Wen Jibao, kineski premijerKad se američki potpredsjednik Biden prošlog tjedna susreo s kineskim premjerom Wen Jibaom, sve je počelo koziranjem o tome kako su dvojica državnika rođeni iste godine (1942.). I, kao, obojica vole sport, posebno košarku. Nakon toga je nastao smijeh u dvorani, jer svi su odmah pomislili na fizički obračun američkog tima Georgetown Universityja i profesioonalnog kineskog sastava Bayi Rocketsa iz gradića Ningbo u provinciji Zhejiang. Američki su studenti, na utakmici u Pekingu umalo dobili batina, o čemu je televizija uvelike izvještavala. Kineski premijer prvi se našao u ulozi ledolomca, skrećući u ozbiljne vode politike:

"Želim se zahvaliti potpredsjedniku Bidenu, koji je proteklih dana imao vitalnu ulogu u postizanju dogovora s Kongresom o povećanju dužničkog plafona, u naporima da se smanji deficit i stabilizira američka ekonomija", rekao je kineski premijer. Wen Jibao zvučao je kao liječnik koji se moli za svog pacijenta da što prije ozdravi, jer mu ovaj duguje velik novac. Prema službenim podacima, američki dug Kini, samo u obveznicama, ne računajući kredite, u lipnju ove godine iznosio je 1170 milijarda dolara.
"Unatoč poteškoćama s kojima se sad susreće američko gospodarstvo, imam puno povjerenje da će SAD nadići teškoće i vratiti američku ekonomiju natrag na zdrav kolosijek rasta", rekao je Wan, kao da bodri i samog sebe, a ne samo svog gosta. Zatim je izgovorio i da su američki prosperitet i stabilnost u interesu cijelog svijeta. I sasvim tiho, ali dovoljno glasno pozvao Bidena da u razgovoru s ostalim kineskim liderima "pošalje snažnu poruku" koja će uliti dodatno povjerenje investitorima.

Politika kao da je načas stala pred imperativom ekonomije u Pekingu. Sve su "političke" poruke bile tako intonirane: "Posebno je važno da pošaljete jasnu poruku kineskoj javnosti da će SAD održati riječ u odnosu na vladin dug. Da ćete očuvati sigurnost, likvidnost i vrijednost američkih obveznica." Rekavši to, kineski premijer dodao je ovlaš da je za globalnu sigurnost važno da Kina i SAD sačuvaju dobre odnose.

Joe Biden svog je domaćina također počastio toplim riječima: "Mi, naravno, ne dijelimo samo isto godište", i poentirao: "nego i istu vjeru u američku ekonomiju. A što se obveznica tiče, pobrinut ćemo se za njih, jer osam posto naših obveznica ne samo da je u vlasništvu Kineza, nego je 85 posto tih vrijednosnih papira u posjedu Amerikanaca."

Bio je to znak da je ovaj kinesko-američki summit, uz dodatak sportske diplomacije, što je neslavno završila u Pekingu, uz nekoliko šaka nemirnih kineskih i američkih momaka, ipak više od igre. Daleko od crvenog tepiha Kinezi su Amerikance u sljedeća četiri dana službenog Bidenova posjeta gotovo na svim razinama upozorili: Odviknite se svoje ovisnosti o tome da trošite više nego što zarađujete i da se zadužujete preko mjere.

Kinesko-američke gospodarske veze i ekonomski prioriteti zasjenili su pozive nevladinih udruga da Biden u Kini progovori o ljudskim pravima. Čim je američka himna "The Star Spangled Banner" odsvirana na trgu Tiananmen, a Biden se s kineskim dopredsjednikom Xi Jinhpaom prošetao ispred odreda Crvene garde postrojene u njegovu čast, počeli su razgovori o ekonomiji, i samo o ekonomiji.

Doduše, Joe Biden je nostalgično govorio o svom prvom posjetu Kini 1979. godine. Priznao je da ga otada ništa nije više impresioniralo od "ekonomskih promjena u Kini". A čim je završio svoje kratko obraćanje, u kojem je spomenuo posjet Kineskom zidu i još ponešto iz svoje putopisne bilježnice, novinari su naprečac istjereni iz dvorane.

Iako se ne zna što bi Bidena pitali zapadni novinari, dopisniku New York Timesa u Pekingu tako je uskraćeno da ga možda nešto priupita i o kineskim disidentima. I stvaraocima čija se sloboda izražavanja još ograničava gabaritima socrealizma. Ili, kako se to odnedavna naziva, u okvire kineskog "socijalističkog kapitalizma". A to je "formula" koja očito funkcionira. Kako to dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, professor s Harvarda Joseph Stiglitz, već odavno pdsjeća: "Kinezi su uz mješavinu kapitalizma - gdje god se može - i socijalizma - gdje god treba - u posljednjih nekoliko destlječa uspjeli iz bijede i siromaštva izvući oko pola milijarde Kineza. U Americi pak svaki šesti Amerikanac preživljava ispod ekonomskog minimuma, koristeći se državnim 'markama za hranu' (food stamps)." No i Xi Jinhpao, vjerojatno sljedeći šef kineske države, pohvalio je američku ekonomiju. Zlobnici tvrde da mu to nije bilo teško jer ga je za to ovlastila kineska komunistička partija, iako mnogi kineski profesori tvrde da se izgubio bilo kakav smisao daljnjeg kineskog ulaganja u američke obveznice.

Čak su i državne novine Global Times uoči dolaska gosta iz Washingtona u Pekingu na prvoj stranici objavile naslov: "Bidena očekuju oštri razgovori u Kini". I dočekali su ga! Ovaj su put propitivali više američkog potpredsjednika, nego što je on imao vremena postaviti neka principijelna, pa i tradicionalna američka pitanja o pravima i slobodama na kineskom dijelu globusa. Koliko je Bidenov posjet ostao u sjeni ekonomije i da drukčije vjerojatno i nije moglo biti, potvrdjuje i to što je novi američki veleposlanik u Pekingu bivši ministar trgovine Gary Locke. On je svoje akreditive predao kineskom predsjedniku Hu Jintaou samo dan prije Bidenova dolaska u Peking. Samo protekle godine američki izvoz roba i usluga u Kinu porastao je za 100 milijardi dolara, više nego i u jednu drugu zemlju. A hoće li i kineska valuta juan ojačati, kako traže Amerikanci - kako bi donekle obuzdali "jeftini" kineski izvoz, poslije Bidenova posjeta Pekingu - ostaje tek da se vidi. Uglavnom, ni riječi o Tibetancima i njihovu duhovnom vođi Dalaj-lami, kojega je Obama primio u Washingtonu, ni o prodaji 66 američkih ratnih zrakoplova F-16 Tajvanu 1. listopada ove godine. Barem zasad o tome ništa ne znaju novinari.