Kriza vladajuće koalicije i Vlade ulazi u dramatičnu fazu. Šestosatni sastanak petorke nije donio nikakav rezultat. Sastanka premijera Račana i Dražena Budiše nije ni bilo. Na potezu su stranačka tijela petorke, a na prvome mjestu SDP-a. Očito je da premijer Račan više nema tri, nego samo dvije opcije – glasovanje o povjerenju Vladi u Saboru ili prijevremene izbore odmah. Mogućnost manjinske vlade je gotovo smiješna i bila bi samo veliki gubitak vremena. Glasovanje o povjerenju Vladi izgleda vjerojatnija opcija, posebno ako je podrži Zlatko Tomčić. Ali i HSS je pred velikim izazovima. Ta stara narodnjačka stranka centra u tom bi slučaju bila glavni i jedini strateški partner SDP-u. Bez obzira na dosadašnju lojalnost HSS-a vladajućoj koaliciji taj mogući iskorak HSS-a prema strateškom partnerstvu s SDP-om rizik je i za Tomčića koji suvereno i s velikim autoritetom vodi HSS.
Sljedećih dana HSS očekuju velike odluke. Naravno, ako SDP i premijer Račan odluče da se na prijevremene izbore ide odmah, politička scena Hrvatske dodatno se dinamizira i mijenja. Kratki sastanak predsjedništva SDP-a nakon višesatnog sastanka petorke upućuje na odlučnost SDP-a da ne popusti zahtjevu Budiše i HSLS-a o zamjeni svih ministara koji su dali ostavku. SDP-ovo odbacivanje manjinske vlade također je logičan potez, jer ona zaista nema nikakva smisla. Podrška Tomčića, Kramarića i Vesne Pusić Budiši da stranke u koaliciji same odlučuju tko će im biti ministri u Vladi dovodi Račana u dodatna iskušenja. Iskušenja su, naravno, i dobri rezultati istraživanja javnog mnijenja za SDP. Najgora stvar za Hrvatsku je da kriza Vlade dugo traje. Ona se u zemljama razvijene demokracije brzo rješava (osim Italije). Ali i u Italiji, koja je potpuno atipična u usporedbi s drugim europskim državama, dobro funkcioniraju druge institucije sustava kao središnja banka, a pravila tržišne utakmice već su desetljećima dobro poznata. Naravno, Italija ima svojih drugih velikih problema, kao što su monopol u medijima, problemi korupcije i sudstva, ali to nije tema ove kolumne.
Kriza vladajuće koalicije i Vlade ulazi u dramatičnu fazu. Na potezu su stranačka tijela petorke, a na prvome mjestu SDP-a. Krizu Vlade i vladajuće koalicije ne treba shvaćati tragično. To je dio demokracije i važno je da se što prije iz nje iziđe, ali na demokratski način. To je važno zbog toga što dugotrajna kriza Vlade blokira gospodarske reforme, a prije svega primjenu sporazuma o stabilnosti i pridruživanju, odnose sa susjednim državama, odnose s međunarodnom zajednicom te međunarodnim financijskim institucijama. Idući tjedan je vrlo vjerojatno tjedan raspleta krize Vlade i vladajuće koalicije.
Sada je gotovo sigurno da će prije roka od četiri godine izbora biti, samo je pitanje hoće li oni biti u lipnju ili početkom srpnja, što je manje vjerojatno, ili će Vlada dobiti povjerenje u parlamentu, bez obzira na izlazak HSLS-a iz vladajuće koalicije te će se prijevremeni izbori odgoditi za kraj ove ili početak sljedeće godine. Kako je iduća godina izborna godina, ako se izbori održe čak i početkom siječnja, to su redoviti izbori. Ako dođe do prijevremenih izbora, otvara se pitanje izbornog zakona i vjerojatno potrebe za tumačenjem Ustavnog suda da li se prijevremeni izbori mogu održati po sadašnjem zakonu ili je potreban novi izborni zakon.
Drugo veliko pitanje koje se otvara jest pitanje prijevremenih koalicija. One će svakako ovisiti i o modelu izbornog zakona. U tom smislu najzanimljivije je pitanje snage i potencijala narodnjačkog i liberalnog političkog centra, jer SDP i HDZ imaju najstabilnije biračko tijelo. Što se HDZ-a tiče, unutarstranačka utakmica za izbor predsjednika i članova predsjedništva stranke sve je zanimljivija. Rezultati izbora, programi i atmosfera sabora HDZ-a imat će veliki utjecaj na političku scenu Hrvatske i rezultate parlamentarnih izbora.
Zagreb ima novu gradonačelnicu, Vlastu Pavić. Ali nitko ne vjeruje da će imati dugi mandat. Milan Bandić i Zdravko Tomac morali su uvažiti razloge premijera Račana (neizvjesna i duboka kriza Vlade i vladajuće koalicije) te su ipak predložili novog kandidata za gradonačelnika iz SDP-a. Naravno da se u odnosima SDP-a i HNS-a na gradskoj razini ništa nije promijenilo te da nema nikakva povjerenja između te dvije stranke. Ta koalicija nema nikakvu budućnost. Izjave ministra Čačića samo su ubrzale procese koji su na gradskoj razini u tijeku. To su snažni interesni sukobi tako da nema nikakva političkog autoriteta koji bi ih pomirio.
Može se očekivati da će se s formiranjem Poglavarstva grada Zagreba čekati do raspleta krize Vlade. Nakon toga možemo realno očekivati nove izbore, pa čak i kad bi HNS prihvatio sve zahtjeve SDP-a. Osim toga SDP-u, a posebno Bandiću, neće dugo trajati tako velika podrška javnosti u gradu Zagrebu (prema brojnim relevantnim ispitivanjima javnog mnijenja), a i svjetla reflektora bit će udaljenija od Bandića. Sve to upućuje da u gradu Zagrebu do ljeta možemo očekivati izbore.
Privatizacija dvaju najvećih i najznačajnijih energetskih sustava počinje radi pritisaka MMF-a i smanjenja proračunskog deficita, a ne zbog jasne i dugoročne strategije Vlade. Posebno je opasno raspravljati o privatizaciji tih dvaju najvažnijih gospodarskih sustava u državi bez prethodne rasprave u Saboru o suradnji Hrvatske s MMF-om. To nije dobro za Hrvatsku, postoje i bolji načini restrukturiranja tih sustava, uključujući i djelomičnu privatizaciju. Tako izgleda da se to radi ne radi interesa Hrvatske, nego nečijih drugih. Posebno je opasno i sporno to što se rasprave u Saboru o tim zakonima vode tijekom velike krize Vlade i vladajuće koalicije. O tim pitanjima u Hrvatskom saboru trebalo bi postići što viši stupanj konsenzusa političkih stranaka, sindikata i javnosti.