Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

Autor: Boris Beck, Višnja Grgić

Hrvatski umjetnici šokiraju od Tallinna do New Yorka

Niz hrvatskih umjetnika izlaže ljetos svoje provokativne radove u uglednim inozemnim galerijama i muzejima, dokazujući da odgovaraju najvišim svjetskim kriterijima

Gerilska intervencija
Igora Grubića
predstavljena u LondonuGerilska intervencija Igora Grubića predstavljena u LondonuTe sam autiće radio 60-ih iz zabave, sve je to bila igra, rekao je hrvatski doajen kiparstva Ivan Kožarić o svojim radovima izloženima u Centru za umjetnost i medije u Karlsruheu na velikoj izložbi "Kultura automobila - medij mobilnosti", na koju ga je osobno pozvao austrijski umjetnik i kustos Peter Wiebel. Kako je došlo do te suradnje, pojašnjava Iva Radmila Janković, kustosica koja se skrbi o Kožarićevu ateljeu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu: "Budući da je Peter Weibl veliki ljubitelj Kožarićeva stvaralaštva, njegovi suradnici javili su se našem muzeju vezano za izložbu o 'Kulturi automobila'.


Mi smo željeli da se izloži stari prevrnuti žuti Renault 4 iz MSU-a, ali oni više nisu imali vremena da se to provede u djelo, pa smo to riješili njegovim skulpturama koje su u stalnom postavu muzeja, odnosno Ateljeu Kožarić. Weibl je veliko ime u umjetnosti i sjajno je da se sjetio Kožarića."

Ivan Kožarić samo je jedan od više desetaka hrvatskih umjetnika koji ovoga ljeta izlažu u uglednim muzejima i galerijama širom Europe pa i izvan nje. Andreja Kulunčić, mlada hrvatska vizualna umjetnica, inače docentica na Odsjeku za nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, sudjeluje na izložbi "Gateways, art and networked culture" u Muzeju Kumu Art u Tallinnu u Estoniji, uz 27 umjetnika iz Europe. U svojim radovima nastoji senzibilizirati publiku za socijalne probleme, kao primjerice svojim plakatima "Nama: 1908 zaposlenika, 15 robnih kuća" 2000. godine, kada je to poduzeće bilo pred stečajem. U Estoniju ju je pozvala njemačka kustosica Sabine Himmelsbach, a Andreja Kulunčić je napravila projekt u kojem možemo saznati jesu li ljudi s kojima se nalazimo u istom prostoru rasisti, seksisti ili možda homofobi. Svi posjetitelji muzeja odgovaraju na pitanja o različitim društvenim skupinama, a kad se približe jedni drugima u izložbenom prostoru, kompjutor signalizira koliko su im slični stavovi, primjerice 
"s osobom do vas slažete se 75%" ili "s osobom do vas slažete se 15%". Kompjutor stvara i bazu podataka posjetitelja pa posjetitelj može dobiti i obavijesti poput "trenutačno ste okruženi homofobima" ili "trenutačno ste okruženi rusofilima". "Upravo u ovom trenutku", rekla je Andreja Kulunčić, "u prostoru izložbe su 32 posjetitelja, a u njihovim rezultatima dominira tolerancija prema homoseksualcima, dok je najmanja tolerancija prema Rusima rođenima u Estoniji i azilantima. Nivo društvene osviještenosti svih koji su sudjelovali u projektu od početka izložbe je na žalost prilično niska, samo 67 posto. Muzejska publika je obrazovanija i osvještenija od prosječne populacije, što bi značilo da je u stvarnosti prosjek znatno manji."

