Hipi ozračje na festivalu u KostrzynuGlastonbury je uvjerljivo najbolji, najvažniji i najskuplji europski ljetni festival, no s prosjekom od 150.000 trodnevnih ulaznica već nekoliko godina nije i najveći europski festival. Letak za poljski Woodstock koji se održava od 4. do 6. kolovoza pokraj gradića Kostzryn na Odri, tik uz granicu s Njemačkom, najavljuje čak pola milijuna posjetitelja! To će biti samo neznatno veći promet u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu kad se na istom mjestu okupilo 450.000 ljudi, većinom poljskih tinejdžera. Za razliku od Glastonburyja, gdje je cijena festivalske ulaznice ove godine skočila na 195 funti, Przystanek Woodstock Festival potpuno je besplatan! Organizator najvećeg festivala u Europi i jednog od najvećih u svijetu humanitarna je zaklada Veliki orkestar božićnog milosrđa (W.O.S.P.), posvećena opremanju dječjih bolnica u Poljskoj.

Zaklada je utemeljena 1994. na inicijativu poljskog novinara i dugogodišnjeg koncertnog promotora Jerzyja Owsiaka (57). Početkom 90-ih Owsiak se uključio u organizaciju rock festivala Jarocin, ali taj festival nije preživio tranziciju u kapitalizam.

ZBOG NASILJA i sukoba s policijom Jarocin je 1994. ugašen. Iste godine nadomak Woodstocka održan je festival za 350.000 ljudi koji su došli proslaviti 25. obljetnicu hipijevske svetkovine iz ljeta ljubavi. Američki Woodstock ‘94 inspirirao je Owsiaka da 1995. pokrene festival Przystanek (postaja) Woodstock. U nazivu se referirao na “Przystanek Alaska”, poljski prijevod američke TV serije “Northern Exposure” (“Život na sjeveru”). Festival “ljubavi, prijateljstva i glazbe” promijenio je nekoliko lokacija, a 2000. bio je otkazan u posljednji tren jer se organizator u gradiću Leborku suočio sa žestokim prosvjedima lokalnog Komiteta za obranu morala. Festival se 2004. skrasio u Kostrzynu na Odri, samo 80 km udaljenom od Berlina, što je dovelo i njemačku publiku.

NA FESTIVALU uopće nije bilo inozemnih izvođača vrijednih spomena sve do 2003. kad se na pozornici pojavio engleski Killing Joke. Cijeli program držali su vodeći poljski heavy metal, punk-rock i reggae bandovi, a Owsiak je dokazao da mu za festival s pola milijuna ljudi ne trebaju razvikane planetarne superzvijezde. Njegovi gosti bi se u Zagrebu, ako već nisu, rasporedili između Močvare, Boogalooa i Tvornice – Guano Apes, Clawfinger, Kreator, Papa Roach, Type O Negativ, Juliette Lewis, The Stranglers, The Futureheads, Twinkle Brothers, Morgan Heritage, Zion Train i Sham 69. Ponešto ambiciciozniji line up ovogodišnjeg festivala opet ne izgleda jako impresivno, pogotovo za razmaženu hrvatsku publiku. Uz popularne poljske bandove Raggafaya, Kumka Olik i Donots, u četvrtak će nastupiti australski hard rokeri Zebrahead, skoro zaboravljena njemačka rap-metal atrakcija iz 90-ih H-Blockx i kao najzvučnije ime prve večeri, velški Skindred koji je na lanjskom T-Mobile INmusicu držao treći stage. U petak će se domaćim snagama pridružiti bavarski reggae kantautor Jahcoustix, stari njemački speed metalci Hellowen i newyorški rapcore band Dog Eat Dog koji je prije šest godina oduševio publiku u klubu Boogaloo. Trećeg dana pojavit će se prvak njemačkog reggaea Tilmann Otto – Gentleman, viđen u ne baš blistavu izdanju na ovogodišnjem INmusicu, a publika će tek na kraju trodnevnog programa dočekati jedan band iz prve festivalske lige - The Prodigy.

U ČEMU je onda tajna fenomenalna uspjeha Przystanek Woodstocka? Sigurno ne u zaostajanju Poljske za svjetskim trendovima, jer se tamo svakog ljeta održava nekoliko impozantnih komercijalnih festivala. Najveći među njima Heineken Open’er u Gdańsku ove je godine prodao gotovo 100.000 ulaznica po cijeni od stotinjak eura, s headlinerima kalibra Coldplaya i Princea. Poljska donekle jest specifična po golemu interesu mlade publike za metal, punk i reggae bandove pozicionirane daleko od pop-rock mainstreama, ali Jerzy Owsiak ostvario je svoj san jer je iskreno vjerovao u ideju Woodstocka. Američka hipi utopija iz 60-ih okončana je samo nekoliko mjeseci poslije Woodstocka otvaranjem istrage o monstruoznim zločinima klana Charlesa Mansona i divljanjem Anđela pakla na Altamontu. Međutim, Owsiakova reinkarnacija Woodstoka na Odri potvrđuje da i najmasovnije okupljanje pripadnika vrlo različitih subkultura može proteći u miroljubivoj koegzistenciji. A to što oni ne vjeruju da se glazbom može promijeniti svijet samo pokazuje da su manje naivni od svojih hipi prethodnika. Idete li na Woodstock?