Američka administracija oštro je upozorila Slovačku da će povratak na vlast Mečiarova režima koji je vladao do 1998. automatski diskvalificirati tu zemlju iz članstva u NATO-u. Jednako snažni komentari novog američkog ambasadora u Bratislavi također su odlučan podsjetnik drugim kandidatima za NATO, uključujući i Hrvatsku, da njihova politička budućnost ostaje razlog za zabrinutost i podložna detaljnom promatranju u Washingtonu.
Istraživanja slovačkog javnog mnijenja i rezultati nedavnih regionalnih izbora pokazali su da je Pokret za demokratsku Slovačku (HZDS), koji predvodi Vladimir Mečiar, ponovno najpopularnija politička formacija u toj zemlji. Nažalost, sadašnja demokratska koalicijska vlada, izabrana 1998., postala je žrtvom i svojih uspjeha i svojih neuspjeha.
Nepreuzimanje odgovornosti opće je raspoloženje u Istočnoj Europi i, što je oštriji paket reformi, veći je stupanj javnog nezadovoljstva. Glasači ne nagrađuju vlade koje su opterećene greškama svojih prethodnika. Oni općenito također rijetko shvaćaju važna vanjskopolitička dostignuća i važnost međunarodnog priznanja te prestiž stranih ulaganja.

Povratak Mečiarova populizma
K tomu, bivši premijer Mečiar i dalje je najkarizmatičniji slovački političar. On i dalje potiče nesuglasice i strasti, zadržao je široku podršku među starijim i siromašnijim glasačima stalnim napadima na demokratsku administraciju te nuđenjem simplicističkih i populističkih ekonomskih alternativa.
Slovačku očekuju s parlamentarni izbori potkraj rujna, samo dva mjeseca prije ključnog summita NATO-a o svom daljnjem širenju. Poslijeizborna politička konfiguracija ostaje faktor tjeskobe u Washingtonu. Stručnjaci predviđaju kolaps sadašnje vladajuće koalicije i unutarnju podjelu postojećih demokratskih stranki, što će pružiti priliku HZDS-u i drugim populističkim skupinama.
Sljedećih devet mjeseci ključno je za ugled Slovačke. Ovi će izbori uvelike odrediti međunarodni napredak Bratislave u sljedećih pola desetljeća. Zemlja će pretrpjeti veliki gubitak u svojim vanjskopolitičkim ambicijama ako ekonomske reforme budu kasnile, ako nacionalizam i protekcionizam postanu platforma u predizbornim kampanjama te ako glasači ne budu sposobni razlikovati gorke, ali neophodne ekonomske lijekove od spore, ali sigurne ekonomske smrti.
Mečiar i društvo oslanjaju se na socijalnu polarizaciju i stvaranje unutarnjih i vanjskih neprijatelja da bi održali žar javnosti i prikupili dovoljno izborne podrške. Retorika kampanje prije glasovanja stoga će najvjerojatnije sadržavati tešku dozu antimađarskog raspoloženja i uobičajeno nalaženje žrtvenih janjaca u slovačkim Romima. Nadalje, ako Mađari budu isključeni iz sljedeće vlade, etničke će se napetosti sigurno povećati i dodatno ugroziti šanse zemlje za međunarodnu integraciju.

Slovačka na raskrižju
Na slovačkom primjeru je jasno da neke negativne unutarnje procese neće tolerirati oni koji odlučuju u NATO-u. Preokretanje smjera političkih reformi, povratak na vlast autoritarnih figura, zlouporaba frustrirane javnosti protiv manjinskih skupina, rast protekcionizma, nepotizma i korupcije te cenzura masovnih medija nedopustivi su ako se zemlja ozbiljno kani pridružiti NATO-u.
Sve države kandidatkinje bit će pod snažnim povećalom Washingtona i Bruxellesa. Pazit će se koliko predano nove vlasti u Bugarskoj i Rumunjskoj ostvaruju programe reformi. Pažljivo će se ispitati i rumunjski izvještaj o odnosu prema mađarskoj i romskoj manjini u toj zemlji. U baltičkim će zemljama odnosi s Rusijom i stanje ruske manjine ostati glavni pokazatelji pri odlučivanju o članstvu u NATO-u.
Ipak, unatoč razumljivim strahovima State Departmenta, SAD mora paziti da ne nastavi s politikom koja će se pokazati kontraproduktivnom. Egotisti poput slovačkog Mečiara hrane se sukobom i s dobrodošlicom dočekuju međunarodnu izopćenost jer to jača njihove položaje u naivnoj javnosti kako se svijet urotio protiv njihove nove države. Hrvatska je također imala gotovo desetljeće iskustva s takvom perverznom politikom i mora izbjegavati povratak u samoizolaciju na svojim sljedećim općim izborima.
No, umjesto izoliranja HZDS-a i automatskog izjednačavanja cijele stranke s njezinim sadašnjim vođom, Washington bi mudrije postupio kad bi pokušao podrivati i reformirati tu organizaciju kroz penetraciju i uključivanje. Jednostavne sankcije i pritisak na nacionalističke vođe rijetko funkcioniraju, osim ako za to postoji golema podrška javnosti. Ipak, neke stranačke frakcije mogle bi tražiti priliku za stvarnu promjenu ako ih se uključi u međunarodne jednadžbe i ako mogu postati respektabilni politički igrači.
Slično drugim populističkim i nacionalističkim pokretima, HZDS uključuje brojne lokalne aktiviste koji su se organizaciji pridružili jer je omogućavala strukturu i doseg javnosti. Većina ostalih slovačkih stranaka oslanja se na glavni grad i šačicu većih gradova. HZDS opskrbljuje politički stroj koji omogućava pojavu u medijima, financiranje kampanje i izborni uspjeh.

Devet mjeseci za odluke
Promoviranje demokracije i izgradnja institucija, potpomognuti izvana, moraju se stoga usredotočiti na lokalne političare, gradonačelnike i guvernere čije se veze s Mečiarom ostale krhke. Uz prave uvjete, oni bi mogli biti voljni transformirati HZDS u zbiljski demokratsku stranku predanu toleranciji i kompromisu ili pridružiti se alternativnim demokratskim skupinama prije glasovanja.
Nadalje, HZDS i druge uspješne stranke treba potaknuti na stvaranje poslijeizborne koalicije, i to takve koja će uključiti predstavnike mađarske manjine. One moraju brzo pokazati međustranačku predanost ispunjenju svih kriterija za članstvo u NATO-u i Europskoj uniji te nastaviti fundamentalni politički smjer sadašnje vlade.
Dok će Washington morati prilagoditi svoju politiku prema nacionalističkim formacijama, svaka država koja smjera k uključenju u NATO morat će prilagoditi svoje prioritete. Težište mora biti na izgradnji stabilnih demokratskih stranaka i snažnih državnih institucija, donošenju zakona koji će privući inozemne ulagače, osiguranje vladavine zakona i bolje educiranje javnosti o potrebama ekonomskih reformi.
Prije svega, za napredak svake zemlje prema članstvu u NATO-u mora postojati jasnost i smjer kako ne bi bilo zabune ili pogrešnih optužbi. Kako je do konačnih odluka u NATO-u ostalo samo devet mjeseci, svaka država aspirantica sada ima priliku mobilizirati izborno tijelo i dokazati NATO-u svoju vjerodostojnost.