U Anna Kustera Gallery u New Yorku istovremeno traje izložba "B-B-B-BAD..." na kojoj uz mnoga poznata imena, poput Paula McCarthyja, sudjeluje i hrvatski umjetnik Kristijan Kožul. "Biti dobar oduvijek je bilo dosadno, a cool je biti loš" - moto je izložbe koju su priredili kustosi Billy Miller i Doug McClemont, a Kožul sudjeluje radom "John Barleycorn's Last Ride". "Referiram se na alter ego Jacka Londona u njegovu autobigrafskom radu 'John Barleycorn - alcoholic memoirs', kod nas je preveden kao 'Kralj Alkohol'. Ime je posuđeno iz irske narodne pjesme u kojoj personificira ječam i alkoholne proizvode od ječma, pivo i whiskey. Rad se referira na glorifikaciju tradicionalnog mačizma usko povezanog s konzumacijom alkohola kojom je knjiga prožeta. Unatoč nominalnoj hvali trezvenosti koju zastupa, knjiga više služi kao platforma kroz koju Jack London glorificira vlastitu muževnost i osobnu povijest hrvanja s alkoholnim porocima."

Tolike brojne izložbe hrvatskih umjetnika izvan Hrvatske Tihomir Milovac, kustos MSU-a, komentira na sljedeći način: "Umjetnici su nam zaista dobro reprezentirani na inozemnoj umjetničkoj sceni. Zovu ih i na samostalne izložbe, i na grupne, i na velike manifestacije europske i svjetske umjetnosti. Pogotovo mi je drago što su gotovo svi umjetnici koji trenutačno izlažu u inozemstvu vezani za MSU, a to potvrđuje da smo godinama radili dobro i da je naša odluka da podržavamao avangardne tendencije ispravna. Sve su te umjetnike vrednovali europski i svjetski stručnjaci i institucije, što znači da su sazreli u svom izrazu u kontekstu međunarodne scene, da komuniciraju i prakticiraju umjetnost koju razumiju i izvan granica Hrvatske, a da opet imaju i prepoznatljivi lokalni štih."
Jedan od tih umjetnika - koji, prema riječima Tihomira Milovca, pripada neopostavangardi - jest i mladi Riječanin Nemanja Cvijanović koji u Trstu sudjeluje na velikoj izložbi "Lo stato dell'arte" (Stanje umjetnosti). "Izložba je nastala na inicijativu Paviljona Italija na 54. venecijanskom bijenalu, u selekciji Centralnoeuropske inicijative smo Dalibor Martinis, Igor Eškinja i ja kao međunarodni umjetnici koji su živjeli i radili u Italiji - što je i bio preduvjet za naše sudjelovanje", kaže Cvijanović koji je u novom tršćanskom izložbenom prostoru "Magazzino 26" predstavljen radom "Aplauz!". Cvijanović je u tom radu okupio stotinjak umirovljenika na Cvjetnom trgu u Zagrebu i, za čašu kuhanog vina i 60 kuna, angažirao ih da sat vremena protestiraju. "Demonstranti su izabrani iz
najugroženijih društvenih segmenata i plaćeni da odigraju ulogu svoje društvene obveze. Projekt 'Aplauz!' moguće je pročitati i kao isticanje diskutabilnosti umjetničkog projekta kao političke akcije - da li umjetnički projekt zaista može zamijeniti i preuzeti društvenu težinu političke akcije", pita se Nebojša Cvijanović.
Slično je angažiran i rad Igora Grubića čija se serija fotografija "366 rituala oslobođenja" može vidjeti u Londonu na izložbi "Memoirs from a Cold Utopia" u galeriji Print Studio. Riječ je o skupnoj izložbi 18 suvremenih istočnoeuropskih umjetnika čiji radovi pokazuju da su umjetnici prije pada SSSR-a svoju kritiku izražavali apstraktnim idejama, a u vrijeme kapitalizma bave se više konkretnim političkim pitanjima i društvenim angažmanom. "'366 rituala oslobađanja', čije je jedno od polazišta 40. obljetnica 1968., odvija se kao niz svakodnevnih, malih rituala koji se dotiču problema društva u kojem živim. Akcijama sugeriram entuzijazam mladenaštva, bunt, idealizam, nostalgiju. Bez obzira na to što ponekad djeluju utopijski, naivno ili čak patetično, rituali upućuju na osnovnu ljudsku potrebu za propitivanjem svijeta oko sebe, kao i potrebu za promjenom", kaže Grubić. Njegov "Crni Peristil u Splitu" iz 1998. simbolizirao je mrlju na duši svakog pojedinca koji bi mogao utjecati da se u društvu nešto promijeni, ali nema volje i pasivno promatra što se oko njega događa. Društveni angažman izražavao je kroz sve svoje radove, a za "East Side Story" iz 2008., videoinstalaciju kojom se zalaže za prava homoseksualaca, nagrađen je T-HT-ovom nagradom.

Slika Lovre Artukovića
'Modeli poziraju za Pietu'
izložena je u BerlinuSlika Lovre Artukovića 'Modeli poziraju za Pietu' izložena je u BerlinuNo ne bave se svi suvremeni hrvatski umjetnici samo akcijama i konceptualnom umjetnošću. Slikar Lovro Artuković, primjerice, izložio je na skupnoj izložbi "Imaginarium II" u galeriji Wedding u Berlinu ulje na platnu "Modeli poziraju za Pietu". Riječ je o slici velikog formata, koji i jest njegov zaštitni znak - kako sam kaže, uvijek radi slike velikih dimenzija jer mu cilj nikad nije bio da ih ljudi vješaju doma iznad kreveta. Artuković je figurativni slikar i, prema vlastitim riječima, mora imati modele dok slika, najčešće su to njegovi prijatelji i članovi obitelji. Možda najzanimljivija u tom pogledu njegova je slika "Potpisivanje deklaracije o pridruživanju zapadne Hercegovine i Popova polja Republici Hrvatskoj - Wer hat das Bier bestellt?" što prikazuje njegove prijatelje i poznanike u ugodnu druženju za stolom. Koliko je intrigantna pokazuje i to što je redatelj Igor Mirković o njezinu nastanku napravio dokumentarac "L.A. nedovršeno", koji je snimao gotovo šest mjeseci prateći autora dok je stvarao.

Istovremeno mlada umjetnica Lala Raščić - koja je diplomirala na ALU u Zagrebu 2001. i potom studirala na Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu - izlaže u Muzeju Sigmunda Freuda u Beču. Lala Raščić je na poziv ravnatelja Landesmuseuma u Grazu Petera Pakescha napravila duhoviti videorad u kojem je iskoristila fotografije Freudove kuće Edmunda Engelmana i u njih umontirala sebe. "Freud je zbog nacista s obitelji napustio Beč i preslio se u London zajedno sa svim stvarima i pokućstvom, a prije odlaska dao je fotografirati kuću. Te se fotografije sad čuvaju u njegovoj kući, a ja sam u njih upisala sebe", objašnjava Lala Raščić svoj rad i ističe da su je inspirirale Freudove teorije o tome zašto radimo lapsuse i omaške te otkud lažno sjećanje.

U videu koji je snimila u suradnji s Ivanom Slipčevićem Lala Raščić kreće se Freudovom kućom iz 30-ih, sjedi za njegovim stolom, leži na njegovu kauču i razgledava figurice u vitrini. No to radi u stilu Bustera Keatona - pa tako ugasi opušak na Freudovu tepihu i padne s njegova slavnoga kauča - a umjetničkom vodstvu tog bečkog muzeja upravo se svidjela ta njena ležerna crta: iako pokazuje dubok uvid u Freudov rad, Lala Raščić nije proizvela nikakvo hermetično djelo. Jednom riječju, Hrvatska može ovoga ljeta biti ponosna na sliku koju o njoj u svijetu ostavljaju umjetnici. Ili, kako kaže Tihomir Milovac: "Naša javnost mora shvatiti da neku zemlju može osim sporta reprezentirati i visoka umjetnost, a i to da umjetnost može i bolje od sporta predstaviti nečije dosege."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika