Mate GranićJugoslavije više nema. Sporazumom potpisanim u beogradskoj Palači Federacije najviši dužnosnici Srbije i Crne Gore, u prisutnosti Javiera Solane, visokog predstavnika EU za sigurnost i vanjsku politiku, poslali su naziv Jugoslavija u ropotarnicu povijesti. Nakon 74 godine (ako uračunamo i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca stvorenu 1918. godine) ne samo da više nema Jugoslavije nego i u samoj Srbiji to ime izaziva više negativnih nego pozitivnih asocijacija. Iako su protagonisti projekta velike Srbije ime Jugoslavija koristili kao krinku za svoj projekt. Prva Jugoslavija funkcionirala je uglavnom kao diktatura, poslijeratna Jugoslavija opstala je 45 godina radi jednopartijskog komunističkog sustava, Titove karizme i blokovske podjele svijeta. Treću, krnju Jugoslaviju, stvorio je Milošević nakon raspada Titove, radi pokušaja stvaranja velike Srbije. Nakon ovih potpisa u Beogradu međunarodnoj će zajednici biti mnogo lakše objasniti razloge raspada bivše države i uzroke rata na ovim prostorima. Ali, naravno, dogovor u Beogradu ne znači kraj raspleta ustavnopravne krize u Srbiji i Crnoj Gori. Stvorena je nova zajednička država (labava unija ili konfederacija) s vrlo malim ovlastima, od dvije neovisne države s vrlo velikim ovlastima, posebno u sferi gospodarstva, carina, školstva, zdravstva, kulture, unutarnjim poslova i monetarne politike.

Predsjednik, koji je ujedno i premijer, vodit će samo pet ministarstava (vanjskih poslova, obrane, vanjskoekonomsko, unutarnjeekonomsko i ministarstvo ljudskih i manjinskih prava). Ali ključna je odredba da će obje države u roku od tri godine moći preispitati svoja iskustva u novoj zajedničkoj državi. Rezultate preispitivanja vrlo je lako predvidjeti. Pouzdano se već sada može reći kako je malo vjerojatno da će takva država opstati, bude li uopće i stvorena (potrebna je ratifikacija potpisanih dogovora u sva tri parlamenta – SRJ, Srbije i Crne Gore). U posebno je teškoj situaciji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji će teško uvjeriti svoje koalicijske partnere i crnogorsku javnost da podrže potpisani dogovor.

Atmosfera nakon potpisivanja sporazuma bila je sličnija pogrebu nego stvaranju nove države. Zadovoljstvo potpisanim sporazumom jedini je javno izražavao Javier Solana. Naravno, i Hrvatska treba pozdraviti potpisivanje sporazuma jer će se lakše moći rješavati otvorena pitanja između Hrvatske i Srbije i Crne Gore (utvrđivanje granične crte, Prevlaka, problem hrvatske manjine, sukcesija, nestale osobe, izbjeglice, gospodarska suradnja, imovinski sporazum).

Dogovor je ipak ozbiljan početak rješavanja ustavnopravne krize, a posebno je značajno da su sporazumom dogovoreni mehanizmi konačnog rješenja. Vjerojatno će pozitivno djelovati i na događanja u BiH, a posebno u RS-u. Sada je jasno da nema više nikakvih iluzija o spajanju Srbije i RS-a, bez obzira na to kako će biti riješen problem Kosova, koje će sigurno ostati dugotrajni međunarodni protektorat. Ako se potpisani sporazum u Beogradu u parlamentima i potvrdi, Hrvatska to treba odmah iskoristiti da svojom aktivnom politikom prema Srbiji i Crnoj Gori utječe na ubrzano traženje rješenja za sva otvorena pitanja i tako pozitivno utječe na regionalnu stabilnost.

Vlada i vladajuća koalicija

Prema izjavi premijera Račana, postignuta je potpuna suglasnost o programskim ciljevima i Vladinim prioritetima. Prije toga postignuta je i suglasnost o kadrovskim pitanjima. Rješenje krize omogućit će Vladi da se ozbiljno uhvati u koštac sa stvarnim problemima države (više od 415.000 nezaposlenih, nedostatak poduzetničke klime, otvoreni problemi sa susjedima, poticanje investicijskog ciklusa, djelotvorno funkcioniranje države). Ali u trajnu stabilnost Vlade malo tko vjeruje jer nema zbiljskog povjerenja između glavnih aktera vladajuće koalicije. To je kriza jasno pokazala.

Premijer Račan rekao je da će sljedeću krizu Vlade riješiti svojom ostavkom. To je logično i pošteno, ali ta je izjava snažna poruka koalicijskim partnerima. Vrijeme će uskoro pokazati koliko Vlada u novom sastavu, a i vladajuća koalicija, može uspješno funkcionirati. Mnogi ozbiljni političari iz vladajuće koalicije sada javno govore da su nakon rješenja krize Vlade otvorena vrata prijevremenim izborima u Zagrebu. Dogovaranje SDP-a i HNS-a u gradu Zagrebu to jasno potvrđuje, ali još uvijek ima desetak dana za konačan dogovor o Gradskom poglavarstvu.
Milan Bandić svjestan je da mu pomalo istječe vrijeme. Vrlo će teško zadržati snažnu podršku u javnosti bez dnevne prisutnosti u medijima i bez svjetala pozornice. Odnosi između gradskog SDP-a i HNS-a još su gori nego odnosi u vladajućoj koaliciji te su šanse za bilo kakav dogovor vrlo male. Zato većina ozbiljnih analitičara ipak očekuje prijevremene izbore u Zagrebu.

Lokalni izbori u Makarskoj

Rezultati izbora u Makarskoj daleko nadilaze svoju lokalnu dimenziju. Velik postotak onih koji su izišli na izbore (više od 56 posto) pokazuje da su građani itekako zainteresirani za politička događanja i svoju budućnost. Izborni su rezultati pokazali da je Demokratski centar (četiri mandata ili 18 posto) uspio razbiti bipolarizaciju političke scene u Makarskoj na SDP (osam mandata ili 34 posto) i HDZ (pet mandata ili 22 posto), ali i da se administrativnim putem ne može sačuvati vlast. Nezavisna lista Siniše Srzića (jedan mandat ili 7,5 posto) najviše je uspjela zbog tog razloga.
Velika ulaganja HIP-a u kampanju rezultirala su jednim mandatom ili oko 7 posto glasova. Ukupan rezultat izbora ipak je pokazao otklon biračkog tijela od vladajuće koalicije, premda je SDP s Dalmatinskom akcijom po broju mandata (osam) ponovio rezultat prošlih izbora, ali je u postotku dobio manji postotak glasova nego na prošlim izborima. Ostali članovi vladajuće koalicije nisu dobili nijedan mandat.
DC se u Makarskoj pokazao kao ozbiljna alternativa vladajućoj koaliciji, a zajedno s Nezavisnom listom Siniše Srzića snažan je politički centar u Makarskoj. Vjerujem da će rezultati izbora u Makarskoj biti znakoviti i za događanja na nacionalnoj političkoj sceni.