Objavljeno u Nacionalu br. 823, 2011-08-23

Autor: Boris Beck, Višnja Grgić

Remek-djela ekspresionizma

Umjetnost koju je Hitler mrzio

Galerija Klovićevi dvori početkom rujna otvara velebnu izložbu o hrvatskom ekspresionizmu 'Strast i bunt'

Autoportret Milivoja UzelcaAutoportret Milivoja UzelcaTri stotine vrhunskih radova bit će prikazano u Klovićevim dvorima od 6. rujna na velikoj izložbi "Strast i bunt" na kojoj će prvi put biti prikazana ekspresionistička djela iz svih umjetnosti - od filma i kazališta do slikarstva i književnosti, a pod istim krovom naći će se, primjerice, pjesnik A. B. Šimić, redatelj Branko Gavella, arhitekt Stjepan Planić i slikar Milivoj Uzelac. Ekspresionizam, koji se u Hrvatskoj javio uoči Prvoga svjetskog rata, prema riječima autora izložbe Zvonka Makovića, cijenjen je i dobro istražen umjetnički pravac, ali nikad u Hrvatskoj nije prikazan sveobuhvatno. "Kada se stvari dovedu pod isti krov, može se i objektivnije dobiti uvid u taj vrlo važan dio hrvatske baštine", kaže Maković i nastavlja:


"Moj cilj je bio da prvi put skupim sve segmente zajedno i pokažem kako se prožimaju i nadopunjuju književnost, kazalište i likovnost, a također i da se prikažu dosad manje poznata područja u kojima je ekspresionizam također bio na europskoj razini, kao što su glazba, ples i film. Izazov je bio sagledati cjelinu i zato sam izložbu pripremao dugi niz godina, a ostvarena je zahvaljujući razumijevanju ravnateljice Galerije Klovićevi dvori Vesne Kusin, kustosice Ive Sudec i bivšem ministru kulture Boži Biškupiću koji me je na nju poticao prije par godina."
O dugotrajnim pripremama za ovu izložbu "dekadentne umjetnosti" - kako je sve avangardne težnje nazivao Adolf Hitler - svjedoči kustosica Klovićevih dvora Iva Sudec: "O ovoj izložbi razgovaramo već tri godine kad je ovdje otvorena vrlo uspješna izložba 'Tiha pobuna - najveći majstori njemačkog ekspresionizma'. U razgovoru s profesorom Makovićem, koji je i tada bio jedan od autora izložbe, svi smo se složili da bi bilo korisno i našoj i inozemnoj publici podastrijeti doprinose hrvatskih umjetnika u stvaranju najvećeg pokreta u likovnoj umjetnosti prve polovine 20. stoljeća. Tako će posjetitelji moći vidjeti poznata remek-djela, skinuta za ovu prigodu iz stalnih postava brojnih muzeja i galerija diljem Hrvatske, ali i ona poznata samo uskom krugu istraživača iz arhiva, knjižnica i privatnih zbirki. Posebno me raduje što će neki izlošci biti prikazani prvi put." Osim što je autor koncepcije cijele izložbe, Zvonko Maković odabrao je i slike i skulpture za nju dok je za druga područja okupio niz vrsnih stručnjaka. Zagrebački sveučilišni profesor Krešimir Nemec zadužen je za literarni aspekt ekspresionizma o kojem kaže sljedeće: "Književnost nije vizualno atraktivna poput slikarstva, ali ako se nju ne poznaje, ne može se shvatiti ni ekpresionizam. Hrvatska književnost toga doba dala je velika imena i išla je ukorak s Europom - a i ispred nje, jer je Krleža 'Kraljevo' napisao 1915. kada u Njemačkoj još nije bilo sličnih djela. Već se i iz naslova časopisa kao što su Plamen i Juriš vide težnje ekspresionista brzini, kinetici i energiji, ali oni su i prvi govorili o gradu kao o mjestu nelagode, upozoravali na opasnosti tehnologije i industrijalizacije te, poput Donadinija, bili skloni halucinacijama, morbidnom i nerazumljivom." "U doba nakon Prvoga svjetskog rata srušile su se epohe, stari načini života i goleme političke cjeline i carstva te nastali novi", kaže mladi hrvatski povjesničar Tvrtko Jakovina koji je u katalogu izložbe prikazao povijesni okvir nastanka ekspresionizma.

Jakovina smatra i da je upravo naše doba najpozvanije da ocijeni domet ekspresionizma jer su i komunistička Jugoslavija i Tuđmanova poratna Hrvatska gledale na razdoblje između dvaju ratova kroz ideološke naočale. Prevratnički duh ekspresionizma ističe i docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Dragan Damjanović, koji je priredio arhitektonski dio izložbe, a smatra da je riječ o vrlo dramatičnu razdoblju u kojem u slijedu od secesije do moderne nastaju zasade modernog doba. Jasna Galjer, docentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pak ističe da su ekspresionisti imali specifičan odnos prema likovnoj kritici, a vrhunski pisci poput Šimića i Krleže smatrali su da je likovna kritika autonomna umjetnička djelatnost te su djelovali formativno na određene likovne autore, promovirajući ih i afirmirajući. Osim u književnosti i slikarstvu , ekspresionisti su dali i velik doprinos grafičkoj umjetnosti o čemu govori Lovorka Magaš: "Grafikom se bave ključni protagonisti ondašnje likovne scene koji su pridonijeli afirmiranju medija i njegovu izlasku iz sjene slikarstva i kiparstva. Između 1919. i 1921. nastaje većina grafičkih listova i mapa u kojima su se jasno manifestirale sve odrednice ekspresionističkog leksika, pri čemu je posebno važan opus Marijana Trepšea."
Već spomenutu vezu književnosti i kazališta u Klovićevim dvorima iz teatarske vizure prikazat će intendantica HNK Ana Lederer, o čemu kaže sljedeće: "Ekspresionizam kao najvažniji avangardni pravac naše kulturne povijesti tema je koju kao teatrolog dobro poznajem. U razdoblju Benešićeve intendanture stvarale su na našoj sceni sve važne ličnosti tog avangardnog stila - Krleža, Ljubo Babić, Strozzi, Gavella, Josip Kulundžić, Kalman Mesarić i Ahmed Muradbegović - kao dramatičari, redatelji, autori programatskih tekstova ili pokretači. Tada mladi, kreativno potentni umjetnici koji su odlično poznavali i recentna europska umjetnička i teorijska kretanja, zajedno s jakom glumačkom generacijom, kao što su Papić, Pavić, Podgorska, Raić... tragali su za novim, drukčijim kazališnim jezikom. Hrvatsko redateljsko kazalište formiralo se upravo pod okriljem ekspresionističkog krila avangarde, i na tom izvrsnom teatarskom materijalu s novom znatiželjom sam opet radila, baš zato što se radi o novom kontekstu jedne velike izložbe koja predstavlja i definira kulturnu cjelinu toga razdoblja."

Slika Marijana Trepšea Slika Marijana Trepšea Među manje poznate vidove ekspresionizma koji će biti prikazani na izložbi ubraja se i ples, a zašto je to tako, objašnjava docentica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku Maja Đurinović: "Zapadna civilizacija nosi teret povijesne odgovornosti spram plesne umjetnosti, a jedna od posljedica tog podcjenjujućeg stava je i to da ju većina pokušaja sagledavanja epoha jednostavno zaobilazi. Primjerice, nezamislivo je govoriti o djelima romantizma, a preskočiti balet 'Giselle'... No Maković je, srećom, bio dovoljno otvoren i radoznao, a i već smo surađivali na projektu 'Avangardne tendencije u Hrvatskoj', pa je prihvatio moju intervenciju i objašnjenje da se suvremena hrvatska plesna scena tih godina formira pod utjecajem njemačkog plesnog ekspresionizma, odnosno da je izražajni ples dominantan izraz naših plesnih umjetnica." Muzikologinja Eva Sedak na sličan način opisuje i situaciju s glazbom: "U Hrvatskoj je postojao potencijal za ekspresionističku glazbu, ali zbog konzervativizma je loše prošla. To je maćehinski tretirana tema, ne postoji ni konsenzus oko slike koju hrvatska kultura ima o sebi, ali je zato bio tim veći izazov naći sve te krhke i razbacane tragove ekspresionizma i predstaviti ih na ovoj izložbi."

Možda je od svih segmenata hrvatskog ekspresionizma najmanje poznat film, a povjesničar filma Danijel Rafaelić za izložbu je pripremio pravu malu senzaciju: "Istraživanje elemenata ekspresionizma u hrvatskom filmu bio je pravi detektivski posao koji će, nadam se, publici otkriti one, do sada neosvijetljene strane filma u Hrvatskoj. Pionir filma, Franjo Ledić, kao začetnik filmskog ekspresionizma kod nas, svojim filmom 'Angelo Misterij Zmajgrada' tako dobiva zasluženu povijesnu kontekstualizaciju jer je 1920. prikazan u Njemačkoj mjesec dana prije najslavnijeg ekspresionističkog filma uopće, 'Kabineta Dr. Caligarija'."
Koliko je pak komplicirano organizirati ovakvu izložbu, Iva Sudec kaže sljedeće: "Posjetitelji ne mogu ni zamisliti što je sve potrebno da bi se neki izložak našao u galeriji. Mene kao kustosicu-producenticu najviše veseli suradnja s kolegama iz brojnih muzeja i galerija u Hrvatskoj i inozemstvu te s drugim posuđivačima, kojih za ovu izložbu ima 40. Atmosfera je užurbana, ali sve ide po planu. Prostor i ostala oprema izložbe uređuju se prema nacrtima dizajnerice Nikoline Jelavić-Mitrović, boji se i pregrađuje, eksponati stižu na predviđena mjesta i jedva čekam večer 6. rujna da naš trud ugledaju prvi posjetitelji i kritičari."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika