Adnan Terezić kaže da se raduje sastanku s Ivom SanaderomNakon što je prošlog tjedna hrvatski premijer Ivo Sanader izjavio da Vlada razmišlja o uvođenju protumjera ako Bosna i Hercegovina ustraje na reviziji Ugovora o slobodnoj trgovini, dvije zemlje našle su se na pragu trgovinskog rata, s mogućim dramatičnim posljedicama za hrvatsko gospodarstvo, koje znatan izvozni suficit ostvaruje samo u BiH.

Krugovi bliski hrvatskoj Vladi, neke hrvatske tvrtke, ali i neki diplomatski krugovi u BiH uvjereni su da su dvije zemlje u toj situaciji ponajviše zbog manipulacija koncerna Lijanovići, koji u obje zemlje ima razgranate poslovne aktivnosti, u BiH dominira na tržištu prehrambenih proizvoda, ima čak i svoju političku stranku, ali i velik utjecaj na tamošnje gospodarstvo, ponajprije poljoprivrednu populaciju.

Ako su ta uvjerenja točna, poslovni interesi koncerna bosanskih Hrvata poslužili su bosanskim političarima kao pokriće za dodatno zaoštravanje odnosa dviju zemalja. Unatoč tomu, u razgovoru za Nacional čak su i neki visoki dužnosnici BiH sukob ocijenili besmislenim i štetnim.

Istoga dana kad je Sanader najavio mogućnost uvođenja protumjera za BiH, Petar Čobanković, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, za Nacional je izjavio da Hrvatska ne namjerava uvoditi protumjere: “Nedavne mjere BiH nisu opravdane, za njih nema razloga i zato mi ne planiramo uvoditi protumjere, jer bismo time opravdali njihovo ponašanje. Shvaćamo ozbiljnost situacije i pregovore o tom problemu namjeravamo podići na visoku političku razinu, jer zajednički odbori koji se bave problemom Ugovora o slobodnoj trgovini očito ne mogu riješiti problem. Nadam se da ćemo već idućeg tjedna u Zagrebu o tom problemu razgovarati na najvišoj državnoj razini.”

Nesuglasje izjava premijera Sanadera i ministra Čobankovića navodi na pomisao da je Vlada podcijenila ekonomske nesuglasice sa susjednom državom, iako to hrvatske diplomatske aktivnosti demantiraju. Čobanković je u razgovoru za Nacional detaljno obrazložio stavove o tom problemu, što pokazuje da je svjestan njegove složenosti. Zato vjerojatno i nije žurio s oštrim izjavama o protumjerama.

Sanader je učinio suprotno, možda iznerviran pritiscima BiH, ili jer se sa suradnicima nije stigao detaljno usuglasiti, što upućuje na to da se problem između dviju zemalja neće lako riješiti.

Hrvatska i BiH početkom 2001. potpisale su asimetričan Ugovor o slobodnoj trgovini, koji je tvrtkama iz susjedne zemlje odmah omogućio bescarinski izvoz u Hrvatsku, dok su hrvatski izvoznici u BiH isprva plaćali 70 posto carina koje su primjenjuju u BiH, da bi se taj postotak smanjio na 60, pa na 40 posto. A početkom prošle godine i za hrvatske se izvoznike trebao početi primjenjivati bescarinski izvoz u BiH.

Vijeće ministara BiH potom je na još tri mjeseca odgodilo primjenu te mjere, a onda se Ugovor počeo simetrično primjenjivati. Uslijedili su prosvjedi bosanskih poljoprivrednih proizvođača zabrinutih zbog konkurencije iz Hrvatske, čiji su proizvodi jednake kvalitete i niže cijene počeli još više osvajati njihovo domicilno tržište.

Pod takvim pritiscima bosanski političari službeno su 22. veljače 2005. u Zagrebu, na sjednici Zajedničkog odbora za provedbu Ugovora o slobodnoj trgovini, zatražili reviziju tog ugovora. O brojnim problemima 14 članova hrvatskog i 17 članova BiH izaslanstva burno su raspravljali punih 7 sati. Bosanska strana je 8. ožujka bez najave ponovo uvela 40-postotnu carinu za mlijeko i mliječne prerađevine te meso i mesne proizvode iz Hrvatske.

Dva dana poslije Gordan Bakota, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova, uručio je prosvjednu notu Zlatku Dizdareviću, tadašnjem ambasadoru BiH u Hrvatskoj. Nakon razmjene uobičajenih diplomatskih fraza Dizdarević je Bakoti, moleći za potpunu diskreciju, iznio i svoje mišljenje o mogućoj pozadini takve odluke Vijeća ministara BiH. Dizdarević mu je rekao da vjeruje da je do te odluke došlo prvenstveno zbog pritiska lobija velikih proizvođača mesa i mlijeka, poput tvrtke Lijanovići, koji žele onemogućiti konkurenciju stranih tvrtki, zatim zbog prosvjeda tamošnjih poljoprivrednika koji su potaknuti od istog lobija, a možda i zbog pritiska MMF-a na BiH, koji ističe problem velikog trgovačkog deficita BiH prema Hrvatskoj u sklopu pregovora o stand-by aranžmanu. Dizdarević vjeruje i da je BiH premijer Adnan Terzić za te mjere dobio suglasnost Ureda visokog predstavnika Paddyja Ashdowna.

Dizdarevićeve sumnje da iza sporne bosanske odluke ponajprije stoje interesi koncerna Lijanovići uporište imaju u tome što je većinom seoskih prosvjeda u BiH, koji su inicirali donošenje sporne odluke, pozadinski upravljao Ranko Bakić, čelnik Udruženja poljoprivrednika BiH. Bakić je potpredsjednik stranke Radom za boljitak Mladena Ivankovića Lijanovića. Mediji u BiH već su ga optuživali za rad u korist koncerna Lijanovići, što je on demantirao.

Da Vijećem ministara BiH možda pozadinski manipuliraju baš interesi Lijanovića, upućuje još jedan detalj. Na sastancima koje je Vijeće ministara BiH organiziralo kako bi s predstavnicima Hrvatske te Srbije i Crne Gore razgovaralo o mogućoj reviziji Ugovora o slobodnoj trgovini, glavni savjetnik bosanske strane bio je Damir Leko, jedan od direktora u koncernu Lijanovići. Kad je bosanska strana pregovarala sa SiCG-om, Leko je bio specijalni izaslanik Savjeta ministara BiH, a dan poslije, na pregovorima s Hrvatskom, savjetnik predsjedavajućeg Savjeta ministara za vanjsku trgovinu.

Suradnici BiH premijera Adnana Terzića neslužbeno su se bosanskim medijima pravdali tvrdeći da Leko ima bolje podatke o vanjskoj trgovini i robnoj razmjeni s Hrvatskom i SiCG-om nego Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Lijanovići su demantirali manipulacije odnosima dviju zemalja za koje ih sumnjiče. “Lijanovići nisu jedina mesna industrija u regiji. No, kako smo najjači na tržištu, razumljivo je da nas optužuju i za ovu aferu. Uostalom, mi smo prošle godine više u BiH iz Hrvatske izvozili nego obratno. Nažalost, ni premijer Sanader ni ministar Čobanković ne razumiju ključne probleme poljoprivrede i izvoza tih proizvoda. Ovakva situacija ne vodi nikamo, jer će tvrtke biti na gubitku, a radnici gubiti radna mjesta. Možda tih problema ne bi bilo da ministar Čobanković i premijer Sanader imaju malo više vremena za taj problem. Čobankovića sam i prije uvođenja spornih mjera upozoravao da će do toga doći, ali nije reagirao. Žalosno je da je svu svoju energiju premijer Sanader uložio samo u rješavanje slučaja Gotovina i pristup EU”, izjavio je za Nacional Stipe Ivanković Lijanović, predsjednik Uprave Lijanovića za Hrvatsku.

Potkraj ožujka hrvatsko veleposlanstvo u BiH izvijestilo je Vladu o nastavku negativnog raspoloženja tamošnjih poljoprivrednih proizvođača prema Ugovoru o slobodnoj trgovini. U međuvremenu su predstavnici tamošnje mlinarsko-pekarske industrije tražili uvođenje zaštitnih mjera i na uvoz brašna iz Hrvatske i Slovenije do 2008. I oni predlažu reviziju Ugovora o slobodnoj trgovini. Sve češće su se počele spominjati i zaštitne mjere, odnosno 100-postotna carina za duhan, pivo, sve vrste voda i sokove, naftu i druge proizvode, navodno kao reakcija bosanske vlasti na hrvatsko ignoriranje njihovih zahtjeva.

Napetosti su kulminirale nakon što je Adnan Terzić izbjegao doći na Crans Montana Forum u Zagrebu, kako bi poslao poruku hrvatskom premijeru Sanaderu da o tom problemu s njim želi razgovarati na posebno zakazanom sastanku. Terzić je svoj nedolazak za Nacional komentirao ovako: “Odazvao sam se pozivu da sudjelujem u radu foruma, ali iznenada su nam u posjet došli ljudi iz MMF-a, koji su gost koji ima prioritet. Nisam izbjegao doći zbog otvorenih pitanja. Uostalom, tijekom našeg zadnjeg susreta premijer Sanader mi je rekao da ozbiljno priprema naš sljedeći bilateralni sastanak, jer želi da to bude uspjeh i BiH. Radujem se tom susretu.”

Terzić je za Nacional izjavio da nisu točne tvrdnje da će BiH uskoro uvesti 100-postotnu carinu za proizvode iz Hrvatske te da je u pozadini jednostrane odluke o ponovnom uvođenju 40-postotne carine za dio hrvatskih proizvoda kontinuirani pritisak tamošnjih proizvođača i prerađivača, koji tvrde da Hrvatska na razne načine onemogućava njihov izvoz u Hrvatsku, što po njemu pokazuje da Hrvatska nije spremna stvarno provoditi Ugovor o slobodnoj trgovini.

“Iznimka su ljetni mjeseci kad zbog turističke sezone hrvatski proizvođači i prerađivači imaju osiguran plasman svojih proizvoda, pa čak i manjak. U tim trenucima naša je roba dobrodošla i potrebna. Čim prestane to razdoblje, vrata se ponovo zatvaraju raznim necarinskim mjerama koje uključuju i banalne trikove poput zadržavanja kamiona na granici. Takve mjere ne provodi zemlja koja želi usvajanje europskih standarda i dobrosusjedske odnose. Siguran sam da jednog dana, ja se nadam što prije, kad Hrvatska bude u EU, takvi trikovi neće moći biti primjenjivani na, recimo, belgijsku čokoladu radi osiguranja nepromijenjenog tržišta Krašu”, izjavio je Terzić za Nacional.

Terzić je za Nacional izjavio da je Vijeće ministara BiH nekoliko puta u prošle dvije godine potenciralo tu temu i jasno dokazivalo štetnost primjene ugovora o slobodnoj trgovini za tamošnju poljoprivredu, te da je nekoliko puta dobio uvjeravanja od hrvatskog premijera Sanadera da će uskoro pokrenuti to pitanje.

“Svaki smo put uvažavali argumentaciju zašto se o tome u tom trenutku ne može razgovarati, jer smo htjeli podržati i premijera Sanadera i njegovu Vladu u nastojanjima za što bržu integraciju u EU, što je ujedno i interes BiH. Ali odgoda početka ozbiljnog razgovora na tu temu počela nam je donositi nepopravljive štete. Zato smo iskoristili ponuđeni mehanizam Ugovora i u skladu s članom 13. nakon otvaranja ovog pitanja poduzeli korake do rješavanja problema na obostrano zadovoljstvo. Tijekom mog posljednjeg susreta s premijerom Sanaderom dogovorili smo se da će u rad zajedničke komisije biti uključeni i resorni ministri, kako bismo uz prisutnost i politički odgovornih ljudi za ove resore pronašli najbolji mehanizam za rješavanje ovog pitanja na obostrano zadovoljstvo. Sada očekujemo datum sastanka”, izjavio je Terzić za Nacional.

Podaci Hrvatske gospodarske komore, Vanjskotrgovinske komore BiH, ali i Petar Čobanković demantiraju tvrdnje Adnana Terzića da je bosanska strana u prošle dvije godine jasno dokazivala štetnost primjene ugovora o slobodnoj trgovini za tamošnju poljoprivredu. “Nakon potpisivanja Ugovora o slobodnoj trgovini međusobna se razmjena povećala, porastao je hrvatski izvoz u BiH, ali još je više porastao njihov izvoz u Hrvatsku. To i jest bit takvih ugovora. Takva razina robne razmjene odgovara onomu koji je postojao i za vrijeme bivše Jugoslavije te ga doživljavamo normalnim. Uostalom, hrvatska poljoprivreda je u odnosu na poljoprivredu BiH ipak jača i razvijenija. Te se okolnosti neće promijeniti jer Hrvatska ima mnogo više obradivih površina”, izjavio je za Nacional Čobanković.

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, Hrvatska je već nekoliko godina prvi vanjskotrgovinski partner Bosne i Hercegovine te jedan od najvećih izvoznika u BiH. Hrvatska je i značajan ulagač u Bosnu, što dokazuje i podatak da na Hrvatsku otpada oko 12 posto svih stranih ulaganja u BiH. Hrvatska je bila i najveći pojedinačni strani investitor u BiH od 1994. do 2003.

S druge strane, Hrvatska je ujedno i zemlja s kojom BiH ostvaruje najveći deficit, koji u ukupnom iznosu od 2000. do 2004. iznosi čak 3,2 milijarde eura. Podaci iz Trgovinske komore BiH pokazuju da proizvođači iz BiH nisu u pravu kad tvrde da zbog Ugovora o slobodnoj trgovini nailaze na brojne probleme. Otkako BiH i Hrvatska primjenjuju Ugovor o slobodnoj trgovini, hrvatski izvoz u BiH porastao je približno 100 posto, ali je i izvoz iz BiH u Hrvatsku porastao za gotovo 200 posto. Izvoz iz Hrvatske u BiH 2001. iznosio je 560 milijuna dolara a 2004. čak 1,15 milijardi dolara. U istom razdoblju izvoz iz BiH u Hrvatsku sa 127 milijuna dolara 2001. povećan je na 349 milijuna dolara 2004., što dokazuje da je zahvaljujući primjeni Ugovora o slobodnoj trgovini ukupni opseg trgovine gotovo udvostručen i pogoduje i BiH i Hrvatskoj.

Podaci HGK također pokazuju da se primjenom Ugovora o slobodnoj trgovini izvoz iz BiH u Hrvatsku brže povećavao. U odnosu na 2000., prije primjene Ugovora, izvoz iz RH povećan je za 135 posto, dok je izvoz iz BiH povećan za 660 posto. Hrvatska se i sama suočava s golemim rastom uvoza hrane koji je prošle godine dosegnuo 1,5 milijardu USD, ali nije uvela zaštitne mjere. BiH je najznačajnije izvozno tržište za hrvatske proizvode i u ukupnom hrvatskom poljoprivrednom izvozu BiH je prošle godine sudjelovala s 38 posto. Hrvatska je u BiH 2004. izvezla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti 283 milijuna dolara, odnosno 21 posto više nego 2003. Istodobno je BiH u Hrvatsku izvezla proizvode u vrijednosti 40 milijuna dolara, ili 52 posto više nego 2003.

Nadan Vidošević, predsjednik HGK, za Nacional je izjavio da nikakvo zatvaranje neće donijeti dobrobit BiH, kao što ni veliki hrvatski trgovinski deficit u poljoprivredi nije moguće rješavati suspenzijom bilo kojeg od 35 sporazuma o slobodnoj trgovini koje Hrvatska danas ima: “Otežan pristup hrvatskih poljoprivrednih proizvoda bosanskohercegovačkom tržištu neće značiti automatski i povećanje proizvodnje u BiH, nego redistribuciju ponude u okviru drugih zemalja na tom tržištu. Ono što Hrvatska može učiniti i što je njezin dugoročni interes jesu izravne investicije u BiH, a putem tih investicija i unapređivanja kooperacije između hrvatskih i BiH poduzeća jačanje gospodarske snage obiju zemalja. To je duži, teži, ali i jedini siguran put do uspjeha.”

Hrvatske tvrtke o trgovinskom ratu

Lura podržava trgovinski sporazum između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, navodeći da jednostrano uvođenje carina na mlijeko i mliječne proizvode iz Hrvatske, kao i daljnje odgađanje ravnopravnih tržišnih uvjeta, ne pridonosi razvoju tržišta, proizvođača ni dobrobiti potrošača.
“Jednostrano uvođenje carina negativno će utjecati na poslovanje Lure. Ističemo da je Lura u tržište Bosne i Hercegovine uložila znatna sredstva kako bi osigurala kvalitetnu distribuciju svježih mliječnih proizvoda od proizvođača do potrošača, kao i u otvaranje novih radnih mjesta. Rast prodaje na najvećem izvoznom tržištu Lure, tržištu Bosne i Hercegovine, znatno je usporen, a ponajviše zbog odgode provedbe Ugovora o slobodnoj trgovini između RH i BiH”, izjavio je za Nacional Željko Kisić, direktor međunarodnih tržišta Lure.
U Vindiji smatraju da BiH nema svojih resursa koje bi štitila ovakvom mjerom, jer vlastitom proizvodnjom pokrivaju samo 37 posto svojih potreba. “To je jednostran i loš potez, koji bi dugoročno mogao donijeti gubitke našoj kompaniji. Nadamo se da će uskoro pregovaračke strane dviju zemalja pronaći rješenje za ovaj problem”, izjavio je za Nacional Božidar Cikač, pomoćnik generalnog direktora Vindije.
U Podravci smatraju da će primjenom novog carinskog režima s BiH najviše biti pogođena njihova mesna industrija. “Nadamo se da se najave o daljnjem povećanju carina ipak neće ostvariti, a ako se najave i obistine, zadržat ćemo cijene, a samim tim i potrošače koji su nam najvažniji, na neke druge načine, primjerice, proizvodnjom naših brandova u Bosni i Hercegovini”, izjavio je za Nacional Alen Kišić iz Korporativnih komunikacija Podravke.