Objavljeno u Nacionalu br. 328, 2002-02-26

Autor: Ivan Grubišić

Gost kolumnist

Vijeće HRT-a podijeljeno je na one koji žele status quo i one koji su za promjene

Sumnjivi odnosi i radnje članova vijeća HRT-a

Biti članom Vijeća HRT-a smatrao sam velikom čašću i odgovornošću jer je novim zakonom o HRT-u Vijeće zaduženo da provede stvarne promjene na HRT-u, stvarne a ne tek kozmetičke promjene. Novi zakon promijenio je pravni i društveni status Hrvatske radiotelevizije, koju je iz javnog poduzeća pretvorio u javnu ustanovu. Najbitniju promjenu svakako predstavlja razdvajanje programskih i upravnih funkcija i stavljanje radiotelevizijskog programa pod nadležnost Vijeća HRT-a, tijela koje je ovaj put izravno delegirano iz segmenata građanskog društva. U dosadašnjem radu pokazalo se da je Vijeće od 25 članova preveliko da bi moglo efikasno djelovati, dok je s druge strane osnovni problem Vijeća u podijeljenosti na snage kontinuiteta i diskontinuiteta, kako je g. Peter Kuzmič dobro zapazio na jednoj od prvih sjednica Vijeća. Vijeće se podijelilo na članove koji uvjetno rečeno žele zadržati zatečeno stanje, ponajprije u kadrovima, a onda i u načinu rada, te na drugi dio Vijeća koji je stvarno opredijeljen za strukturne promjene u skladu s novim zakonom o HRT-u. I sam pripadam onom dijelu Vijeća koje smatra da novo vino ne treba lijevati u stare mjehove, da se poslužim tom biblijskom slikom.

Sumnjivi odnosi i radnje članova vijeća HRT-a
Nakon osam mjeseci djelovanja Vijeća HRT-a, u koje sam delegiran kao predstavnik Predsjednika Republike, želim pred građansku javnost Hrvatske iznijeti svoje viđenje o nekim problemima koji su se pojavili u radu Vijeća. Zamoljen da budem gost-kolumnist u tjedniku Nacional, osobno sam odabrao da sadržaj kolumne bude osvrt na moje sudjelovanje u radu programskog vijeća HRT-a. Upravo u Nacionalu pojavili su se određeni tekstovi kako o radu Vijeća tako i nekim, u najmanju ruku, sumnjivim odnosima i radnjama članova Vijeća. Želim, s jedne strane, umanjiti negativnu sliku koja je stvorena o radu Vijeća, a s druge strane, osvrnuti se na neke prijedloge koje sam osobno iznio u radu Vijeća i na njihovu sudbinu. Imao sam tri prijedloga za koje mi se čini da su u datom momentu bili optimalni za rad Vijeća, a doživjeli su sasvim suprotan učinak.
Moj prvi prijedlog, koji sam iznio na konstituirajućoj sjednici Vijeća, bio je da se za predsjednika Vijeća izabere g. Ante Čović. Premda je prijedlog prošao na tajnom glasovanju, g. Čović nije bio u mogućnosti uspješno voditi Vijeće, jer je rad Vijeća bio sustavno opstruiran. Stoga je nakon tromjesečnog predsjedanja podnio neopozivu ostavku. Moram reći da sam bio zadovoljan što je prošao kao moj kandidat za predsjednika, ali da sam bio još zadovoljniji kada je kasnije, u pravom trenutku, podnio neopozivu ostavku. Pokazalo se da može dati mnogo veći doprinos u radu Vijeća kao obični član nego kao opstruirani i osporavani predsjednik.
Da će Vijeće teško izlaziti na kraj u donošenju odluka, bilo je jasno još na konstituirajućoj sjednici kada je jedan od protukandidata za predsjednika, koji je inače dolazio iz starog sastava Vijeća, najavio da će biti “oporba” u radu Vijeća. Izgledalo je krajnje neobično da se netko može proglasiti oporbom u Vijeću koje ima zadatak Hrvatsku radioteleviziju u skladu s novim zakonom pretvoriti u javni medij, i to u trenutku kada se Vijeće tek konstituiralo i kada još ni o čemu nije raspravljalo niti donosilo odluku. Očito je, tako sada vidim stvari, da je dotični kandidat prešao u “oporbu” istog trena kada nije izabran za predsjednika koji bi osigurao kontinuitet i održavanje status quoa. Na ovaj način deklarirana “oporba” može značiti samo oporbu promjenama i provođenju intencija novog zakona o HRT-u.
Drugi moj prijedlog bio je da se ide na tajno glasovanje u donošenju prethodnog mišljenja o izboru g. Mirka Galića za ravnatelja HRT-a. Ni taj prijedlog nije prošao, od većine se htjelo javno izglasavanje. Bilo mi je žao, ali, da budem malo zločest, nije svako zlo za zlo, jer upravo javnim izglasavanjem povjerenja, novinari su, a dakako i članovi Vijeća, doznali tko je u Vijeću za postojeće kadrovsko rješenje, a tko je za promjene. Tu mi se otvorilo jedno pitanje s obzirom da ni sam nisam mogao zatvoriti oči kada se deset ruku podiglo za g. Galića, dok je osam bilo suzdržanih a jedan glas protiv. Postavlja se pitanje – ukoliko je točna pretpostavka da su naime neki za status quo, a drugi za promjene – da li bi se upravna tijela dotičnih ustanova i udruga doista razvrstala onako kako su digli ruke njihovi predstavnici u Vijeću (npr. Društvo književnika, Matica hrvatska, HAZU, ili ja kao predstavnik u Vijeću predsjednika Republike, itd.) To je samo jedno od pitanja koje se nametnulo kad se već išlo na javno izglasavanje suglasnosti za g. Galića.
Treći moj prijedlog bio je da se sjednica Vijeća proglasi tajnom u dijelu kada se raspravljalo o tretiranju Vijeća i nekih članova u medijima, gdje su iznesene i sumnje o korumpiranosti nekih članova. Moj prijedlog nije prošao, ali se upravo u tom dijelu otvorilo jedno novo pitanje, pitanje o sukobu interesa nekih članova Vijeća prema čl. 17. Zakona o HRT-u. Normalno je da ta ista javnost sada očekuje da se iznesene sumnje o sukobu interesa do kraja raščiste. Eto, meni je bilo ljudskije da se o tome raspravlja na zatvorenom dijelu sjednice, da se pojedinci ne izlažu neugodnostima, pogotovo ako se pokaže da sumnje nisu bile ne osnovane.

Je li dama iz vijeća Antigona ili Kreont?
Ova rasprava nije mogla proći bez insinuacija za hipokriziju i nemoral, pa je jedna uvažena članica Vijeća i mene prozvala kako mogu biti članom dvaju Vijeća, gdje mi je moral, te što se imam suprotstavljati kad sam na ekranima Hrvatske televizije više nego svi ostali članovi skupa. Da uvažena dama može misliti i gore nego se izjasnila sasvim je prirodno, ali se onda postavlja pitanje za dotičnu damu koliko je ona Antigona, a koliko je Kreont? Teško bi se moglo reći da je Antigona jer u njenim diskusijama, tako ja to doživljavam, odzvanja nekih tuđih riječi jeka! Možda kroz nju progovara neka stranačka zainteresiranost na koju ima pravo u svom privatnom životu, ali nema kao član Vijeća HRT-a. Možda u tome treba potražiti istinu mnogih njenih istupa, prije nego u sukobu interesa koje bi mogla imati kao član Vijeća i honorarac u matičnoj kući?!
Poznato je također da inzistiram na većoj autonomiji u radu Vijeća, tako shvaćam njegovu ulogu, a ne da se određeni ljudi iz Uprave stalno nameću kao nezamjenjiv dekor sjednica Vijeća. Ta moja nastojanja, čini mi se, nemaju izgleda da se i ostvare. Nažalost, Vijeće će prolaziti kroz još mnoga iskušenja i nesporazume. Naime, na malom uzorku, u Vijeću se oslikava naša stvarnost. Stoga je razumljiv “vapaj” nove urednice prema Vijeću da joj se pomogne da svoju uređivačku ekipu ustroji, predloži Vijeću i započne svoj odgovorni posao. Ipak, ne valja sve gledati crno, možda se dogodi i neko čudo, pa da napokon i Vijeću krene te da nakon tolikih maratonskih sjednica i jalovih diskusija dođe do željenog dijaloga, uvažavanja prava na različitost, poštivanja dostojanstva ljudske osobe itd. “Budemo vidjeli”, rekli bi slijepci!

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika