Objavljeno u Nacionalu br. 323, 2002-01-22

Autor: Ivan Starčević

Vijenci i kaktusi

Razgovor bene i sjene

Dan Hrvatskog olimpijskog odbora

Pjevali su Nina Badrić i Goran Karan, što znači da Hrvatskim olimpijskim odborom predsjeda ne primitivac, nego nešto još gore: g. Zdravko Hebel, što je puno veća uvreda, naročito za primitivce. Uvaženi g. Zeus Hebel nije jedini koji misli da su laka glazbica anonimusa i pjevuckanje dokonih provincijskih zvjezdica onaj pravi ekvivalent titanskim naporima sportaša i njihovim vrhunskim rezultatima na svjetskim natjecanjima. Nedavno je iz hotela “Opera” izravno prenošena objava glasovanja sportskih novinara za sportaša i momčad godine, pa smo se naslušali Karana, Severina, Badrića i njihovih ljubavnih jada. Gospon Zdravko je samo malo smanjio broj izvođača (svega dvoje), tek toliko da se vidi kako njegovo poimanje sporta i sportaša spada u navijačku maticu koja želi zabaviti sebe i udovoljiti svojem mizernom ukusu i to baš na priredbi koja bi trebala slaviti sportaše.
HOO je za momčad godine proglasio osmerac, što je jedino moguće, ali za trenera godine nije proglašen trener osmerca prof. Nikola Bralić, nego trener vaterpolo momčadi, tek toliko da se vidi da je lopta opčinila ne samo sportske novinare, nego i Hebele.

Hit Depo

Petak uutro

vijenac

Poslije jednog spota, u kojem oko pjevača plešu one okrutno savršene žene, priča Hamed: “Ja ne znam gdje ovi crnci nađu svoje komade, da sam pravi crnac, znao bih. Ja sam lažnjak crnac, pa sam stalno solo”.

Odjeci dana

Petak, HRT 1, 23.15

kaktus

Ove vijesti išle su poslije filma Romana Polanskog u kojem Rosemary rodi djetešce i u kojem se na crnobijelom američkom televizoru vidi kako se u tv godini 1965/66. radila vremenska prognoza. Ne brinite se, eto nam simpatičnog g. Dražena Glasnovića i istih onih nepomičnih crteža kao i u Americi prije 37 godina. Potreban je samo mali napor našeg ministarstva za europske integracije i preskočit ćemo tu vremensku distancu kao ništa.

Tenis: Ferreira – Ljubičić

Subota, HRT 3, 10.

četiri kaktusa

U petom setu reče Mićo (autorizirani zapis): “I 25. as, 5:4 vodi Ivan Ljubičić. I ja znam da će izazvati jednu bujicu žuči i otrova od onog našeg glavnog pljuvača, samozvanog kritičara u tjedniku našem, kada čestitam već sada Ivanu Ljubičiću. Ova gorka pilula, kako god bude, pomoći će mu u karijeri bilo kako završi, kada bude osvajao jedan Grand Slam, jer on je zreo za to. To treba reći, jer, jer, zaista ovakvi ljudi koji pišu o stvarima koje ne poznaju i koji kritiziraju nešto što o čemu pojma nemaju, sasvim drugačije i krivo educiraju svoje čitatelje. Ovo su veliki mečevi, ovdje treba tako igrati, ovdje treba takav biti kakav je bio Ivan Ljubičić. Srećom postoje športski novinari koji znaju o čemu pišu, pa će moći ovo opisati. Bez obzira kako završio meč ovo je velika pobjeda Ivana Ljubičića nad samim sobom”.
Mićo hoće reći da ja pišem o tenisu, a ne o njemu. Da čitatelji ne bi bili prikraćeni za još koji biser, navodimo i to da je Mićina serija počela primjedbom “vidite kako je teško, i kapa se znoji”. Riječ je bila o kapi Ivana Ljubičića koja se kao i svako živo biće, npr. Mićo, znoji. Znojio se i njegov pajdaš iz Operativne kompanije Lilića Pašalića (Ivica Blažičko) koji je Ivici Kosteliću u nedjelju prije podne u drugoj utrci stalno dovikivao neka se nagne naprijed. To su ti edukatori, da nema njih i njihovih napora, ne bi bilo ni hrvatskog sporta.

Nedjeljom u dva

Nedjelja, HRT 1, 14.00

četiri kaktusa

Hrvatina Aleksandar Stanković genijalno se dosjetio da na javnom mjestu iz Stipe Šuvara izbije sve njegove zablude. Do sada su ga samo tukli i gazili automobilom, no Alex je suptilniji. Na njegovu žalost, preodgojiti čovjeka u 60 minuta nije uspjelo puno većim andragozima od Aleksandra, pa smo gledali emisiju u kojoj se Šuvar Šuki Šule kao s malom djecom poigravao s tri grandiozne figure hrvatske javne scene: Aleksandrom, Antom (Jutarnji list) i Željkom (Večernji list). Gospodi nije palo na pamet da Šuvarova politička uvjerenja ostave na miru, nego su na njegov komunizam i jugoslavenstvo navalili s tolikim žarom kao da se sami žele očistiti od istih tih grijeha. Šuvar može čuda ispričati i izlanuti, jer za mnoge stvari zna iz prve ruke, a “Nedjeljom u dva” je emisija u kojoj se razgovara, no uzalud ta dva idealna preduvjeta kad Aleksandar, Ante i Željko imaju mentalitet rođenih šampiona krčme balkanike.

