Jadranka Kosor i Ivan Jakovčić potpisali su ugovor o Brijuni rivijeriNapravi li Istarski demokratski sabor još jedan potez kao što je bilo nenajavljeno potpisivanje sporazuma između Ivana Jakovčića i Jadranke Kosor o “Brijuni rivijeri”, Kukuriku koalicija će na izbore izići bez IDS-a. Što god oni misle, naša koalicija može bez njihova tri zastupnika i ne damo se više ucjenjivati, a to je Zoran Milanović ovih dana direktno i prilično precizno poručio Jakovčiću”, ispričao je za Nacional jedan od vodećih članova SDP-a. Iako su naposljetku, kada je u petak potpisan sporni ugovor, i Milanović i Jakovčić djelovali koncilijantno, IDS-ovo forsiranje “Brijuni rivijere” dovelo je Kukuriku koaliciju do krize maksimalnih razmjera. Jakovčićev potez doživljen je kao namjerna provokacija, ali što je još važnije, to je potez koji u ovom trenutku odgovara isključivo Jadranki Kosor i HDZ-u. Zahvaljujući potpisu na projektu “Brijuni rivijera”, premijerka Kosor će, barem djelomice, povećati rejting HDZ-a u VIII. izbornoj jedinici, u kojoj vladajuća stranka stoji izrazito loše.

NO TO JE, ipak, sporedan problem u ovom slučaju. Puno važnije je to da je Jakovčićev postupak potvrdio da unutar Kukuriku koalicije postoje snažne podjele, a usput i prilično omalovažio Zorana Milanovića, kao opozicijskog kandidata za predsjednika buduće vlade. “Jakovčić je dobro znao da bi projekt ‘Brijuni rivijera’ bio prva odluka koju bi donijela naša i njegova vlada, a opet se odlučio na dogovor s Jadrankom Kosor. Uzme li se u obzir da se radi o megalomanskom projektu za koji nisu pronađeni investitori i čija je realizacija u sadašnjoj financijskoj krizi izrazito upitna, a Jakovčić potpisivanjem, realno, podiže rejting sadašnje vlade, nije teško zaključiti da je riječ o provokaciji i namjernom zaoštravanju odnosa s SDPom. Zbog toga smo bili prisiljeni poslati poruku - ovo je posljednji put da si napravio nešto ovakvo”, objasnio je sugovornik Nacionala. Ukratko, u SDP-u smatraju da IDS povremenim izazivanjem političkih kriza čuva svoj rejting kod istarskih birača. Problem je to što se krizne situacije ponavljaju već čitavo desetljeće, još od sukoba unutar vlade Ivice Račana, u kojoj je Ivan Jakovčić bio ministar europskih integracija. Istarski demokratski sabor je, zbog sukoba s HSS-om, kao i neslaganja s odlukom Ustavnog suda o ukidanju dvojezičnosti u Istarskoj županiji, sredinom 2001. izišao iz Račanove vlade. Iako su IDSovi zastupnici u parlamentu uglavnom podržavali tadašnju vladu, Jakovčić je IDS de facto odveo u opoziciju, a Ivicu Račana kritizirao za neispunjavanje predizbornih obećanja.

U ljeto 2009. Jakovčić je, pak, eksplicitno izjavio da bi idući premijer trebao postati Stipe Mesić. Bio je to još jedan napad na Milanovićeve premijerske ambicije, jer se u to vrijeme SDP definitivno etablirao kao neupitno najjača oporbena stranka. Jakovčić je omalovažio Milanovića i u prošlogodišnjem intervjuu, kad je kao respektabilne političare izdvojio Radimira Čačića i Vesnu Pusić, ali ne i predsjednika vodeće stranke opozicije. A i Damir Kajin, koji je najpoznatiji IDS-ov političar, također je napao SDP zatraživši svojedobno “neka šute i neka se maknu”. Kajinova kritika bila je vrlo eksplicitna: “SDP danas djeluje antiopozicijski i dezavuira vjerodostojnost cijele oporbe. Da sam ja na mjestu Milanovića i imam 56 zastupnika, Sanaderova vlada već bi pala.”

