'Narod mora shvatiti da postoji građanska opcija izvan političkih stranaka'S 50 godina u službi vjere i 75 godina života don Ivan Grubišić za dva tjedna odlazi u crkvenu mirovinu. Sociolog i najpoznatiji enfant terrible u svećeničkim redovima, “crveni pop”, kako su ga znali nazivati, neće mirovati nego se namjerava intenzivno angažirati oko okupljanja izvanparlamentarne oporbe pod okriljem Saveza za građansku i etičku Hrvatsku, što ga predvodi. Žestoki je kritičar i vlasti i opozicije i na toj platformi očekuje osvajanje barem dvaju saborskih mandata. Iako ubuduće svećenik u miru, mira sigurno neće dati ni Kaptolu, kojemu je također oštra oporba. Još je neizvjesno hoćete li i kako izići na izbore.

Jeste li donijeli konačnu odluku?

Definitivno ćemo znati oko 20. kolovoza, nakon sastanka svih zainteresiranih. Tada bismo trebali znati hoćemo li i pod kojim nazivom sudjelovati na izborima, hoće li to biti Savez za građansku i etičku Hrvatsku ili Savez za korjenite promjene, kao i tko će biti nositelj lista.

O čemu će ovisiti Vaša odluka o izlasku na izbore?

U igri je nekoliko poznatih ljudi i svatko od nas ima svoje mišljenje, gledanje, vrednovanje. U ime Saveza za građansku i etičku Hrvatsku mogu reći da mi ne odustajemo od svojih standarda, a to podrazumijeva korjenite promjene u društvu i državi. Od toga ne želimo odustati jer kozmetika ničemu ne služi, a Hrvatskoj su nakon 20 godina postojanja prijeko potrebne korjenite i strukturalne promjene u upravljanju društvom. Nužne su promjene u politici, ne mogu nas više voditi oni koji su nas vodili, jer su upropastili Hrvatsku, a pritom mislim i na vladajuću koaliciju i na oporbu. Čak i da oporba pobijedi na izborima, neće biti nikakvih promjena, osim kozmetičkih, a od predizbornih obećanja, po običaju, neće biti ništa. Dobit ćemo samo promjene u foteljama.

Imena koja se spominju u vezi s Vašim izbornim angažmanom također su dugi niz godina u političkom i javnom životu, pa kakve se onda promjene od Vas mogu očekivati?

Mi ne možemo ponuditi ništa iznad realnih mogućnosti, niti ćemo davati lažna obećanja. Vladina prošlotjedna procjena gospodarskog rasta također je samo predizborno lakiranje i tomu se ne može vjerovati, jer ništa od onoga što su obećali nisu ostvarili. Osim toga, mi dosad nismo imali ni jedne legitimne i legalne izbore, niti nam se počela događati demokracija, jer nakon 20 godina nemamo transparentan popis birača, pa uvijek imamo muljanja, prijevare i manipulacije. U nekim izbornim jedinicama na prošlim je izborima bilo čak 30 posto birača više nego stanovnika, što je nedopustivo za demokratsku državu. Stoga se opravdano postavlja pitanje ima li smisla izlaziti na takve izbore, a dvije najveće stranke nisu ništa učinile da srede biračke popise, jer im odgovara lov u mutnom. I jedni i drugi već dijele fotelje, kao da su već dobili izbore, a birači to mogu doživjeti samo kao još jednu prijevaru demokracije, a protiv hrvatske budućnosti.

Zbog nesređenih biračkih popisa spremni ste Hrvatsku tužiti Europskoj uniji?

To bi svakako trebalo učiniti. I u samoj EU, prema mojim informacijama, iznesen je podatak da u Hrvatskoj ima čak oko 700 tisuća birača više nego stanovnika, a ne pola milijuna više, kako se tvrdilo. No budući da su odlučili završiti pregovore s nama, obustavili su razgovore o popisu birača iako su to neko vrijeme razmatrali kao ozbiljan problem. Svejedno, o tome treba obavijestiti Bruxelles, jer ne znamo na temelju čega će se provesti izbori kad nemamo točne popise birača predstavljene javnosti. Naša situacija nema veze s demokracijom nego isključivo s partitokracijom i kleptokracijom.

Što onda Vaš savez uopće može postići na izborima s nesređenim popisima birača, za koje tvrdite da odgovaraju i HDZ-u i SDP-u?

Možemo samo ukazati narodu na to da mora biti oprezan i pokazati mu da postoji građanska opcija izvan političkih stranaka. Narod mora shvatiti da su birači najjača snaga u demokraciji, da imaju moć odlučivanja, a ne da se isključivo emotivno opredjeljuju i da unaprijed znaju komu će dati glas, ne gledajući što im se pred nosom događa. Moraju vidjeti u kolikom smo dugu, kolika je nezaposlenost i kako nam je nizak standard. Na listama velikih stranaka ponovno će biti isti ljudi koji su nas u ovo stanje doveli, a birači bi se trebali okrenuti alternativi koja želi i nosi promjene, koju nisu uhvatili s prstima u pekmezu i koja bi poštenije, stručnije i odgovornije vodila hrvatski narod u bolju budućnost.

Tko je uz Vas u toj alternativi?

Ljubo Jurčić, Guste Santini, akademici Miroslav Radman i Vlatko Silobrčić, Ante Klarić, Josip Kregar, Primorsko-goranski savez. To bi bio stožer oko kojega bismo se okupljali, iako još nismo odlučili hoće li to biti jedinstvena lista ili objedinjene liste okupljene oko zajedničkih ciljeva. Ja tu nemam nikakvih osobnih interesa, eventualno mogu biti nositelj liste ako se to bude od mene tražilo, ali ne prihvaćam nikakvu dužnost poslije izbora, osim što bih vodio Hrvatsku akademsku udrugu i Savez, što su dugoročni projekti. Ne bih bio ni saborski zastupnik, jer to meni ne treba. Imat ću 3000 kuna crkvene mirovine i to mi je sasvim dovoljno.

Zašto ste se onda angažirali?

Sve ovo radim samo zato da se situacija pomakne s mrtve točke. Moj je interes da se konačno počne raditi na osiguravanju bolje budućnosti mladima, da se pristupi rješavanju problema zaposlenosti i da umjesto minimalne socijale imamo kvalitetnu i pravičnu socijalnu državu. Robovi u robovlasničkom društvu imali su bolji standard nego građani Hrvatske danas, jer ih je robovlasnik morao hraniti i oblačiti da bi mu bili korisni, a slično je bilo i s kmetovima o kojima se feudalac brinuo. Građani Hrvatske žive ispod tog standarda, jer su radnici prepušteni sami sebi, vlasnici poduzeća, privatnog ili državnog, mogu ih otpustiti kad god hoće, a oni nemaju nikakva prava. Moramo osigurati društvo koje će normalno funkcionirati i socijalnu državu, a ne se stalno pozivati na rat. Svaka čast braniteljima, ali to je bilo prije 15 godina, ne može nam biti izlika za sve i ne možemo ostati zauvijek zarobljeni u toj priči. Politika se treba baviti time što mladi koji završavaju fakultete nemaju posla, a ne ideološkim prepucavanjima. Apelirat ću i na ljude od struke da nam se jave i pridruže, jer sada vodimo bitku, možda važniju i sudbonosniju od Domovinskog rata. Sada imamo priliku da se realizira građanska i etička Hrvatska, socijalna i pravna država, u kojoj će narod pristojno živjeti i u kojoj će se promovirati minimum etičkih vrijednosti. U državi kakvu zamišljam vlast se više ne bi smjela zaduživati milijarde eura, a da prethodno za to nije na referendumu dobila dopuštenje građana, jer bi nas to vodilo u daljnju propast, jer već smo dužni 50 milijarda, pri čemu nismo sposobni vraćati ni kamate, a kamoli glavnicu. Imamo i golemu adiministraciju s relativno visokim plaćama koju je teško servisirati, a Hrvatska nema fundus sredstava da bi to mogla opsluživati. Na četiri milijuna stanovnika mi imamo 25 tisuća zaposlenih u državnoj upravi, što je ravno rasipništvu i neodgovornosti. Nužno je hitno racionalizirati državnu upravu, podijeliti Hrvatsku na regije i decentralizirati novac kako bi regije upravljale zdravstvom, školstvom, i svime ostalim. Regijama treba ostati 70 posto, a državi za njeno funkcioniranje prosljeđivati ostalih 30 posto. Tako bismo odmah riješili problem nezaposlenosti i u Slavoniji i u Dalmaciji. Izlaz postoji, a ne da se stalno samo zadužujemo i srljamo u neizbježnu propast, do koje nas je dovela politika kupnje socijalnog mira novim i novim zaduženjima. Narod grca i jedva preživljava, a o tim problemima ne govore ni vladajući ni oporba. Ja se ne borim za vlast nego za za kvalitetniji život, sređeniju Hrvatsku i iznalaženje odgovora na pitanje kakvu Hrvatsku želimo. Točno je da nam je pravna država počela funkcionirati, ali nisam sretan što do toga nismo sami došli, nego je proradila tek po nalogu i pod pritiskom Bruxellesa, inače ne bismo završili pregovore. Moramo hitno mijenjati stvari u našim glavama i uvidjeti da je nužno da to radimo zbog nas samih, a ne da pomake ostvarujemo zato što nam je netko zadao zadaću i zahtijeva da je obavimo. Prije nekoliko mjeseci, u jeku uličnih prosvjeda, u otvorenom ste pismu ustvrdili da je “Hrvatska potpuno idiotizirana država” kojoj je potrebna “hitna smjena idiota”.

Jeste li mislili na kompletnu političku elitu ili samo na one na vlasti?

Uglavnom na dvije najveće stranke. U narodu je recepcija rada stranaka i stranačkog života Grubišić je vođa Saveza za građansku i etičku Hrvatskuvrlo nepovoljna i zato ničemu ne vodi umnažanje političkih stranaka koje žive na proračunu. Izgubio sam povjerenje u te dvije velike stranke, jer njima, za razliku od građana Hrvatske, odgovara status quo u svim pitanjima. Treba dokinuti sve političke privilegije, koji jako opterećuju proračun, zastupnicima dati plaću od najviše dvije prosječne plaće u državi i ograničiti boravak u Saboru na najviše dva mandata. Mi u Saboru imamo 153 zastupnika, a Kneset na 7 milijuna stanovnika ima 100 zastupnika, pa bi i naš Sabor trebalo prepoloviti i ne bi bio manje funkcionalan. Svjestan sam da nijedna politička stranka neće to pokrenuti jer svima njima to odgovara, ali ne odgovara narodu koji debelo plaća sve te njihove puste privilegije i beneficije. Hrvatska je kao nasukani brod, a politikom se bave ljudi koji nisu prošli nikakve provjere, ni zdravstvene ni psihičke. Oni koji su protiv korjenitih promjena, a za status quo, za mene su neprijatelji hrvatske budućnosti.

Rekli ste da su HDZ i SDP sijamski blizanci?

Tako sam ih nazvao jer su iz istoga jata, a razlikuju se samo po nazivu. Jasno je da je u prvom sazivu Sabora bilo čak 95 posto članova Saveza komunista, samo su se razmjestili po strankama s različitim imenima. Politika je najlagodniji kruh i u njoj se postigne više nego s doktoratom. Mi živimo u partitokraciji koja je sebi uzela pravo da odlučuje o svemu, od proizvodnje i banaka do crnih fondova.

Ne mislite da bi pobjedom oporbe i dolaskom Zorana Milanovića na čelo Vlade stvari krenule nabolje?

Ne. To bi bila samo kozmetička promjena, a ne korjenita i bitna, kakva nam je prijeko potrebna. Samo smjenom na vrhu Vlade nećemo ništa dobiti, trebamo nekog realnog tko će narodu realno govoriti o problemima i objasniti ljudima da svatko treba dati svoj doprinos. Ne može predsjednik Republike, kojega cijenim i koji mi je prijatelj, imati 25 tisuća kuna plaću ako je zemlja u krizi. Ako se sve poziva na štednju i odricanje, onda i on mora pristati na to da mu se plaća prepolovi. Svi u vrhu vlasti ističu da je štednja nužna, ali se nitko ne želi odreći svog dijela. Naša politička elita dovela je Hrvatsku na prosjački štap.

