Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

Autor: Damir Grubiša

Damir Grubiša

Dobar posao u Dajli

Crkva sve više stječe imidž rentijera koja povećava pozamašnu apanažu iz državne kase, a zbog neizvršavanja Osimskih i rimskih sporazuma Hrvatska duguje 775 milijuna dolara

Stoljetni samostan primjer je zamršenih odnosa hrvatske Katoličke crkve, Hrvatske i Vatikana: Photo: Goran Kovačić/PIXSELL Stoljetni samostan primjer je zamršenih odnosa hrvatske Katoličke crkve, Hrvatske i Vatikana: Photo: Goran Kovačić/PIXSELL Priopćenje Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije nije uopće razjasnilo zavrzlamu oko bivšeg benediktinskog samostana u Dajli i pripadajućoj mu imovini, oko koje se digla tolika bura ne samo u Porečko-pulskoj biskupiji nego i u Vladi, u hrvatskim medijima pa i u susjednoj Italiji. Tako Maurio Manzin u tršćanskom dnevniku Il Piccolo prepričava cijelu zgodu i spor između benediktinaca iz Praglie i porečko-pulske biskupije prikazujući ga kao unutarcrkveno pitanje, zbog kojeg se Vatikan "naljutio zbog instrumentaliziranja ovog pitanja u političkom i demagoškom ključu". No hrvatski biskupi priznaju da je ovo "prilično zamršeno pitanje" koje, doduše, treba promatrati prije svega kao unutarcrkveno pitanje, ali pritom "ne zanemarujući ni ostale vidike". Pa kakvi su, onda, ti "ostali vidici"? Iz kasnijeg teksta izjave Hrvatske biskupske konferencije proizlazi da je to "prilično zamršeno pitanje" proizašlo iz postupanja fašističkoga, a zatim i komunističkoga režima koji su proganjali njima nepodobne ljude, dokidajući temeljna ljudska prava i oduzimajući imovinu pojedincima i institucijama, među kojima su se našli i benediktinci u Dajli.


No ova je izjava ambivalentna po svojem sadržaju, ali i po formi. Riječ je o "unutarcrkvenom pitanju", ali ne treba zanemariti "ni ostale vidike". A onda bi ti vidici bili samo nesretna fašistička i komunistička prošlost, kao krivac za sve što se i poslije dogodilo: za manipuliranje crkvenom imovinom, špekulaciju atraktivnim turističkim i gospodarskim zemljištem, manipuliranje povratkom imovine Crkvi od države, ponovno probuđene apetite bivših vlasnika, benediktinaca, Osimskim sporazumima i svim drugim zelenim, žutim i crvenim vragovima koji su oko toga ispleli vrzino kolo. No stvar je doista "prilično zamršena". Da stvar bude zamršenija, tu je i naknada koju je talijanska država isplatila benediktincima u Pragli na temelju Osimskog sporazuma iz 1975. godine u iznosu od 1,7 milijarda lira. Ako je naknada isplaćena, zašto je hrvatska država tu imovinu vratila Crkvi, i to hrvatskoj crkvi? Naravno, ključ odgonetke leži u sporazumu s Vatikanom, najpovoljnijim sporazumom za Katoličku crkvu u svijetu, kako je svojevremeno izjavio vatikanski ministar vanjskih poslova. I sad, čak i kad je naknada za tu oduzetu imovinu isplaćena, hrvatska država velikodušno i sasvim nepotrebno daje tu nekada nacionaliziranu imovinu hrvatskoj crkvi. Time je hrvatska država počinila kazneno djelo zloporabe vlastite imovine koju je otuđila i "vratila" Crkvi koja je već za to bila obeštećena, što znači da joj je tu zemlju - jednostavno darovala.

A sada, kada benediktinski red u liku benediktinskog samostana iz Praglije kod Padove koji se smatra nasljednikom benediktinskog samostana iz Dajile poteže pitanje pred hrvatskim sudovima da mu se ta imovina na temelju Zakona o denacionalizaciji imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine vrati u naturi, hrvatski sudovi otežu s pravorijekom jer ne znaju kako da opravdaju hrvatsku državu koja se pokazuje i u ovom slučaju kao loš gospodar koji ne umije raspolagati vlastitom imovinom i velikodušno je daruje pod krinkom "povrata imovine".

Naravno, krivac za to je oportunističko i snishodljivo ponašanje HDZ-ovih vlada prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj s namjerom da zauzvrat Katolička crkva agitira za pobjedu HDZ-a na izborima. A svega toga ne bi ni bilo da župa u Dajli, odnosno Porečko-pulska biskupija, nisu pokazali zavidni poslovni instinkt i prodali dio zemlje za golf-igrališta, uzgoj maslina i druge turističke namjene. A najmanje je ikoga briga što za to vrijeme zgrada benediktinskog samostana u Dajli, spomenik kulture prve kategorije, propada i sada od nje ostaje samo ruševina s vanjskim zidovima. Benediktincima iz Praglije su se također otvorili apetiti kada su vidjeli kako crkva u Hrvatskoj spremno ulazi u špekulantske poslove s njihovim nekadašnjim imanjem. Pritom su zaboravili i da su dobili za to imanje naknadu koja je u ono vrijeme možda bila i relativno pravična, ali je sada samo mali dio kolača koji se zbog turističkog buma i špekulantskog fantaziranja može dobiti iz tih terena.

Da je hrvatska Katolička crkva u prostorijama samostana u Dajli organizirala dom za siročiće, nezbrinutu djecu ili majke žrtve obiteljskog nasilja, vjerojatno bi talijanski benediktinci ostali zadovoljni isplaćenom naknadom, mrgodeći se samo unutar zidina svojeg samostana. A naknada im je isplaćena baš pozivom na Osimski sporazum i kasniji Rimski ugovor, nazvan "Sporazum o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza koje proistječu iz članka 4. Osimskih sporazuma". No po tom "definitivnom sporazumu" talijanska strana je preuzela na sebe da ona nadoknadi štetu svima kojima je imovina oduzeta, pa je tako benediktincima isplatila tu famoznu 1 milijardu i 700 milijuna lira. Nakon toga, benediktinci iz Praglije nemaju više osnova za traženje povrata imovine. Jedino bi se mogli žaliti na visinu iznosa obeštećenja, ali za to je adresat - talijanska vlada. Hrvatska vlada snosi krivnju što je uopće ta imanja "vratila", a zapravo darovala hrvatskoj Katoličkoj crkvi. Da je netko bio imalo dalekovidniji, mogao je pronaći formulu da se samostan u Dajli povjeri na uporabu čak i samoj Porečko-pulskoj biskupiji uz uvjet da ona na tom imanju obavlja neku od svojih karitativnih aktivnosti, koje su nekad bile prepoznatljiv dio identiteta Katoličke crkve. Danas i takvim aferama Katolička crkva sve više stječe imidž rentijera i špekulanta koji raspolaganjem vraćenom imovinom nastoji povećati ionako pozamašnu apanažu koju dobiva iz državne kase.
A da nevolja bude još veća, cijela se priča uklapa i u prilično "zamršene odnose" nastale neizvršavanjem hrvatske obveze da na temelju Osimskog ugovora i Rimskog sporazuma isplati Italiji svoj dio naknade za oduzetu imovinu talijanskim državljanima i pravnim osobama u visini od 35 milijuna dolara, što bi sada, nakon dvadeset godina, iznosilo s pripadajućim zateznim kamatama čak 775 milijuna dolara. Talijanska vlada nije hrvatskoj do sada dala bankovne indikacije za preuzimanje toga duga, a hrvatske su se vlade prilično nonšalantno i neodgovorno ponijele pravdajući se time da talijanska strana ne daje broj računa na koji valja dostaviti dug. Slovenci, čiji je dug bio 65 milijuna dolara, lukavo su se dosjetili i otvorili u Luksemburgu poseban račun na kojemu su postupno uplatili cijeli iznos duga.
Hrvatska strana to nije učinila i nad nama visi Damoklov mač - kad-tad može se dogoditi da se zatraži povrat cijelog duga, ili da se Osimski ugovor i Rimski sporazum proglase neostvarenima, pa prema tome i ništavnima.

Tu opasnost brojne hrvatske vlade uopće ne vide (s iznimkom Račanove) i ne razmišljaju o tome kao o opasnosti koja bi se mogla pojaviti kada Hrvatska konačno uđe u članstvo EU. U igri je, dakle, mnogo veći ulog nego što je to samo samostan u Dajli i nesretne poslovne kombinatorike porečko-pulskih crkvenih otaca. A tko u to ne vjeruje, neka još jednom pročita dva značajna upozorenja: izvrsnu knjigu riječkog profesora Budislava Vukasa mlađeg s naslovom "Osimski sporazum i hrvatsko-talijanski odnosi - pravnopovijesni pogledi" i instruktivne memoare račanovskog ambasadora u Italiji Drage Kraljevića s naslovom "Italija, naš najveći i najmoćniji susjed". Sapienti sat - onome tko treba znati dosta je. Samo ne našoj vladi i Damoklovu maču nad svima nama.

Vezane vijesti

Jadranka Kosor zaplijenit će Kaptol, Gottschalku prijeti uhićenje

Jadranka Kosor zaplijenit će Kaptol, Gottschalku prijeti uhićenje

Nakon što je uspješno po drugi put nacionalizirala benediktinski samostan u Dajli, Jadranka Kosor se s Brankom Bačićem, ministrom za zaštitu okoliša,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika