Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

Autor: Igor Tabak

Revolucija u Kairu

Egipatsko varljivo ljeto

Vojska je pokazala snagu i sudi Mubaraku, ali na ulicama Kaira jasno se ocrtalo jačanje Salafija, političkog bloka koji zahtijeva uvođenje šerijatskoga prava. I kad se činilo da je sve riješeno – pravi igrokaz tek je počeo

Protivnik Hosnija Mubaraka kleknuo je s
egipatskom zastavom prošlog tjedna ispred
mjesta suđenja, Policijske akademije u KairuProtivnik Hosnija Mubaraka kleknuo je s egipatskom zastavom prošlog tjedna ispred mjesta suđenja, Policijske akademije u KairuUsprkos govorkanjima i nevjerici, prošlu srijedu ujutro u Kairu je započela glavna serija ovogodišnjih egipatskih političkih suđenja. Pred licem pravde našli su se bivši vlastodržac Hosni Mubarak s dvojicom sinova, bivši ministar unutarnjih poslova Habib El-Adly i šestorica njegovih pomagača iz egipatskog sigurnosnog sektora. Sudski postupak se održava na Policijskoj akademiji u Kairu, kompleksu smještenom na rubu grada, kamo je premješten početkom tjedna nakon što se prvotno najavljena lokacija Međunarodnoga konvencijskog centra pokazala problematičnom za osiguravanje. Priručna sudska dvorana je golema - prima oko 600 ljudi, ponajviše odvjetnika, novinara i brojne rodbine poginulih u siječnji i veljači, tijekom pobune protiv Mubaraka. Prostorom ipak dominira veliki metalni kavez za smještaj osumnjičenika, sve redom bivših glavešina, uključujući i Hosnija Mubaraka u bolničkome krevetu na kotačima.


Suđenje je započelo prilično formalno, čitanjem optužnica, načelnim ispitivanjem osumnjičenika o osjećaju krivnje i rješavanjem prvih prigovora odvjetnika. Dok se Hosnija Mubaraka i Habiba El-Adlya zajedno tereti za ubojstvo oko 840 prosvjednika tijekom velikih nemira koji su prethodili njihovu svrgavanju s vlasti, Mubarakovi sinovi Gamal i Alaa odgovarat će za optužbe o korupciji - za financijske malverzacije i primanje niza vila u Sharm el-Sheiku od poslovnog čovjeka Husseina Salema koji je suoptužen, ali je u bijegu. Habib El-Adly, bivši ministar unutarnjih poslova, već je osuđen u dvama odvojenim postupcima - na 12 godina zatvora zbog korupcije i još na 5 godina zbog pranja novca.

Iako donekle usporediv sa suđenjem Saddamu Huseinu u Bagdadu 2006., među ostalim i po mogućnosti određivanja smrtne kazne, postupak protiv Hosnija Mubaraka umnogome je jedinstven. Sudi mu egipatski sud, koji u stvari predstavlja onu istu državu i politički režim kojem je pali diktator bio desetljećima na čelu. Tako je Hosni Mubarak prvi od arapskih državnih poglavara u novijoj povijesti kojem se sudi na način barem načelno blizak demokratskim principima. Osim toga, dok se tuniski diktator Zine El Abidine Ben Ali bijegom u Saudijsku Arabiju sklonio od odgovornosti (u odsutnosti je osuđen na 35 godina zatvora krajem lipnja ove godine), Hosni Mubarak nije prihvatio ni jednu od više ponuda za azilom, ostavši u Egiptu i postavši prva državnička "žrtva" Arapskog proljeća - kojoj se sudi osobno. Pritom, dileme oko njegova sučeljavanja s odgovornošću trajale su mjesecima. Od 11. veljače, kada su Mubarak i njegova obitelj nakon odstupanja s vlasti helikopterima prebačeni na Crveno more u Sharm el-Sheikh, nagađalo se da će vladajući vojni vrh već smisliti način kojim bi od odgovornosti izvukao u kućnome pritvoru zadržanog bivšeg generala. Zato su s dosta zadrške primane i vijesti o lošem zdravstvenom stanju bivšeg diktatora - od naznaka raka želuca, o čemu se dugo nagađalo, do srčanog udara zbog kojeg je Mubarak navodno bio i hospitaliziran sredinom travnja ove godine. Sve su to razlozi koji bi mogli onemogućiti da 83-godišnji bivši diktator ikad izađe pred sud.

Činjenicu da je 13. travnja muški dio obitelji Mubarak prebačen iz kućnog u redoviti pritvor - njegovi sinovi odvedeni su u zatvor Tora, dok je Hosni Mubarak zbog srca završio pritvoren u bolnici nedaleko od vile u kojoj je dotada boravio - u javnosti je neutraliziralo otkriće da je njegovoj ženi Suzanne omogućeno da iz zatvora izađe slobodna u zamjenu za povrat nešto novca državi. To nisu promijenile ni 24. travnja objavljene najave suđenja pred privremenim kaznenim sudom u Kairu, kao ni osuda Upravnog suda u Kairu kojom je Hosni Mubarak 28. svibnja kažnjen novčanom kaznom od 33 milijuna američkih dolara zbog šteta nanesenih egipatskoj privredi i društvu ukidanjem telekomunikacijskih usluga tijekom velikih prosvjeda u siječnju i veljači. Zakazani termin suđenja 3. kolovoza mnogi su do samoga početka postupka iščekivali skeptično, a još dan ili dva ranije nije se znalo hoće li Hosni Mubarak doći ili ne. Na kraju, on je u srijedu ujutro s Crvenog mora u Kairo prebačen helikopterom, da bi nakon kratkoga pojavljivanja pred sucem do daljnjega ostao u bolnici smještenoj unutar kompleksa, gdje će 15. kolovoza postupak biti i nastavljen.

Suđenje su obilježila još dva detalja. Prvo, bivši se predsjednik odlučio aktivno braniti - njegovi su odvjetnici najavili pozivanje ukupno 1631 svjedoka iz vrha egipatske države. Drugo, svima je u oči upao veliki metalni kavez u kome su se nalazili optuženici. Osim što bi trebao optuženika zaštititi od mogućih incidenata tijekom suđenja, radi se i o jasnoj referenci na egipatsku tradiciju državnoga sudovanja, gdje je držanje optuženika u kavezima tijekom postupka bila višedesetljetna diskriminatorna praksa režima i Gamala Abdel Nasera i njegovih nasljednika - koja se sada primjenjuje i na bivšem moćniku.

Usprkos očekivanjima, padom Hosnija Mubaraka s vlasti stanje u Egiptu nije se bitno smirilo ni radikalno poboljšalo. Još dok se na ulicama slavio njegov odlazak, vlast je u svojstvu kolektivnoga predsjednika preuzelo Vrhovno vijeće Oružanih snaga, predvođeno maršalom Mohamedom Husseinom Tantawijem, koji dolazi iz vojne klase iz koje je došao i bivši predsjednik diktator. Razdoblje nakon toga, od veljače do danas, okarakterizirano je trima fazama zgodno predstavljenima policijskim raščišćavanjima trga Tahrir u Kairu. Prvu od njih, od sredine veljače do početka ožujka, osim nastavka prosvjeda karakterizira i polagana promjena njihove biti. Naime, islamistička i sekularna oporba, koje su bile jedinstvene tijekom rušenja režima Hosnija Mubaraka, ponovo se dijele kad na površinu izlaze duboke podjele oko najavljenih promjena egipatskoga ustava. Dio političke scene Egipta zalagao se za relativno brzo održavanje izbora, nakon kojih bi se formirala ustavotvorna skupština i pisanje novoga ustava - što ide na ruku dobro organiziranim političkim snagama, ponajprije islamistima i nekad vladajućoj Nacionalnoj demokratskoj stranci. Druga strana, ponajviše ona sekularne oporbe, zalagala se za obrnutu opciju zvanu "Prvo ustav!" radi koje su nastavili prosvjede na kairskome trgu Tahrir, s kojeg su silom odstranjeni 9. ožujka. Politički lom je potvrđen i ustavnim referendumom od 19. ožujka, koji je s oko 77 posto glasova "za" najavio prvo izbore tijekom šest mjeseci, a tek onda pisanje novoga ustava. Tako se ponovo formirao odnos pokazan u egipatskim parlamentarnim izborima 2005. prema kojem vojska vlada, a islamisti se tiho protive, ovaj put, doduše, potpuno slobodni i zapravo bez ikakvih ograničenja.

Drugu fazu razvoja, od kraja ožujka do kraja lipnja, obilježilo je jačanje državne represije. Prosvjedi su nastavljeni gotovo svaki petak nakon molitvi, a najveći su bili 8. travnja, zvani "Petak upozorenja". Vlasti su reagirale brzo i trg Tahrir silom je raščišćen već jutro poslije. Kako je meta demonstranata bila vojska, Vrhovno vijeće Oružanih snaga i maršal Tantawi, vlasti su uspješno smirile stanje gestom - 13. travnja Mubarak je pritvoren, a krajem svibnja zakazan mu je početak suđenja. Dok cijelo vrijeme ove faze svjetovna oporba aktivno prosvjeduje, ali sa sve manje pristalica i odjeka, do polaganih promjena dolazi i u islamističkome dijelu oporbenog bloka. Naime, od početka revolucije u Egipat su se vratili mnogi prognani politički i vjerski radikali. Pojačali su se napadi na kršćanske Kopte, postupno je jačala vjerska komponenta u prosvjedima, a islamistički se blok polagano dijelio na dva velika segmenta - Muslimansko bratstvo i Salafije, koji stvari u Egiptu gledaju puno radikalnije.

Treća faza razvoja, započeta krajem lipnja, donijela je nove nasilne prosvjede i treće nasilno raščišćavanje trga Tahrir. Demonstracije je potakao niz sudskih presuda kojima su na manje novčane kazne osuđeni policajci optuženi za pucanje na demonstrante, ali i odgovornosti oslobođeni pojedini ministri iz Mubarakove vlade: ministri informiranja, financija i stanogradnje optuženi za pronevjere i korupciju. Izuzetno oštar odgovor vlasti - više od 1200 ozlijeđenih u sukobima demonstranata s policijom i grupama kontrademonstranata, navodno bliskih vlastima - rezultirao je okupljanjem 8. srpnja, nazvanim "Petak određenja". Na njemu je sudjelovanje započelo niz sekularnih političkih grupacija i dobar dio islamista, a ponovno je okupiran i trg Tahrir. Ipak, smanjenje broja okupljenih za 24 dana prosvjeda na kraju je na Tahriru ostavilo samo malobrojne sekulariste, čemu se željelo doskočiti već pomalo rutinski organiziranjem demonstracije zvane "Petak jedinstva", koja je 29. srpnja trebala okupiti sve uobičajene političke igrače, a samo Muslimansko bratstvo nije htjelo sudjelovati. No stvari su tu radikalno odskočile od rutine uoči samog skupa kad je većina svjetovnih grupa smjesta odustala od sudjelovanja vidjevši golem broj Salafija koji su svojim zahtjevima za uvođenjem šerijatskoga prava u Egiptu događanju nametnuli izrazito religijski ton nepodnošljiv sekularistima. Činjenica da Muslimansko bratstvo nije sudjelovalo dodatno je istaknula samostalnu snagu Salafija čijim su odlaskom, nakon tog jednodnevnog prosvjeda, preostali sekularni demonstranti bili jednostavan plijen vladinim snagama. Trg Tahrir treći je put u posljednjih nekoliko mjeseci silom očišćen popodne 1. kolovoza, prvog dana Ramazana i uoči ispunjenja velikog zahtjeva pometenih sekularista - početka suđenja Mubaraku.

Tako su političku scenu Egipta posljednjih dana potresla dva nova elementa. Kao prvo, vojne vlasti su pokazale snagu sustava i stvarno započele javno suđenje Hosniju Mubaraku. Bivši diktator, često zvan i faraonom, više nije nedodirljiv, a svojom slabošću izaziva i određene simpatije. Kao drugo, na ulicama se jasno ocrtalo bitno jačanje Salafija. Samo tri mjeseca prije parlamentarnih izbora iznenada se pojavila činjenica da Muslimansko bratstvo nije jedina snaga unutar velikoga islamskog političkog bloka u Egiptu, a možda ni onaj radikalni dio islamizma u državi, kakvim ga se
dugo smatralo.

Vezane vijesti

Mubarak klinički mrtav?

Mubarak klinički mrtav?

Iz Egipta stižu posve oprečne informacije o zdravstvenom stanju bivšeg predsjednika Hosnija Mubaraka, pa je tako nacionalna agencija MENA objavila… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika