poznatije Čečene konvencionalnijim načinom – ubojstvima. U posljednje vrijeme akcije FSB-a, tajne službe koja je naslijedila KGB, postale su iznimno intenzivne, a glavna meta im je Šamil Basajev, najutjecajniji čečenski vođa koji je preuzeo odgovornost za nekoliko terorističkih akcija, uključujući tragične otmice u moskovskom kazalištu i školi u Beslanu.

U OKRILJU TAJNIH SLUŽBI Vympel je podređen odjelu koji je zadužen za tajne operacije u inozemstvu i za odjel koji se bavi ubojstvima, otmicama i sabotažama ISTREBLJENJE BEZ MILOSTI Zajednička crta svim ruskim šturim vijestima je da niti jedan čečenski vođa kojeg su otkrili nije živ završio u zatvoru Tek je prošlotjedno ubojstvo Aslana Mashadova, najmiroljubivijeg među vodećim ljudima čečenskih pobunjenika, zaintrigiralo svjetsku javnost. Šture informacije koje daju ruske vlasti imaju jednu zajedničku crtu – ni jedan čečenski vođa kojeg su locirali i pokušali uhititi nije završio u zatvoru. Uz žrtve za koje je javnost čula, navodno je i mnogo anonimnih, ali za njihove likvidacije koriste se jedinice nižeg ranga. Da bi beskrupulozne likvidacije važnijih ruskih neprijatelja bile temeljite, predsjednik Vladimir Putin odobrio je prekomandu nekadašnje Spetsgruppe Vympel pod okrilje FSB-a. Za razliku od poznatije protuterorističke skupine Spetsgruppa A (od 1991. poznate i kao Alfa), koja je bila poznata po rješavanju sukoba pregovorima i akcijama u kojima nisu stradali taoci, Vympel je osnovan kao teroristička skupina i tako ga ruske vlasti i koriste. Vympel je od početka bio jedinica KGB-a zadužena za likvidacije, a Moskva je tek 2001. priznala njezino postojanje, kada je u povodu 20 godina od njezina osnutka organizirala konferenciju za novinare. Putin je tu jedinicu, nakon što se niz godina nalazila pod ingerencijom ministarstva unutarnjih poslova, vratio pod okrilje FSB-a. Vympel je podređen Odjelu S zaduženom za tajne operacije u inozemstvu, kao i Odjelu V koji se bavi ubojstvima, otmicama i sabotažama. Neki izvori tvrde da je jedinica dosegnula broj od 500 pripadnika raspoređenih u jedinice od 10 ili 12 ljudi. Čak 90 posto pripadnika su časnici, svi mlađi od 42 godine. Pripadnici Vympela prošli su najbrutalnije testove i treninge kako bi postali državni ubojice. Kandidati se vrbuju među elitnim pripadnicima tajnih službi i svi moraju dvije godine služiti vojsku u Spetsnazu. Oni koji su zadovoljili sve kriterije, prolaze temeljnu obuku. Vježbe su se sastojale od, primjerice, jutarnjeg trčanja od devet kilometara. Slijedio bi forsirani marš od 65 do 70 kilometara. Pri tome su kandidati imali puni borbeni teret od 40 kilograma, nisu smjeli piti vodu, a temperatura je bila ispod ništice. Nakon dva mjeseca takvih priprema, kandidati su poslani na napredni trening koji je trajao 3 do 4 godine. Uz rukovanje svim vrstama oružja, učili su roniti, voziti zrakoplove i tenkove. Borbene vježbe održavali su u tvornicama, školama, elektranama, a suparnici su im bile elitne antiterorističke jedinice, KGB i policija. Poznato je i da su trenirali s nekim američkim jedinicama tijekom združenih misija na Crnom moru. Pripadnici Vympela tako su vježbali otmice, krađu materijala, sabotaže i prikupljanje podataka. Za vrijeme rata u Afganistanu tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća pripadnici jedinice infiltrirali su se u redove mudžahedina, prikupljali podatke, a zatim ih likvidirali. Svi