RAZUMIJE SE da se zbog verbalnih provokacija opozicijska koalicija neće raspasti, ali Jakovčićevo tajno dogovaranje o “Brijuni rivijeri” otvorilo je važna pitanja o raspodjeli moći unutar Kukuriku koalicije. U SDPu buduću vladu doživljavaju kao dvostranačku, pri čemu će krucijalne odluke u pravilu donositi u dogovoru s HNS-om, dok će se IDS i HSU baviti pitanjima iz resora za koje će biti zaduženi njihovi predstavnici. Tako bi se smanjila mogućnost da se svi bave svim pitanjima i pojednostavnilo odlučivanje, a time i efikasnost buduće vlasti. Takva politika temelji se na projekciji snaga u Saboru, prema kojoj bi SDP trebao osvojiti najmanje 57 mandata, HNS 12, a IDS i HSU po tri. U takvom odnosu snaga jasna je i unutarnja hijerarhija, koja podrazumijeva da – koliko god izgleda nefer – manje stranke poštuju poziciju SDP-a. No kad je potpisan sporazum o zajedničkom izlasku na izbore, to je podrazumijevalo da suradnja počinje odmah, a ne tek nakon izbora u prosincu, pogotovo ne na strateškim pitanjima kao što su ogromni projekti za koje je neophodna suglasnost aktualne izvršne vlati. Jakovčić je odmah nakon potpisivanja prekršio taj dio dogovora. Valja pretpostaviti da je istarski župan to učinio pod utjecajem brige za vlastiti politički rejting. IDS danas u Ladonji Plinija Cuccurina ima snažniju opoziciju nego što je imao godinama prije.

U takvoj situaciji, i bez obzira na koaliciju s SDP-om, Jakovčić je očito procijenio da za podizanje izbornog rejtinga nužno mora biračima predstaviti neke velike projekte, kakvih u Istri trenutačno nema. "Brijuni rivijera" upravo je takav projekt, a moguće je da je potpisivanje ugovora s premijerkom bio i uvjet za odobravanje novca za gradnju županijske bolnice u Puli. Iako će zasluge za ta dva projekta u Istri svojatati i HDZ, Jakovčić je na ovaj način dobio priliku za političku pobjedu nad Ladonjom, čiji su zastupnici napustili sjednicu Županijske skupštine kad se glasalo o ovim projektima. Ne treba zanemariti ni da bi prvi natječaji za zainteresirane investitore trebali biti raspisani već u rujnu, tako da će IDS kroz kampanju dobiti još niz prilika da ovaj projekt marketinški eksploatira i na temelju njega pokuša podići vlastiti izborni rejting. Budući da će cijeli proces odabira investitora na tim natječajima voditi povjerenstvo u kojem će sjediti predstavnici Vlade, Istarske županije i istarskih gradova i općina, IDS-ovi čelnici će i kroz to tijelo biti prisiljeni surađivati s predstavnicima Vlade, pa je moguće da će to ubuduće uzrokovati nove potrese u Kukuriku koaliciji. Taj politički sukob tako bi mogao zasjeniti sam smisao projekta, koji bi - možda - mogao postati uistinu najveći hrvatski turistički projekt u povijesti.

UGOVOROM KOJI su Jadranka Kosor i Jakovčić potpisali prošlog tjedna značajno je promijenjen originalni projekt iz 2003. ponajprije u načinu na koji je osmišnjen novi model ulaganja. Investitori tako ne bi trebali postati vlasnici yemlje, nego projekte razvijati samo na temelju koncesije i prava građenja na određeni rok, nakon čega bi nekretnine bez naknade prešle u vlasništvo lokalne samouprave, županije i države. Turistički eksperti smatraju da se radi o vrlo dobrom potezu, jer je tako potencijalnim ulagačima omogućeno da puno bolje i kvalitetnije procijene vrijednost projekta, a faktički je ulaganje smanjeno za 30 posto. Važna je i izmjena po kojoj se zemlja ne prodaje, nego se konačna odluka o tome kako njome gospodariti prepušta budućim generacijama. Projekt "Brijuni rivijera" mogao bi biti vrlo uspješan pa nije čudo da su u IDS-u na kraju odlučili upustiti se u njega, čak i po cijenu zahlađenja odnosa s SDP-om. No dalek put od potpisivanja ugovora do realizacije projekta, što bi i u IDS-u morali znati, pogotovo stoga što su jedan sličan ugovor o istom projektu već potpisali 2003. s Ivicom Račanom. Je li bila politički oportuna odluka ući u sukob s SDP-om zbog “Brijuni rivijere”, pokazat će vrijeme, no očito je da Kukuriku koalicija još jedan takav incident u sadašnjem sastavu vjerojatno neće preživjeti.