Razgovor sa sjenama

Nedjelja, HRT 1, 15.49

četiri kaktusa

Sjedi neki čovac s brčićima i servilno se smješka, a zove se Dubravko Jelačić (k tome i Bužimski), urednik je Dramskog programa HRT-a, voditelj je i tvorac ove emisije, u slobodno vrijeme je i književnik. Njemu prilaze pravi profesionalni glumci koji glume mrtve hrvatske književnike koji su nekim čudom oživjeli i dolaze na spiritističku seansu gospodinu uredniku koji je za ovu prigodu sam sebe proizveo u glumca. Gospon urednik i glumac tronuto ih pita kako su, što su i kada napisali, od čega su bolovali i umrli, ali najveći užas nije to što bestidna i nepopravljiva amaterčina Dubravko Jelačić Bužimski strašno voli glumiti, nego da mi nemamo pristojne zemlje u kojoj bi amaterima bilo zabranjeno uzimanje kruha profesionalcima. Danas se uz grozno komičnog glumca Bužimca pojavio pravi glumac Ljubo Kapor koji je glumio Milana Begovića umjesto da Bužimčeku uruči odluku glumačkog sindikata o prekidu suradnje.
Ako se to jednog dana dogodi, predlažemo rješenje. Iako su se stekli svi uvjeti, Mići Dušanoviću koji više nije u stanju raditi sportske prijenose ne treba dati otkaz. Bolje ga je humano preseliti u nešto jednako pametno, u emisiju “Razgovor sa sjenama” u kojoj urednik Dubravko Jelačić Bužimski nehotice vrlo uvjerljivo glumi benu, a mrtvi hrvatski književnici sjenu. Mićo može uskočiti u bilo koju ulogu, kao i Dubravko, obojica su idealne alternacije samima sebi, jer na HRT-u nema dvojice sličnijih nadljudi. Oliver Mlakar svaki dan oko pola jedan, prije sapunice, čita reklamu za madrac na kojem nijemo sjedi nepoznata ljepotica. Kao što svatko normalan zna da nju, ako jednog dana, nedajbože, bude spriječena, idealno može zamijeniti jedino Anto Kovačević, tako se i glumčić Jelačić jedino može dopuniti Mićom Dušanovićem. Njihov prvi intervju, u kojem Dubravko pita Miću zašto ste dobili nogu iz Sportskog programa, bit će pravo odavanje priznanja jedne glumačke veličine isto takvoj novinarskoj veličini.

Vijesti dana

Nedjelja, CCN, 19.00

vijenac

Kako nazvati tu stranku nego Stranka drskih pijanaca (SDP), kad njen predsjednik Račan završava konferenciju za novinare pozivajući sedmu silu “na još jedno piće”. Račanov poziv čuli smo zahvaljujući CCN-ovom reportažnom pristupu velikoj vijesti dana (koja glasi “trijezni smo, SDP”). Puštena nam je slika i ton, svaka čast, jer inače bi se teško moglo vjerovati da je dva tjedna stranačkog zasjedanja završeno jednoglasnom odlukom o ostavci gradonačelnika koji je pijan vozio i da se sve to natezanje oko pijanca proslavlja vrhunaravno senzibilnim Ivičinim pozivom na još jedno piće. Kao što se u kući obješenog ne govori o užetu, tako ni SDP idućih 50 godina ne bi smio nikoga javno pozivati na piće u svojim prostorijama, jer to je otprilike isto kao za stranačku himnu uzeti “Volim piti”, pjesmu onog finog mladića koji se zove Siniša Vuco.
Kamera CCN-a bila je i na tom piću nad pićima, gdje je izvanstranački simpatizer, saborski zastupnik i dragovoljac Pavle Kalinić pokazao dosta smisla za aktualne teškoće matične stranke. Vičući, s čašom u ruci, “SDP, stranka koja pije isključivo vodu, nur vodu”, iskazao je svoje simpatije za Milana Bandića, za što nikad nije kasno.

Svakodnevica

Ponedjeljak, HRT 1, 17.00

četiri kaktusa

Zbog duševnog zdravlja gledatelja trebalo bi bar jednom godišnje upriličiti igrokaz u kojem, umlaćen toljagama, sjekirama, noževima, sačmom iz skraćene dvocjevke i bejzbol palicama, pred kamerama pogiba nepodnošljivo narcisoidni voditelj Branko Uvodić, taman kad je rekao “potrebito” umjesto “potrebno” ili kad je jedan prilog najavio riječima “tema naše teme bit će…”. Igrokaz bi trebao biti vrlo skup, sa specijalnim efektima otprilike na razini “Harryja Lončara” ili “Gospodara prstenova”, tako da iz Uvodića lipti krv na sve strane, ali da se sve lijepo završi, da nam ne bi tko zamjerio na okrutnosti. Eto, to bi bile naše želje za danas.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika