Kako je rasla briga o klimatskim promjenama, mnoge su zemlje - uključujući Brazil, Australiju, SAD i članice Europske unije - uvele zakone o strogoj zabrani upotrebe običnih žarulja. Namjera je bila jasna: ako svi u svijetu počnu upotrebljavati štedne žarulje, moglo bi se uštedjeti 3,5 posto ukupne energije ili za jedan posto smanjiti emisija CO2.
Pokušaj republikanaca u američkom Kongresu da se intervencijom države snizi cijena kako bi se zabranila upotreba običnih žarulja ponovo je izazvala raspravu. Mnogi smatraju da su sve izazvali oni koji negiraju klimatske promjene. No vrijedi detaljnije se pozabaviti time da je zabrana najpametniji način da se prihvati globalno zatopljenje.

Budimo jasni: mi trebamo prihvatiti globalno zatopljenje, ali to ne znači da bismo jednostavno trebali prekinuti sva ispuštanja i isparavanja. Izgaranje fosilnih goriva također ima svojih prednosti i trebamo izvagati prednosti i troškove. Porez na ugljik trebao bi biti ekvivalentan šteti koju čini. Prema najboljoj procjeni to iznosi oko sedam dolara po toni CO2 ili 0,06 dolara po galonu benzina (0,015 eura po litri). Najrazvijenije države već imaju toliki porez (često i mnogo veći) na struju i fosilna goriva, iako to također obuhvaća troškove onečišćenja zraka i nesigurnost zaliha. Štedne žarulje sad su skuplje, ali dugoročno su mnogo jeftinije jer troše manje energije (čak i uz troškove CO2 uključene u poreze na struju). Zbog toga se čini da ima smisla da se većina ljudi prebaci na novu, zelenu tehnologiju. Što se tiče tehnoloških rješenja u vezi s klimatskim promjenama dobro je to što će se ljudi, ako je neka druga opcija jeftinija, okrenuti njoj. U mojem kućanstvu svijetle štedne žarulje i drago mi je što znam da izazivam manje emisije CO2 i trošim manje novca.

Zašto je onda nužno izbaciti iz upotrebe stare žarulje? Novčani troškovi su jedan faktor. Mnogim ljudima smeta to što štednim žaruljama treba vremena da se zagriju. Ili misle da im je svjetlo čudno. Ili se brinu da žarulje mogu širiti otrovnu živu ako se razbiju. Za neke ljude štedne žarulje mogu izazvati epileptične napadaje i migrene. Neposredni troškovi su također razlog, posebno za one s niskim primanjima. I na mjestima gdje se svjetla ne uključuju često, obična žarulja ukupno može stajati manje nego štedna.
Ljudi mogu izabrati pravu žarulju za sebe. No oni koji se zalažu za postupno ukidanje običnih žarulja smatraju da su pametniji. Kao što je rekao Steven Chu, američki ministar za energiju: "Oduzimamo izbor koji omogućuje ljudima da troše svoj novac."

Ako se ostave po strani drugi mogući prigovori, postoji problem jer se pretpostavlja da sve obične žarulje vrijede manje od sedam dolara po toni CO2. Jasno, to ne vrijedi za one koji pate od migrena ili epileptičnih napadaja što su ih izazvale nove žarulje ili za one koji su ozbiljno zabrinuti zbog žive ili za one koji imaju druge razloge zbog kojih više vole obične žarulje. Trebalo bi se usredotočiti na tehnologiju - napraviti žarulje koje su sigurnije, svjetlije, brže se zagrijavaju i štede više energije, tako da više ljudi promijeni rasvjetu.
Ali nisu se pokušale zabraniti samo obične žarulje. Članovi parlamenta EU nadmoćno su glasovali da se zabrane grijalice za prostor oko kuće, za što je jedan parlamentarac ustvrdio da je to "luksuz koji si planet ne može priuštiti".
Tko odlučuje o tome kad je nešto luksuzno? I gdje to završava? Trebamo li zabraniti klimatske uređaje ili uređaje za satelitsku televiziju jer ih neki ljudi smatraju luksuzom? Trebamo li zabraniti osobne automobile gdje god je moguće da nas javni prijevoz odveze od mjesta A do mjesta B s manje isparavanja CO2?
Ima smisla razmišljati o troškovima CO2 (uz mnoge druge faktore) u cijeni koju plaćamo da bismo vozili svoje automobile ili zagrijali svoj prostor oko kuće, ali kad procedura traje sporije nego što to neki zakonodavci žele, zabrana nije pravo rješenje. Prave redukcije emisije ugljika uslijedit će kad bolja tehnologija omogući da se i pojedincima i kompanijama isplati promijeniti svoje ponašanje.

Štedne žarulje i njihove prednosti mogu nas voditi dio puta, ali valja prijeći velike tehnološke prepreke prije nego što fosilna goriva općenito postanu manje privlačna od zelene alternative. To je trenutak u kojem mnogi griješe. Vlade previše razgovaraju o povećanju poreza na emisiju ugljika, a premalo se usredotočuju na osiguranje velika povećanja u istraživanju i razvoju kako bi se napravio proboj. Ograničavati se na "pogrešne" žarulje ili grijalice nije dobar put. Problem globalnog zatopljenja riješit ćemo samo ako osiguramo da alternativne tehnologije budu bolje od trenutačnih mogućnosti. Tada će ih izabrati ljudi diljem svijeta.

Napisao: Bjørn Lomborg

Bjørn Lomborg autor je knjiga “The Skeptical
Environmentalist” i “Cool It”, pročelnik je
Copenhagen Consensus Centera i gostujući
profesor na Copenhagen Business Schoolu