su morali znati barem dva strana jezika jer su im zadaci bile i likvidacije ili ispitivanja u stranim državama. Omiljena oružja su im prigušene snajperske puške VSS Vintorez i bacači plamena RPO-A Shmel. Nedavna serija ubojstava u Čečeniji ima uobičajen potpis Vympela. Najprije FSB preko svojih agenata otkrije gdje se nalazi buduća žrtva. Potom na teren izlaze jedinice posebne namjene i redovna vojska koji zajedno, uz pomoć teško naoružanih oklopnih jedinica, opkoljavaju cijelo mjesto. Nakon njih na scenu stupaju pripadnici Vympela. Uz automatsko oružje, poput kratke strojnice Bizon, naoružani su specijalnim prigušenim puškama Vintorez. Ta puška kalibra 9×39 ima teško zrno od 16 grama koje na 400 metara probija svaku pancirnu košulju. Ipak, kada počne borba gotovo se uvijek oslanjaju na takozvane vakuumske raketne bombe. Riječ je o raketnom bacaču tipa RPO-A Shmel koji Rusi nazivaju bacačem plamena. To nehumano i polulegalno oružje, koje namjerno pogrešno označavaju kao bacač plamena, izgleda poput protutenkovskog raketnog bacača, ali umjesto kumulativne bojeve glave koja probija oklop, ima termobaričku glavu. Kada pogodi cilj, glava naglo ispušta plin koji u dodiru s atmosferskim kisikom postaje iznimno eksplozivan. Nakon djelića sekunde slijedi detonacija koja strahovitim udarnim valom ubija sve u bližoj okolici. Nakon likvidacije Vympel se povlači, a zasluga za ubojstvo pripisuje se nekoj drugoj jedinici, ponekad i nekoj od proruskih čečenskih jedinica. Akcija završava tako da se na sceni ubojstva redovito pojavljuju kamere ruskog NTV-a i snimaju mrtve. Na primjerima nedavno ubijenih čečenskih vođa vidjelo se kako se njihove akcije lako pretvaraju u pravi masakr te da ne zarobljavaju ljude ako baš ne moraju. Tipičan primjer je njihova akcija u siječnju u čečenskom distriktu Vedno, nakon što su locirani organizatori atentata na pokojnog proruskog čečenskog predsjednika Ahmada Kadirova. Tada su likvidirani gerilski zapovjednik Ruslan Isajev, bliski suradnik Šamila Basajeva i saudijski terorist Emir Sulejman zvani Khairulla, koji se hvalio kako je u Groznom organizirao atentat u kojem je 9. ožujka 2004. ubijen Ahmad Kadirov. Uz njih, poginulo je još dvadesetak Čečena. U njihov kamp za obuku infiltrirali su se pripadnici Vympela i poubijali ih u akciji koja je trajala nekoliko minuta. Većina leševa imala je nagorjelu odjeću, siguran znak da je prvi udar Vympel izveo bacačima Shmel. Nakon završetka akcije, Vympel se povukao, a tv kamere ruskog NTV-a su po običaju snimile razbacana mrtva tijela kako bi podigli moral svojim sunarodnjacima. Nakon toga Vympel je 16. veljače u Ingušetiji ubio i pripadnika Al Qaede Abu Dzeita, koji se svojedobno borio i u Bosni. Abu Dzeit, poznat pod nadimkom mali Omar i Abu Omar, bio je osumnjičen da je izaslanik Al Qaede za Ingušetiju te da je odgovarao izravno Abu Havsu, koordinatoru svih Al Qaedinih terorističkih aktivnosti na području Rusije. Povod likvidacije koja se odigrala u mjestu Malgobek je činjenica da istražitelji FSB-a vjeruju kako je Abu Dzeit bio sudionik i suorganizator otmice u Beslanu prošle godine. Prema službenim izvorima, taj je prijatelj i suradnik Šamila Basajeva sam aktivirao bombu kada su ga likvidatori opkolili u jednoj kući, u čijem se podrumu skrivao. Zajedno s njim poginula su i dvojica tjelohranitelja, tako da nitko nije mogao pobiti službenu verziju događaja.

