Alanis Morissette – ‘Under Rug Swept’ (Maverick – Dancing Bear)
Važnost glazbenog producenta u procesu snimanja moderne pop glazbe najlakše je procijeniti na rijetkim primjerima dobrih pjesama zamotanih u tanku produkciju. Da je Alanis Morissette napisala pjesmu “A Man” za album “Jagged Little Pill”, odmah nakon rutinskog producentskog zahvata Glena Ballarda, dobila bi materijal za još jedan planetarni hit, a iz hrpe pohvala upućenih sa svih strana opet bi izvirila kakva “Joni Mitchell za devedesete” ili čak “ženski Dylan”. Tek sedam godina poslije, kad je Alanis sama producirala treći studijski album “Under Rug Swept”, razjasnilo se koliko je Ballard zaslužan za fantastičan uspjeh “Jagged Little Pill”. Na snimanju najtiražnijeg albuma prošlog desetljeća on je bio angažiran kao producent, koautor i neformalni mentor kanadske kantautorice koja je sa samo 20 godina potpisala za Madonninu kuću “Maverick”. Do ekskluzivnog ugovora došla je poslije dva teen-dance albuma objavljena u Kanadi, ali takvo iskustvo ipak nije moglo pokriti skupu ulaznicu za globalni pop mainstream. No reputacija Glena Ballarda, studijskog meštra i hitmakera školovanog kod Quincyja Jonesa, otvarala je svaka vrata. On je u 80-ima surađivao s Michaelom Jacksonom i s popularnim teksaškim country pjevačem Georgeom Straitom, a prvu veliku ulogu odigrao je u proboju ženskog vokalnog trija Wilson Phillips koji je okončan s tri singla na vrhu američke top-liste.

Potencijal Alanis Morissette došao bi do izražaja i pokraj nekog manje razvikanog producenta, ali nakon što je u tandemu s Ballardom prodala više od 25 milijuna kopija “Jagged Little Pill” i desetak milijuna primjeraka drugog albuma “Supposed Former Infatuation Junkie”, prekid suradnje doimao se kao prilično riskantan poslovni potez. U još veći rizik Alanis je ušla zbog odluke da samostalno zaokruži projekt “Under Rug Swept”. Autorski dio posla opet je odradila u velikom stilu i gotovo je sigurno da će se pjesme “21 Things I Want In Lover”, “So Unsexy” i “Precious Illusions” izvrsno uklopiti u njezin koncertni repertoar. No na albumu sve funkcioniraju znatno slabije jer Alanis nije samo upropastila predložak za “A Man” ubacivanjem stereotipnih grunge riffova, nego je slične producentske gafove napravila i u drugim pjesmama. Ritam sekcija na kritičnim točkama zvuči kao podmladak ozloglašenog Foreignera, povremena ubacivanja hip hop beatova izvedena su vrlo naivno, a doprinosi uglednih gostiju, među kojima su bili Flea (Red Hot Chili Peppers), Meshell Ndegeocello, Dean DeLeo (Stone Temple Pilots) i Eric Avery (bivši Jane’s Addiction), izgubili su se u pomalo šablonskim aranžmanima.

“Under Rug Swept” koncipiran je kao najrokerskije izdanje Alanis Morissette s kojim se očito željela oprostiti od titule generacijske glasnogovornice i za buduće projekte pridobiti nešto stariju ili barem manje hirovitu publiku. Kako je to zamislila, može se provjeriti u ponajboljoj pjesmi “You Owe Me Nothing In Return”, koja se drži iznad visokog prosjeka “Jagged Little Pill”. No potraga za samo još jednim tako dragocjenim primjerkom ostat će bez rezultata i premda se “Under Rug Swept” ne može otpisati kao loš album, prodaja će uglavnom ovisiti o lijepim uspomenama vezanim uz prethodnike. Ako inercija ne bude dovoljno jaka, Alanis bi se već na sljedećem albumu mogla vratiti Glenu Ballardu, koji je u međuvremenu radio s Aerosmith, Van Halen i No Doubt, ali se nigdje nije tako dobro uklopio kao na “Jagged Little Pill”.

Gigi – ‘Gigi’ (Palm Pictures – Dancing Bear)

Mlada etiopska pjevačica Ejigajehu “Gigi” Shibabaw prije tri godine je preko Pariza stigla u Kaliforniju, a lani je imala prilično zapaženu diskografsku premijeru kao gošća na albumu Herbieja Hanckocka “Future 2 Future”. Potom je producent Bill Laswell prebacio veći dio ekipe na njezin debitantski album i tako je Gigi snimila svoje napjeve na amharskom uz pratnju jazz virtuoza poput Hancocka, Waynea Shortera i Phaoraha Sandersa. Interpretacijom Gigi malo podsjeća na stariju sunarodnjakinju Ester Aweke, kao i na “world music” zvijezdu iz Malija Oumou Sangare, a ethno-jazz-funk fuzija u koju je Laswell spretno uklopio tradicionalne etiopske glazbenike nije daleko ni od posljednjeg albuma Triloka Gurtua.

Dunja Knebl – ‘Da sam barem guska’ (Dancing Bear)

Neobičan naslov četvrtog solo albuma Dunje Knebl izvučen je iz stihova američkog tradicionala “Over There”, koji zajedno s obradama “Motherless Child” i “The Raggle Taggle Gypsy” te nekoliko makedonskih i ruskih narodnih pjesama predstavlja zanimljiv dodatak njezinu istraživanju hrvatskog folklornog naslijeđa. Pjevačica koja je dosad bila specijalizirana za “nacionalni program”, uz pomoć stalnog suradnika Matea Martinovića, pokazala je da se podjednako dobro snalazi u proširenom repertoaru, dok bi svoju snimku “Motherless Child” mogla mirno poslati na adresu Paula Simona. Koncertna promocija novog albuma Dunje Knebl održat će se u utorak, 26. veljače, u “Močvari” .

Sofa Surfers – ‘Encounters’ (Virgin – Dallas)

Bečka škola elektronike afirmirana je preko Krudera & Dorfmeistera i upravo je Dorfmeisterov remiks na singlu “Sofa Rockers” obilježio početak karijere kvarteta Sofa Surfers. No oni su ubrzo definirali drugačijii stil s vješto prelomljenim utjecajima drum ‘n’ bassa, trip-hopa, duba i Kraut-rocka. Do trećeg albuma “Encounters” izborili su se za respektabilan kult status, ali dio novog materijala mogao bi poslužiti i za uspostavljanje kontakta sa širom publikom. Naime, ovo je prvi vokalni album Sofa Surfersa, a značajan pomak napravljen je novim rasporedom instrumenata s većim udjelima živog bubnja i gitare. Pozivi za gostovanje usklađeni su sa stilskim preferencijama, pa je izbor vokala bio fokusiran na hip hop i reggae scenu, s facama poput jamajkanskog veterana Juniora Delgada i doajena industrial-duba Marka Stewarta.