Zabrana transporta nafte cisternama kroz Hrvatsku za susjedne države i reakcije susjednih država, a posebno BiH i Slovenije na tu odluku, te najnovija izjava premijera Račana da se odustaje od tog propisa MUP-a, upozorili su na neodgovornost i nekompetentnost Vlade u donošenju odluka koje se tiču odnosa sa susjednim državama, ali i na ukupne odnose Hrvatske sa susjednim državama. Ukratko, oni nakon završetka rata u BiH i Daytonskog sporazuma nikad nisu bili lošiji.
Slovenija i BiH najavljuju protumjere Hrvatskoj radi zabrane cestovnog transporta nafte i internacionalizaciju problema. Sporazum o državnoj granici sa Slovenijom je parafiran, ali odbačen u Hrvatskom saboru i neprihvaćen u hrvatskoj javnosti, bez izgleda da ga sadašnja vlada riješi. Slovenija nije spremna na nove pregovore, a ni na međunarodnu arbitražu, a hrvatskoj Vladi je teško mijenjati pregovaračku poziciju nakon što je parafirala sporazum. Sporazum o nuklearnoj elektrani Krško ima snažnog protivnika unutar vladajuće koalicije i Uredu predsjednika. Nema nikakvih naznaka da će se započeti ozbiljno rješavati problem Ljubljanske banke, filijale Zagreb, težak gotovo 2 milijarde dolara s redovitim zateznim kamatama.

Wolfgang Petritsch
Hrvatska je jednostrano i nespretno prekinula sporazum o posebnim odnosima s Federacijom BiH o kojem se pregovaralo kad i o sporazumu o Pločama i Neumu, uz američko posredništvo. To je i bio razlog zašto je Hrvatska dala neke koncesije u upravnom vijeću luke Ploče Bosna i Hercegovina koje inače ne bi dala (7. član Upravnog vijeća prema tom je sporazumu sudac za međunarodno pravo mora iz Hamburga).
Sada BiH traži ispunjenje tog sporazuma pozivajući se na međunarodno pravo da se potpisani sporazumi trebaju poštovati, što je djelomice točno, ali ne potpuno, jer sporazum još nije ratificiran u Hrvatskom saboru. Hrvatska je mogla elegantnije riješiti taj problem otvaranjem pitanja o oba sporazuma zajedno. Sada je BiH u taktičkoj prednosti.
Nakon Petritscheve skandalozne izjave, reakcije na moje pisanje u ovoj kolumni da je Petritschev prijedlog ustavnog amandmana na Ustav Republike Srpske neprimjeren i da komisija za zaštitu vitalnih interesa bez uspostave Doma naroda u Republici Srpskoj neće osigurati potpunu konstitutivnost hrvatskog i bošnjačkog naroda, reagirali su mnogi hrvatski ozbiljni političari (Budiša, Tomac) i mediji. Postavljeno je i pitanje Vladi u Saboru (Z. Bušić), reagirao je i hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula telefonskim razgovorom s Petritschem i najavom susreta u Zagrebu. Ali i nakon djelomičnog povlačenja te izjave iz Ureda visokog predstavnika W. Petritscha izgleda da Ured visokog predstavnika ipak ne razumije bit problema. Hrvati u BiH nisu manjina nego konstitutivni narod, kao i Bošnjaci i Srbi. Pretvaranje bilo kojeg naroda u manjinu može rezultirati ponovnom nestabilnošću države, a i protivno je duhu i slovu Daytonskog sporazuma. S druge strane, svaka hrvatska vlast treba uvijek biti spremna na dijalog sa svim manjinama radi jačanja prava i zaštite manjina u Hrvatskoj. Ali nitko u svijetu, čini se, osim Wolfganga Petritscha, ne dovodi Ustav Republike Hrvatske u pitanje. Gospodin Petritsch je visoki predstavnik za BiH, a ne za Hrvatsku. Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima pravo i dužnost kroz legitimne mehanizme Daytonskog sporazuma, uključujući konferenciju za implementaciju mira, te na bilateralnoj osnovi, iznositi svoja mišljenja o provedbi Daytonskog sporazuma. Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti svih triju naroda na području BiH i primjena te odluke je klasičan je primjer za to.

Italija i Hrvatska
S Italijom ima objektivnih problema već nekoliko mjeseci. Počelo je s najavom odličja predsjednika Ciampija posljednjoj fašističkoj upravi Zadra (napominjem da je vanjskopolitički savjetnik predsjednika Ciampija nekadašnji ministar vanjskih poslova Gianni De Michelis), problemima u zaključivanju o pri sklapanju sporazuma o prijateljstvu i suradnji, ostavkom ministra vanjskih poslova Renata Ruggiera te najavom pritisaka radi imovine optanata. To su uglavnom objektivni problemi na koje hrvatska vanjska politika treba imati čvrste odgovore te tihim diplomatskim aktivnostima na svim razinama pokušati uklanjati probleme. Veliki je interes Hrvatske da se nastavi uzlazna linija odnosa s Italijom koja traje još od 1993. te da Italija ratificira Sporazum o stabilnosti i pridruživanju koji je Hrvatska potpisala s EU.
Jedan ozbiljni strani diplomat sklon Hrvatskoj pitao me da li hrvatska Vlada svjesno donosi brojne nespretne odluke koje se odnose na susjedne države ili su one posljedica nekompetencije pojedinih Vladinih resora. Odgovorio sam da ni sam ne znam odgovor, a da sam siguran da Hrvatska može raditi bolje.

Međunarodni monetarni fond
Nekoliko puta u posljednje vrijeme u ovoj sam kolumni, intervjuima i na konferencijama za tisak, upozoravao na zabrinjavajući odnos hrvatske Vlade s MMF-om. Moj je temeljni prigovor bio da nema dovoljno transparentnosti u tim odnosima, da Hrvatski sabor i javnost nisu dovoljno obaviješteni o Pismu namjere Vlade RH MMF-u te problemima u provedbi toga sporazuma. Nije vođena rasprava u Hrvatskom saboru o Pismu namjere hrvatske Vlade MMF-u, tj. stand-by aranžmanu. Vlada je ignorirala sva ozbiljna i dobronamjerna upozorenja. Sada, nakon izjava službenog predstavnika MMF-a u Hrvatskoj, jasno je da Hrvatska, prema tumačenju MMF-a, nije ispunila sve uvjete iz stand-by aranžmana te da postoje bitne razlike između gledišta Hrvatske narodne banke i MMF-a o tome kako završiti taj aranžman. Zbog toga guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski najavljuje ostavku službeno je objašnjavajući prevelikim psihičkim i fizičkim naporom. Očito je da Hrvatska želi završiti ovaj stand-by aranžman i nakon toga razgovarati o novom stand-by aranžmanu s bitno liberalnijim i labavijim uvjetima te s manjim brojem kontrolnih točaka. MMF želi, s druge strane, odmah novi stand-by aranžman u koji bi se uključili i oni uvjeti koje Hrvatska nije ispunila. To, jasno, slabi monetarni kredibilitet Hrvatske u svijetu i logično je da mu se guverner HNB-a Rohatinski protivi. Vlada još nije službeno reagirala, što dodatno zabrinjava.
Iz diplomatskih izvora čuje se da šef misije MMF-a za Hrvatsku, osim otpuštanja 10.000 službenika iz javnih službi te problema s plaćama, traži privatizaciju Poštanske banke, a dovodi u pitanje i gradnju autoceste Zagreb – Split. Zato još jedanput pozivam Vladu da hitno obavijesti Hrvatski sabor o stanju odnosa s MMF-om te namjerama i strategijom Vlade. Bude li dobre volje, moguće je postići kompromis i konsenzus političkih stranaka o odnosu s MMF-om. Inače će Vlada preuzeti na sebe svu odgovornost za budući razvoj događaja i moguće posljedice. Ne treba zaboraviti da ovaj sporazum ne rješava problem nezaposlenosti, koji je gorući problem Hrvatske, a traži dodatnih 10.000 otpuštanja službenika u javnim službama. U svakom slučaju, ostavka guvernera HNB-a Željka Rohatinskog iznimno bi negativno utjecala na monetarnu stabilnost i kreditni rejting Hrvatske. Vlada to mora imati na umu, a guverner HNB-a mora nastaviti javno govoriti o tom problemu i pritiscima MMF-a. Tako će HNB sačuvati ugled i nezavisnost.