Potpis Vympela ima i ubojstvo bivšeg čečenskog predsjednika Zelimkhana Yandarbiyeva, poznatog po tome što je 1996. potpisao primirje s ondašnjim ruskim predsjednikom Jeljcinom. On je likvidiran zbog sumnje da je sudjelovao u organizaciji otmice u moskovskom kazalištu, kada je pri pokušaju oslobađanja talaca poginulo 130 ljudi. Ubijen je u Qataru, što znači da je sigurno bio žrtva Vympela koji se bavi ubojstvima u inozemstvu. Likvidirali su ga 13. veljače prošle godine u Dohi, i to bombom koja je uništila automobil kojim je odlazio iz džamije sa svojim 13-godišnjim sinom. Iako su Rusi demantirali umiješanost, qatarske vlasti uhitile su dvojicu ruskih obavještajaca zbog tog ubojstva. Oni na sudu nisu htjeli odgovarati na pitanja i osuđeni su na doživotni zatvor. Ubrzo su pušteni jer je Rusija izvršila diplomatski pritisak na Qatar.

Ni prošlotjedno ubojstvo Aslana Mashadova nije potpuno jasno. Iako su se pojavile kontradiktorne priče kako ga je slučajno ubio tjelohranitelj dok ga je nagovarao na predaju, službeni izvori kažu da je bio sam u skloništu. Ozljede na njegovu tijelu izgledaju kao posljedica udarnog vala eksplozije termobaričke granate. Ruske vlasti nisu htjele pregovarati s Mashadovim o predaji iako je on mjesecima prije svoje smrti uporno kontaktirao s lokalnim vlastima susjednih regija kako bi mu omogućili pregovore s Moskvom. Kao odgovor na njegove molbe, FSB je jednostavno oteo nekoliko bliskih članova njegove obitelji i zatočio ih u zatvoru Tsentoroi blizu glavnoga grada Čečenije Groznog. Ubrzo zatim Mashadov je proglasio jednostrani prekid vatre, a onda su ga specijalci locirali i likvidirali.

Sigurno najpoželjnija meta ruskih specijalaca danas je Šamil Basajev. Nakon učestalih likvidacija svojih suboraca, komentirao je taktiku ruskih specijalaca u intervjuu koji je dao nakon smrti Aslana Mashadova. Spominjući otmicu u školi u Beslanu otkrio je da je svojim borcima poručio da nikako ne čekaju napad: “Rekao sam da ako čuju eksplozije, odmah pojure van na neprijatelja i nanesu mu što više štete. Upozorio sam ih da specijalcima koje će Rusi poslati neće biti cilj štititi živote talaca, nego uzimati njihove.”


PRVI LIKVIDIRANI ČEČENSKI VOĐA
Džohar Dudajev ubijen je 1996. protutenkovskom raketom
Prvi likvidirani čečenski dužnosnik bio je Džohar Dudajev još 1996. Taj bivši sovjetski general, prvi Čečen koji je dogurao tako visoko u vojnoj hijerarhiji, proglasio je neovisnost Čečenije 1994. Kada je njegova karizma postala nadahnuće njegovim suborcima, Rusi su intenzivno zrakoplovima pokušavali presresti komunikacije kako bi ga pronašli. Dudajev se neoprezno koristio satelitskim telefonom i ruski zrakoplov za elektroničko ratovanje Su-24MR presreo je njegov poziv. Odmah je pozvao protutenkovski zrakoplov Su-25, koji je ispalio vođenu raketu na signal telefona i ubio Dudajeva i nekolicinu bliskih suradnika.

U ILEGALI DVADESET GODINA
Iako je osnovan 1981., za Vimpel se saznalo tek 2001.
Moskva je tek 2001. obznanila postojanje Vympela i u povodu 20 godina od osnutka jedinica organizirala konferenciju za novinare. Jezgra pri osnivanju Vympela bila je Spetnazova (ruske vojne specijalne jedinice) protuteroristička jedinica Zenith, koja je 1979. sudjelovala u napadu na palaču Dar-ul-aman pri iznenadnom napadu na Afganistan i ondje ubila predsjednika Hafizullaha Amina i njegovu obitelj. Tada se sastojala od 25 ljudi. Kada je Vympel 1981. osnovan kao tajna paravojna formacija, nastavio se baviti protuterorističkim akcijama i tajnim oslobađanjem sovjetskih državljana u inozemstvu. Nakon 1991. Vympel je procijenjen kao problematična formacija te je degradiran prebacivanjem pod ingerenciju glavne administracije za zaštitu ruske federacije (GUO) i bio je zadužen isključivo za unutarnju protuterorističku djelatnost i tajnu borbu protiv trgovaca drogom. Dvije godine poslije, 1993., tadašnji predsjednik Boris Jeljcin naredio je specijalnim jedinicama Vympel i Alfa (također dio Spetsnaza, ali protuteroristički) da zauzmu zgradu parlamenta u kojoj su se zabarikadirali pobunjenici. Vympel je odbio zapovijed pa je cijeli posao obavila Alfa pomoću tenkova, ali bez žrtava. Zbog odbijanja zapovjedi, Vympel je pao u Jeljcinovu nemilost pa je jedinica završila pod ingerencijom ministarstva unutarnjih poslova (MVD). Rehabilitirao ju je Vladimir Putin, bivši KGB-ovac.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika