Policiju se čak optužuje da je djelovala mlako u sukobima s nasilnicimaVeć danima političari, novinari, sociolozi, povjesničari i mnogi drugi raspravljaju o tome što je dovelo do eksplozije nasilja prvo u Lodonu, a zatim i u drugim engleskim gradovima. I još nisu došli do jedinstvenog zaključka. Nitko više ni ne spominje smrt Marka Duggana, 29-godišnjeg mladića koji je poginuo od policijskog metka, to je bio samo obarač za nešto što je premijer David Cameron nazvao “čistim nasiljem”, a gradonačelnik Londona Boris Johnson rekao je da treba prestati nuditi “ekonomska i sociološka opravdanja” za ono što su napravili. Engleski tabloidi su površni, natječu se tko će pogrdnije nazvati nasilnike, najčešće se na naslovnicama spominju “kreteni”, “moroni” i “idioti”, što je zanimljivo jer su se ti isti ljudi prva dva dana nazivali politički korektno “demonstrantima”, ali nakon počinjene štete i smrti trojice mladića u Birminghamu, nestao je svaki trag političke korektnosti. Ozbiljniji mediji ozbiljnije istražuju uzroke uličnog ludila.

POLITIČARI SU BILI ZAINTERESIRANI samo za jedno – izbjegavanje vlastite odgovornosti. Premijer Cameron odmah je izjavio da to nije napad na njegovu vladu, da ne postoje politički razlozi za takvo nasilništvo, pa se u skladu s time odgovornost prebacuje na niže razine, prije svega na gradonačelnika Johnsona kojeg su čak i njegovi stranački kolege, torijevci, napali jer mu je trebalo tri dana da prekine godišnji odmor i vrati se u London. On je, po dolasku, uzvratio udarac i napao vladu koja je najavila da će u sljedeće četiri godine smanjiti proračunska davanja policiji za ukupno 2 milijarde funti. Po njemu, ako sadašnje policijske snage nisu u stanju smiriti nerede - policija se čak optužuje da je u prva dva dana reagirala mlako u sukobima s nasilnicima, što li će biti kada dođe do proračunske štednje zbog čega će, nužno, biti još manje policajaca na ulicama. Boris Johnson mora se boriti za sebe i svoj položaj jer su sljedeće godine izbori za gradonačelnika, a ovi događaji, u najmanju ruku, ne jačaju njegovu kandidaturu. Brojni politički analitičari složili su se s premijerom Cameronom, ovo nije politički motivirano nasilništvo, jer da jest, imalo bi politički program i zajedničkog neprijatelja. Da je ekonomski motivirano, to već ima pobornika u Engleskoj, osobito među ljevičarima koji tvrde da je London leglo nejednakosti koja je još više došla do izražaja otkako je vlada proglasila proračunsku štednju, a tome treba pridodati i to što vlast nudi konzumerizam kao normalan način života umjesto da nudi radna mjesta. Poznati ekonomist i laburist lord Richard Layard izjavio je da su engleski nasilnici jednostavno “nesretni”, što je izazvalo cinične i sarkastične komentare, s obzirom na to da se jedna od Layardovih knjiga zove “Sreća”. Mnogi drugi ekonomisti pozivaju se na rezultate analiza koje su pokazale da ekonomski rast zemlje u visini od samo jedan posto smanjuje mogućnost nasilnih ispada za pet posto. Recesija, dakle, pogoduje nasilništvu, kako u Grčkoj, tako i u Engleskoj. Nasilje je započelo u Tottenhamu, dijelu Londona s najvećom nezaposlenošću. Ed Miliband, vođa laburista, kazao je da su razlozi za nasilništvo kompleksni te se ne bi smjeli priklanjati simplificiranim solucijama, nego se treba pozabaviti društvenom odgovornošću, onom koja započinje od roditeljskog odgoja, pa nadalje. I doista, roditeljski odgoj i školovanje djece potkraj prošlog tjedna postali su glavna tema u Engleskoj jer, s obzirom na to da je Cameron bio izviješten da su poznate vođe bandi organizirale neka od najgorih nasilništava, postavilo se pitanje kako je moguće da se na bande gleda kao na dio folklora te zašto se mladi priklanjaju tim bandama.

“Već dulje vrijeme traje erozija roditeljskog autoriteta”, izavio je za Guardian Clasford Stirling Djeca kriminal na ulicama smatraju glamuroznim, ne boje se uhićenja policijekoji već 32 godine radi s mladima. Nakon što su objavljene brojne fotografije na kojima se vidi da su nasilnici i pljačkaši dućana u velikom broju tinejdžeri, i Michael Gove, ministar obrazovanja, i Boris Johnson izjavili su da u škole treba vratiti disciplinu, a profesori moraju podići razinu autoriteta. Stirling se slaže s time i smatra da je, osim siromaštva, nezaposlenosti i policijskog nasilja, strah roditelja od discipliniranja vlastite djece jedan od bitnih uzroka takvog ponašanja mladih. “Loše ponašanje i kriminal se na ulicama smatra glamuroznim. Profesori se boje kazniti djecu. Današnja djeca ne boje se vlastitih roditelja. Njih nije briga hoće li ih policija uhititi”, smatra Stirling koji upozorava da su ta djeca toliko siromašna da su krala jeftine stvari iz dućana, najviše odjeću, a ne LCD televizore ili nešto skupocjeno. Kao neku utjehu mediji su istaknuli da rasizam nema veze s prošlotjednim nasilništvom.

BUDUĆI DA POLITIČARI U Engleskoj nemaju vremena čekati na rezultate ozbiljnijih analiza prošlotjednih događaja, često igraju “na prvu loptu”, a to je u ovom trenutku briga za policiju s kojom većina Engleza suosjeća. Na zahtjev Borisa Johnsona da se ne režu proračunske stavke namijenjene policiji, iz vlade mu je odgovoreno da to ne spada pod njegovu odgovornost pa se time ne treba ni baviti. Na tvrdnje da je policija mlako reagirala, Scotland Yard je objavio da će od sada policajci moći upotrijebiti oružje čak i kada nisu napadnuti. Dapače, raspravlja se i o uporabi vodenih topova te plastičnih i gumenih metaka, iako je dokazano da i gumeni metak može ubiti. Na sve to iz policije su rekli “ne trebaju nam vodeni topovi ni gumeni meci, samo nam nemojte smanjiti proračunska sredstva”, na što je Cameron odgovorio: “To je obećanje koje vam u ovom trenutku ne mogu dati.” Ali zato je rekao da svi osuđeni za sudjelovanje u nasilništvu trebaju završiti u zatvoru, što je također bio Cameronov populistički potez u trenutku kada su građani Engleske nabrušeni na nasilnike. Pitanje je – gdje smjestiti sve te osuđene? U ovom trenutku u zatvorima se nalazi 85.578 osuđenika, što je engleski rekord svih vremena, a službeno je objavljeno da je 80 od 132 zatvora u Engleskoj i Walesu apsolutno prebukirano.