Za Talijane je to treće svjetsko zlato u povijesti, ali i prvo nakon daleke 1994. godine. Isto tako, na posljednja tri prvenstva nisu osvojili niti medalju, a prošlom su, recimo, bili domaćini (Rim).

Napeta finalna utakmica se odlučivala u produžecima, makar su i jedni i drugi mogli sve okončati u osnovne 32 minute. Talijani su vodili većim dijelom utakmice, dok su Srbi na samom kraju mogli postići pogodak vrijedan zlata.

Dramatika je tako prebačena za produžetke, a na kraju se ispostavilo da je Maurizio Felugo krajem prvog produžetka postigao ključni i posljednji pogodak na utakmici za 8-7. U drugom produžetku, naime, nije postignut niti jedan pogodak.

Srbi su bolje otvorili utakmicu, pa su tako vodili 2-1 na poluvremenu. No, na isteku treće četvrtine je Italija vodila s velikih, za ovakvu utakmicu, 5-3. Taj minus je Srbija nadoknadila do kraja ogleda, ali su u produžecima ipak potpisali poraz. Za Srbiju je ovo korak unatrag budući da su na posljednjem SP-u u Rimu bili prvaci.

Matteo Alcardo je s tri pogotka bio prvi strijelac Italije, dok je dva dodao Christian Presciutti. Kod Srbije je najbolji bio Filip Filipović s tri pogotka. Recimo i da je vratar Italije Tempesti imao čak 16 obrana na ogledu.