Najveću opasnost za Sanadera predstavlja Andrija Hebrang koji je uspješno prebrodio najkritičniju fazu svoje bolesti i kojem ambicije rastuU posljednjih nekoliko dana Ivo Sanader sigurno proživljava najteže trenutke od kada je došao na čelo HDZ-a. Ono što se dogodilo s Glavešem, mogao bi biti samo početak velikih nevolja za premijera koji sada vodi bitku na tri polja: bori se početak pregovora s EU, za poboljšanje stanja u privredi i financijama te za očuvanju stranke.

Sanaderu problem ne predstavlja Glavašev regionalizam, već mogući gubitak moći unutar vlastite stranke Kao jedno od sredstava pritisaka na Sanadera trebao je poslužiti nedavni štrajk liječnika iza kojeg navosdno stoji Hebrang Dok je Sanader u potpunosti bio usredotočen na početak pregovora s EU i odobrovoljavanje Carle Del Ponte, unutar države i stranke događale su se mnoge stvari koje nije ni primijetio. Katastrofalno stanje privrede i daljnji vrtoglavi rast vanjskoga duga, te ponovna sveopća nelikvidnost, erozivni su elementi koji dubinski potkopavaju Vladu. Unutar HDZ-a stanje je sve lošije: Glavašev potez samo je vrh ledenoga brijega u koji bi Sanader mogao udariti.

Sanader bi se morao zapitati koliko zapravo kontrolira stranku kad mu je cijela operacija koju je Glavaš spremao prošla ispred nosa a da on toga uopće nije bio svjestan. Samo mu je puka sreća, odnosno jedan Glavašev previd, omogućila da reagira u zadnji tren i spriječi Glavaševu definitivnu pobjedu u Slavoniji. U vrhu HDZ-a shvatili su da se nešto događa tek 16. travnja, kada su slučajno vidjeli internetsku stranicu HDSSB-a (Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje). Iako je to bilo prikazano kao udruga građana, u središnjici HDZ-a shvatili su da je to zapravo jezgra nove Glavaševe stranke, te da se on, nakon lokalnih izbora, namjerava odvojiti od HDZ-a. Prema mišljenju iz vrha HDZ-a, da ta stranica s članovima inicijativnog odbora HDSSB-a nije prerano stavljena na internet, Sanader ne bi imao vremena izbaciti Glavaša iz stranke i u zadnji tren sastaviti svoju listu. Pritom je strašno povrijeđen bio Vladimir Šeks, Glavašev intimus koji je svega dan prije s njim pregledavao izborne liste a da mu njegov “lega” pritom nije rekao ni jednu riječ o HDSSB-u. Kad je sve otkriveno, počela je Sanaderova trka s vremenom.

Sanader je počeo smišljati kako na brzinu izigrati Glavaša. Na dan predaje lista saziva Nacionalno vijeće stranke na kojem je Glavaša trebalo što duže zadržati te ga na kraju izvrijeđati i izbaciti iz stranke, i to sve pred novinarima i televizijskim kamerama. Na taj način postiglo bi se nekoliko efekata. Kao prvo, Glavaš bi pred javnošću ispao gubitnik koji je poput psa izbačen iz stranke, čime bi izgubio svu moć što bi odmah obeshrabrilo njegove pristaše. Drugo, Glavaš više ne bi imao vremena pripremiti vlastitu listu i predati je do isteka roka u Izborno povjerenstvo za lokalne izbore. No sjajno zamišljen plan je propao jer Sanader u vrhu stranke ima krticu koja je Glavašu odmah javila što mu se sprema. Glavaš se zato nije pojavio na Nacionalnom vijeću te je odmah sazvao sve istomišljenike i svoje ljude iz HDZ-a u Slavoniji.

U gluho doba noći iz kreveta je izvučen i javni bilježnik koji je trebao dati legitimitet tome skupu na kojem je prvih 60 ljudi stranke potpisalo ulazak na Glavaševu listu. Sve je rađeno u najvećoj konspiraciji, tako da u Zagrebu nisu imali pojma da im je plan osujećen. Sutradan, kada su vidjeli da se Glavaš nije pojavio na Nacionalnom vijeću, Sanader je s vrhom stranke odjurio u Osijek gdje je u posljednji trenutak uspio složiti i predati HDZ-ovu listu od onih na koje Glavaš nije računao ili im nije vjerovao. Tako je rezultat prve utakmice Glavaš – Sanader ostao neriješen.

Pritom valja napomenuti da Sanaderu nije bio problem to što je Glavaš počeo govoriti o regionalizmu, već je premijer instinktivno osjetio da se iza svega valja mnogo veća opasnost – gubljenje vlasti unutar stranke, a time i silazak s političke pozornice. Svima je jasno da će Slavonija jednoga dana biti regija, što je i prirodno, s obzirom na približavanje Europskoj uniji. Kad bi Hrvatska bila sazdana od nekoliko prirodnih cjelina oformljenih u regije, to bi samo poboljšalo funkcioniranje države. To ne bi značilo razbijanje države: Glavaš sigurno ne može Slavoniju prebaciti u Mađarsku ili Srbiju, kao što Jakovčić ne može Istru prebaciti u Italiju. Sanader je Glavašev potez doživio kao udar na vlastitu političku moć, što je trebao u korijenu sasjeći kako bi spriječio druge da krenu njegovim putem osamostaljenja.

Najveću opasnost za Sanadera predstavlja Andrija Hebrang koji je uspješno prebrodio najkritičniju fazu svoje bolesti i kojem ambicije rastu. Njemu se sve više obraćaju nezadovoljnici unutar vrha HDZ-a, kao i oni s terena. Hebrang nikome ne odbija razgovor i, prema mišljenju dobrih poznavatelja prilika unutar HDZ-a, sprema se na velika vrata vratiti u vrh stranke, a pritom mora izgledati kao veliki spasitelj. On čeka se da Sanader još više padne zbog slabih rezultata na lokalnim izborima i ponovnog odgađanja početka pregovora o ulasku u EU.

Postoji nekoliko razloga za nezadovoljstvo unutar stranke a osobito unutar kruga tzv. utemeljitelja HDZ-a. Desno krilo HDZ-a smatra da je Sanader svojim vladanjem, odnosno dodvoravanjem Haagu i međunarodnoj zajednici, povrijedio nacionalni ponos. Krug oko Hebranga nije protiv ubrzanog ulaska u EU, ali je protiv takvih metoda koje su neprihvatljive za Hrvatsku i HDZ. Kao jedno od sredstava pritiska na Sanadera, trebao je poslužiti i štrajk liječnika. Oni koji ne vole Hebranga tvrde da je upravo on stajao iza Ivice Babića, s kojim je svojedobno, kao ministar zdrastva i potpisao Granski kolektivni ugovor. Hebrang je, navodno, čekao da ga Sanader zamoli da on pokuša spriječiti štrajk koji je prijetio općim paraliziranjem cjelokupnog zdravstvenog sustava. Sanader je odabrao drugu metodu: napravio je pritisak na sud koji je donio odluku o nelegalnosti štrajka te ga je tako uspio zaustaviti i bez Hebrangove pomoći.

Iako na prvi pogled izgleda da se Hebrang trenutačno primirio ? od svih aktivnosti pristao je jedino biti drugi na listi za Zagreb – to zapravo nije tako. U njegovu prikrivenom djelovanju glavna su mu potpora utemeljitelji HDZ-a na čelu s Đurom Pericom i Pericom Jurićem. Njihovi istomišljenici unutar HDZ-a smatraju da bi se, nakon lokalnih izbora, hitno trebao sazvati izvanredni sabor HDZ-a kako bi se spriječila daljnja erozija stranke i vlasti zbog pobuna branitelja, liječnika, gubitka izbora, odgađanja pregovora s EU unatoč gubitku nacionalnog ponosa… Na tom izvanrednom saboru za predsjednika bi trebao biti izabran Andrija Hebrang. Taj bi prevratnički scenarij možda i uspio kada bi Sanader cijelo to vrijeme spavao dubokim snom. No na Glavaševu primjeru vidjelo se da Sanader itekako ima volju i želju da se održi na vlasti, zajedno s najbližim suradnicima, na čelu s Lukom Bebićem koji mu je postao glavni savjetnik i koji mu je savjetovao hitno izbacivanje Glavaša iz stranke.

Sanader mora održati vlast i u Vladi, odnosno u Saboru. Odlaskom troje slavonskih zastupnika na čelu s Glavašem, koji će uskoro oformiti i vlastiti parlamentarni klub, na što imaju pravo, Sanaderu u Saboru ostaje krhka većina od 78 glasova od potrebnih 77. Prema špekulacijama, Glavaš bi mogao odvući još tri glasa, no to bi Sanader mogao nadomjestiti glasovima troje nezavisnih zastupnika pa bi ponovno imao većinu u Saboru. No za ta tri glasa morao bi platiti visoku cijenu, a pitanje je isplati li mu se to, jer pouzdati se u lojalnost zastupnika profila Slavena Letice izazivanje je nesreće. Kakvo-takvo rješenje moglo je biti koaliranje s HSP-om, ali ta izgledna kombinacija pala je u vodu. U vrhu HSP-a zaključili su da im se u ovome trenutku ne isplati ulaziti u koaliciju s HDZ-om jer bi time mogli mnogo izgubiti na sljedećim izborima. A Sanader bi time dobio vrlo malo ili gotovo ništa. Naime, ako bi sedam HSP-ovih zastupnika u Saboru podržalo HDZ, iz dosadašnje bi koalicije morali ispasti SDSS i DC, odnosno njihova četiri zastupnika. U HSP-u su prošloga tjedna donijeli odluku da prije redovitih izbora neće koalirati s HDZ-om, odnosno, da im se i ponudi, ne bi ušli u Vladu. Ali su isto tako prihvatili zaključak da se u sukob Glavaša i Sanadera neće miješati, kao i to da neće ići na rušenje Vlade.

Pred Sanaderovom su velike i teške odluke. Pritom ne bi smio zaboraviti da mu Glavaš nije isti protivnik kao svojedobno Ivić Pašalić. Za Glavaša se može reći svašta, ali da je lopov, čovjek koji ne drži riječ ili, pak, čovjek koji ne živi za svoju Slavoniju, nitko mu ne može reći. Stoga bi se lako mogla ostvariti Glavaševa prijetnja da će on HDZ-u u Slavoniji uzeti pola glasova. A dogovoru s Kramarićem koji bi preuzeo Osijek dok bi Glavaš bio župan Slavonije, Sanader teško može parirati. HDZ bi tako mogao izgubiti svoju najjaču biračku bazu, što bi bio dodatni argument za izvanredni sabor. Ako se sabor ne uspije organizirati, to bi ujedno značilo da bi Sanader vrlo skoro mogao napustiti mjesto šefa stranke. A to je upravo ono što svim silama želi spriječiti. Stoga ne treba čuditi što je Glavaš svoj osnivački sabor nije mogao održati u prostorijama Gospodarske komore u Osijeku. Naredbu za to izdao je Vidošević, a oni koji barem donekle znaju prilike unutar HDZ-a, znaju da on to nikad ne bi učinio da mu to nije direktno naredio njegov stranački i osobni prijatelj Ivo Sanader. Takva su sredstva u politici dopuštena, a jesu li moralna, to nitko ne pita. Ionako se samo gleda tko je na kraju pobijedio.