Stolnotenisač Zoran Primorac predsjednik je Hrvatskog kluba olimpijacaVeć devet godina hrvatski sportaši organizirani u Hrvatski klub olimpijaca pokušavaju iznaći zakonsko rješenje po kojem bi osvajači olimpijskih medalja, njih 176, te osvajači medalja na svjetskim prvenstvima u olimpijskim disciplinama, ostvarivali financijsku naknadu nakon 45. godine života. "Nemojmo to zvati olimpijskim mirovinama, to nisu olimpijske mirovine, nego naknade, odnosno državno priznanje za izvanredne sportske rezultate", kaže Zoran Primorac, poznati stolnotenisač i predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca, napominjući da su takvim i sličnim naknadama sportaši nagrađeni u brojnim europskim i svjetskim zemljama, od Srbije nadalje. "Nažalost, svi hrvatski sportaši razočarani su činjenicom da to još nije riješeno, dok su brojne druge države osigurale svojim osvajačima medalja dostojanstvo i financijski mir nakon završetka sportske karijere, ako već to nisu osigurali baveći se financijski unosnim sportovima poput nogometa, košarke ili tenisa", ističe Primorac.

Primorac kaže da Hrvatski klub olimpijaca traži od Vlade manje no što su, primjerice, srpski sportaši dobili u Srbiji. Prije četiri i pol godine Vlada Srbije donijela je odluku o dodjeli nacionalnih priznanja za poseban doprinos razvoju i afirmaciji sporta, sportašima i trenerima, osvajačima medalja na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama, Šahovskoj olimpijadi, svjetskim i europskim prvenstvima, u olimpijskim sportovima i nositeljima svjetskih rekorda u olimpijskim sportovima. Najveću naknadu u iznosu triju prosječnih prosinačkih plaća u Srbiji primaju osvajači zlatnih olimpijskih medalja i svjetski rekorderi u olimpijskim sportovima. Sportaši stječu pravo na naknade kad navrše 35 godina. "Mi smo predložili da naknadu dobivaju osvajači olimpijskih medalja i osvajači medalja na svjetskim prvenstvima u olimpijskim sportovima, ali na Vladi je da odluči što će prihvatiti. U ovoj situaciji nerealno je očekivati da Vlada prihvati i prijedlog o isplaćivanju naknada i osvajačima medalja na europskim prvenstvima i trenerima jer bi financijska sredstva koja bi se trebala izdvojiti bila još veća, ali time nikome ne zatvaramo vrata.

Zlatna olimpijska medalja vrijedila bi dvije prosječne hrvatske plaće, a srebrna i brončana nešto manje. To nije neki veliki novac ako znamo što je sve potrebno da bi se osvojila zlatna olimpijska medalja. Mi smo ujedno predložili da se te naknade isplaćuju od 45. godine", kaže Primorac koji se sa svojim delegacijom već sastajao i s premijerkom Jadrankom Kosor i s ministrom znanosti, obrazovanja i športa Radovanom Fuchsom. Oni su im obećali rješavanje tog problema, a ni oporba nema ništa protiv. Za sada treba stvoriti pravne preduvjete, a za početak treba izmijeniti Zakon o športu, članak 83., gdje piše: "Državne nagrade za vrhunska športska postignuća dodijeljuju se u novcu." Tu još treba ubaciti i riječ "naknade" da bi se ostvarila pravna osnova kako bi se nakon toga zakonskim aktom donijela odluka o tim naknadama.
To je optimistična verzija, ali postoji i dosta pesimizma, osobito kod Damira Škare, osvajača brončane medalje na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. On je glavni tajnik Hrvatskog kluba olimpijaca od 2002. godine i od početka je uključen u inicijativu oko uvođenja naknada. U to vrijeme predsjednik kluba je bio Perica Bukić koji je bio prezaposlen pa je predsjednik postao Stojko Vranković. "On se borio za naš prijedlog, ali je na kraju bio strašno razočaran kada ga je Ivo Sanader prevario, samo ga je iskoristio za izbore, nakon čega je Vranković dao ostavku uz riječi 'meni to ne treba'", kaže Škaro. Nakon Vrankovića predsjednik je postao Zoran Primorac, a kako donošenje ovakve odluke ovisi o političkoj volji, tako se i Škaro prisjeća problema koje je imao zbog ove inicijative. "Govorili su 'Škaro je HDZ-ov', a u HDZ-u su govorili da je Škaro kontra stranke. Pa mi smo hrvatski olimpijci, a ne stranački", kaže Škaro i ističe jedan nevjerojatan podatak: "Moj trener u Seulu bio je Srbin Miroslav Popović koji danas dobiva tisuću eura mjesečno na račun mog uspjeha. Svaki mjesec, kada dobije novac, nazove me, zahvaljuje mi na tom novcu i čudi se kako Hrvatska to nije uredila."
"Napravili smo istraživanje javnog mnijenja gdje se vidjelo da su sportaši najveći promicatelji Hrvatske u svijetu, da se sportaše može iskoristiti za još veću promidžbu Hrvatske te da javnost nije protiv toga da sportaši dobiju naknadu za izvanredne sportske uspjehe. Nema protivnika, ali tajming nije dobar jer zbog ekonomske situacije ljudi teško žive", smatra Primorac i dodaje:

"Radili smo anketu među olimpijcima koji su slabog imovinskog statusa. Pokazalo se da je od 10 do 15 posto sportaša riješilo svoju egzistenciju, ostali životare, a neki su na dobrom putu da postanu socijalni slučajevi. Ljudi sve gledaju kroz prizmu Tonija Kukoča i Gorana Ivaniševića, sportaša koji su možda najviše zaradili. A takvih je dva posto, dok puno sportaša koji su bili uzori mladima, danas su gotovo socijalni slučajevi." Poznat je primjer Nikolaja Pešalova, dizača utega bugarskog podrijetla, koji je za Hrvatsku osvojio zlatnu medalju u Sydneyju 2000. i brončanu u Ateni 2004., a koji je prije dvije godine uslijed besparice gotovo prodao svoje medalje. Škaro dodaje da je grozno to što Katica Ileš, najbolja hrvatska rukometašica svih vremena i osvajačica srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, danas živi od 1600 kuna mirovine. Primjera ima još, pa Petar Skansi, košarkaški trener, navodi slučajeve rukometašice Dragice Mijač-Palaverse i nogometnog golmana Vladimira Beare koji je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju. Skansi je 1968. u Meksiku osvojio srebrnu medalju igrajući za reprezentaciju Jugoslavije i ujedno je predsjednik splitskog ogranka Hrvatskog kluba olimpijaca. Tvrdi da skoro polovica osvajača olimpijskih medalja živi u Splitu, pa je na njega ujedno i najveći pritisak da se prijedlog o naknadama konačno realizira. "Izložen sam pritiscima jer kada sam u Zagrebu, onda oni misle da ublažavam stvarno stanje među splitskim olimpijcima, što nije istina. Ja sam radikalan kao i oni. Hrvatski sportaši zaslužuju drugačiji tretman u društvu, ali to do danas nije riješeno, čak nije ni ozbiljno razmatrano, što je ozbiljan problem. U našem društvu za promociju i ugled Hrvatske u svijetu najzaslužniji su sportaši. Možda sportaši nisu dovoljno uporni i bezobrazni pa da osiguraju drugačiji tretman. Kod nas se mnoge društvene djelatnosti tretiraju kao djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a sport i sportaši nemaju taj status", rekao je Skansi i najavio da poznati sportaši više ne bi smjeli biti stranački manekeni u predizbornim kampanjama. "Radikalan sam u tome da kažem svojim članovima da se ne love na jeftine štoseve i da ne ulaze individualno u predizbornu kampanju. Neka to bude kolektivno i to za onoga koji će garantirati promjenu našeg statusa."

"Sportaši su vrlo zahvalna društvena skupina. Jeste li ikada čuli da su se oni pobunili zbog nečega? Druge interesne grupe su se izborile za plaćeno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, povlaštene mirovine, beneficirani radni staž, državne subvencije, plaćeno osiguranje za povredu na radu. Kod sportaša niste čuli nikakve zahtjeve", tvrdi bivši plivač Gordan Kožulj koji nije osvajač olimpijske medalje, ali kaže: "Osjećam empatiju sa sportašima koji imaju problema nakon završetka profesionalne karijere. Mnogi sportaši koji su se zbrinuli tijekom karijere odreći će se te naknade. Mnogi od njih samo traže priznanje." Zoran Primorac tvrdi da bi prihvaćanje novog zakona kojim bi se vrhunskim sportašima omogućila naknada bila snažna poruka mladima koji se žele baviti sportom. "Poruka bi bila - Hrvatska je društvo u kojem se nagrađuju trud i uspjeh. Posvetite se sportu te ako osvojite svjetske i olimpijske medalje za hrvatsku državu, naše društvo će to znati cijeniti." Trebalo bi, po njemu, cijeniti jer je "sport okrutan. Treniraš od šeste godine, usredotočen si na jedan sport i kada sa 35 godina završiš karijeru, nisi konkurentan ni na jednom tržištu, nego usko profiliran za svoj sport. Ako sportaš ne zaradi novac s kojim može živjeti do kraja života, nailazi na velike probleme zajedno sa svojim obiteljima."