Osim prema politici, vrlo ste kritični i prema Crkvi?

Žao mi je što Crkva podržava jednu stranu, a ne staje iza naroda koji je ovdje žrtvovan. No s ponosom sam izdržao u toj Crkvi i ostajem svećenik u mirovini. Crkvi želim da postane prepoznatljiva kao moralna i duhovna vertikala.

Sada to nije?

Nažalost, nije, jer je vezana uz vlast i interese. A ne možeš biti uz vlast koja je korumpirana, gdje je pola Vlade pod sumnjom ili istragom. Ne možeš biti navijač takve vlasti samo zato što ti daje novac iz proračuna. Ne možeš oblagati zgrade oniksom dok narod prekapa po kontejnerima tražeći hranu, tako se Crkva ne može ponašati, to nije u redu. Iako ste svećenik, tražili ste izmjenu ugovora s Vatikanom zbog bahata ponašanja Crkve i nekontrolirana trošenja novca.

Osim bivšeg predsjednika Mesića, koji je također apelirao na to da se ti ugovori revidiraju, to pitanje nisu potegnule vodeće stranke, a ni trenutačni predsjednik Josipović ne vidi potrebu za revizijom ugovora?

U samim tim ugovorima postoji odredba da se mogu mijenjati ako se bitno promijeni stanje u Crkvi ili državi. Ako se stanje promijeni, imate pravo i dužnost promijeniti te ugovore. Osim toga, onaj tko dobiva novac od građana iz proračuna mora podnijeti izvješće o tome kako ga je potrošio, a Crkva ni jednom nije dala takav izvještaj. Prvi je problem što je politika dala Crkvi tolik novac, a da građane nije pitala na referendumu, a drugi je što se taj novac troši a da se ne polažu računi. Biskupska konferencija Njemačke svake godine daje izvještaj o potrošenu novcu i Vatikan izvještava o svojim financijama. Nisam protiv toga da se Crkvi pomogne, ali ne ovako kako je određeno u tim ugovorima.

Ako imamo 300.000 nezaposlenih, koja je to onda snaga ili politika koja će uzimati 400 milijuna kuna iz proračuna i davati religijskim institucijama? Zašto nitko iz politike nije postavio pitanje promjene tih ugovora?

Radi se o nebrizi za narod. Osim toga, svi se oni boje Crkve. Ako se zamjere Crkvi, koja ima velik utjecaj, strahuju da će se to iskoristiti protiv njih na izborima i zato se ne usuđuju to dirati. Politika se toliko boji Crkve da ne inzistira na zakonskoj obvezi podnošenja izvještaja o trošenju proračunskog novca, a Crkvi to odgovara. Koristi se privilegijima, a ni za što nije odgovorna, niti bilo komu odgovara.

Očekujete li angažman Crkve u predstojećoj izbornoj kampanji?

Uglavnom na strani HDZ-a, a možda i u potpori manjim desnim opcijama poput Hrasta. Međutim, Crkva ne bi smjela sudjelovati u izbornoj propagandi.

Očekujete li da će HDZ i premijerka Kosor predizborno eksploatirati nedavni Papin boravak u Hrvatskoj?

Nema te vrijednosti ili svetosti koju politika neće iskoristiti ako može i procijeni da će joj koristiti. Sigurno je da hoće, jer je u nas nepisani zakon da će izbore dobiti onaj za koga je Crkva. Ne bih se iznenadio da, s obzirom na to da SDP nema petlju i da Milanović, nažalost, nije lider, HDZ uz pomoć Crkve i manjina, kojima također iz proračuna daje šakom i kapom, ostane na vlasti. Kardinal je u propovijedi na Dan državnosti rekao da su protiv države i naroda oni koji kritiziraju i prilično je jasno da će Crkva pokušati kanalizirati izborni proces.