'Ako država nastavi ovim putom, za pet godina neće moći platiti mirovine', tvrdi KovačevićDr. Dragan Kovačević ekonomski je strateg Hrvatske narodne stranke i koautor osnovnih postavki programa Kukuriku kolacije. Profesor je financijskog menadžmenta i međunarodnih financija, predaje na više fakulteta i poslovnih škola poslovne i međunarodne financije, financijska tržišta te je poslovni konzultant na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu. Predsjednik je i zagrebačkog HNS-a i član Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga.
Na početku razgovora odmah je istaknuo da se uopće ne opterećuje time hoće li ući u novu vladu ako pobjedi koalicija SDP-HNS-IDS-HSU jer kaže da je u program unio sve znanje koje je mogao. "Vlada će biti više politička i na ministarskim pozicijama će biti politički artikulirani ljudi. Vjerujem da ću imati svoju ulogu u izvršnim funkcijama unutar Vlade u skladu sa svojim znanjima, kao što su kontrola financijskih tržišta ili vođenje poduzeća u većinskom državnom vlasništvu", kaže Kovačević, ali odmah i dodaje da je nekada onima koji imaju manje znanja lakše ući u Vladu jer ne znaju što ih čeka, a da je u ovoj situaciji hrabrost preuzeti bilo koju izvršnu funkciju.

Koje će biti posljedice najnovije krize u EU i SAD-u na Hrvatsku?
- Velika je prevara to što se govori da je Hrvatska dio svjetske krize. Da smo u njoj bili, iz nje bismo i izašli kad i ostale zemlje. Mi nismo izvozna zemlja. Naša ekonomija je uvozna i zato smo trebali na krizi profitirati, uvoziti jeftiniju robu i sirovine te stvarati konkurentniji proizvod, ali ni u tome nismo uspjeli. Naša strukturalna kriza temelji se na tome da nemamo proizvodnje ni radnih navika stvaranja nečega novoga. Svijet nije u ekonomskoj krizi, nego je to kriza liberalno-tržišno-potrošačkih društava američkog tipa. Kriza je u američkom društvu na osnovu sukoba korporativne i društvene Amerike. Tamo kompanije imaju prihode dva-tri puta veće nego cijeli hrvatski BDP, a dug je nula. S druge strane, država je prezadužena, što se odražava na cijelo društvo. Taj koncept će se i u SAD-u i u nekim europskim zemljama morati mijenjati.

Mislite li da smo i mi u toj grupi i koje su nužne reforme?
- Moramo ići u tri reforme, ekonomsku koja podrazumijeva fiskalnu i monetarnu, druga je društvena koja će obuhvatiti javnu upravu, odnos prema radu i radnom mjestu, a treća je razvojna, proizvodna reforma. S njima će se promijeniti ekonomija u cijelosti. Ako dobijemo vladu, pa bila to i naša, koja će nastaviti raditi prema starim principima, ona će biti uništena prije nego što počne raditi.

To već godinama slušamo od svih, ali način provedbe je ključan. Imate li po tri konkretna poteza u svakoj od tih triju reformi?
- Odmah ćemo ići u poreznu reformu koja će rasteretiti rad, a opteretiti zaradu i imovinu. Nećemo uvesti porez ako netko ima jedan ili dva stana, nego ako poduzeća imaju dobit i izvlače je, kao što to radi T-HT ili velike banke, a plate samo 20 posto poreza na dobit. Oni su praktički monopoli ili oligopoli i njima se mora povećati porez na dobit i do 40 posto. Privatni monopoli ili oligopoli ovom su društvu previše uzeli, a premalo vratili. Oni koji dobit reinvestiraju neće biti oporezovani. Nedopustivo je i da si direktori ili vlasnici poduzeća propišu plaću 4000 kuna, a onda si isplate dividendu i na nju plate tek 20 posto poreza na dobit, jer to urušava zdravstveni i mirovinski sustav.

Koji su to omjeri rasterećenja rada i opterećivanja imovine i dobiti?
- Ponajprije, uvest ćemo da onaj tko zaposli radnika na neodređeno neće morati plaćati zdravstveno osiguranje tri do pet godina. Poslodavce ne muče samo plaće, nego ćemo smanjiti ili ukinuti neke parafiskalne namete. Sigurno nećemo omogućiti njihovim ukidanjem da se poslodavci još više obogate. Spremni smo iznivelirati društvene odnose, ne da su svi jednaki kao u socijalizmu, nego da oni koji imaju više moraju dati više. Moramo raditi na tome da što više stvorimo društvene vrijednosti, ali da teret poreza više pada na luksuznu imovinu, a manje na porez na rad. Komunalna davanja treba zamijeniti porezom na imovinu, a posebno špekulativnu, poput neiskorištena poljoprivrednog i građevinskog zemljišta.

Kako će konkretno izgledati vaš porez i doprinosi na plaće?
- Mi imamo neodrživ sustav jer premalo ljudi radi, tek njih oko 1,5 milijuna. Treba raditi od 1,8 do 2 milijuna ljudi. Kroz veću zaposlenost mora se povećati baza radnika koji će uplaćivati u proračun. Naša cijena rada je visoka jer tek 50 posto doprinosa skupimo za mirovine. Bio bih farizej kada bih rekao da ćemo drastično smanjiti cijenu rada, ne možemo je smanjiti dok ne provedemo sve reforme o kojima pričam.

Znači, umjesto 200 tisuća novih radnih mjesta, sada obećavate od 300 do 500 tisuća radnih mjesta jer je zaposlenih nešto više od 1,4 milijuna?
- Treba se maknuti od politizacije i shvatiti da ako se nastavi ovim putem, za pet do deset godina država neće moći platiti ni mirovine ni ostala davanja. Treba se dogoditi novi ekonomski model, a s ovakvom demografskom slikom i ekonomijom luksuz je imati nezaposlene.

Koji su potezi u reformi javne uprave i proizvodno-razvojnoj reformi?
- Često slušamo neargumentirane izjave da u javnoj upravi treba otpustiti što više ljudi. Umjesto toga, treba postati produktivniji, odnosno da osobe u javnoj upravi umjesto dva-tri sata učinkovita rada, rade šest do sedam sati. Moramo uvesti sustav ocjenjivanja i svakom dati šansu da napreduje i da se obrazuje u okviru sustava. One koji dobiju negativne ocjene, sam će sustav izbaciti. Danas je uprava umrtvljena iako u njoj ima 80 posto izvrsnih stručnjaka. Problem je u rukovodećem kadru koji ograničava napredovanje sposobnih, a potiče politički klijentelizam. Bolja javna uprava može nam donijeti jedan posto rasta BDP-a. Razvojne politike najvažniji su stup programa. Hrvatska danas ne iskorištava položaj tranzitne zemlje. Luka Rijeka mora postati najvažnija luka srednje Europe, znači da nam hitno treba koncesija za nizinsku željeznicu da je poveže sa Zagrebom i Europom. Treba nam intermodalni prijevoz, u kojem će Zagreb biti središte tranzitnog prometa. U turizmu moramo dići prihode na 9 do 10 milijardi eura umjesto dosadašnjih 5 do 6 milijardi, a to ćemo postići samo ako se turizam osloni na domaću proizvodnju Uvozni lobi ćemo ograničiti uvođenjem certifikata kvalitete. Tu se pogrešno postupalo pa, primjerice, HBOR plasira jeftine kredite hotelskoj kući, a ona tim novcem uvozi robu. Sve to se može napraviti u dvije godine mandata.

Koje je konkretno mjerilo uspjeha?
- Rast od četiri posto BDP-a u 2013. godini. Tijekom 2012. treba biti viši od dva posto jer će trebati vremena za efekte reforme. Ako to ne ostvarimo, naša vlada treba otići.

Kako ostvariti vaših obećanih 17 milijardi eura investicija u energetiku, turizam, okoliš i promet, ponajprije kroz komercijalni kapital, javno-privatna partnerstva i fondove EU, kada država godinama ne može ni samoj sebi izdati dozvolu za jednu hidroelektranu?
- To je zato što Vlada ne funkcionira. Ako imate HBOR koji ne radi dovoljno na poticanju hrvatskog gospodarstva, to treba mijenjati. Danas nam državu vode i banke jer Vlada nije razumjela što treba raditi - uvijek se prekasno probudi, kao i sada kada je eskalirala kriza sa švicarskim frankom. To je zato što je vode nekompetentni ljudi. Ako mi ne uspijemo na ovim izborima, i ja se povlačim iz politike jer više nema smisla tumačiti da ćemo sa sadašnjim modelom o istim tim problemima raspravljati i za dvije godine. Moramo dati zeleno svjetlo svim projektima koji omogućavaju zapošljavanje jer će inače investitori otići drugdje. Ne treba nam 100 projekata od kojih se ni jedan ne realizira, nego nekoliko strateških projekata na koje će se usmjeriti pažnja, ali će i biti odrađeni. Iako sam sudjelovao u izvršnoj vlasti nakon 2000. godine, nisam još nikada kao sada vidio takvu želju unutar koalicije da se zaista provedu reforme.

Zašto onda još nema zajedničke ekonomske platforme SDP-HNS-HSU-IDS, jer dojam je da SDP ima svoj, a HNS svoj program?
- Imamo zajedničku platformu. Usklađene programe imali smo i prije potpisivanja ugovora o koaliciji. Radimir Čačić, Branko Grčić, Slavko Linić i ja ozbiljno smo pristupili izradi programa za bolju ekonomsku Hrvatsku. U tome imamo i punu potporu budućeg premijera Zorana Milanovića.

Unatoč toj proklamiranoj složenosti, kako se onda može dogodti da već sada profesor Grčić kao strateg SDP-a kaže da neće biti u Vladi u kojoj bi mu HNS-ovac Čačić trebao biti nadređeni?
- Grčić to nije rekao, nego su to medijska naklapanja. Normalno je da drugi partner, u ovom slučaju HNS, daje zamjenika premijera. Grčić je među aktivnijima u izradi programa i s Čačićem koji je jedan od najboljih projekt-menadžera ima izvrsne odnose i dobro se nadopunjuju. Tu problema nema.

Treba li vašoj vladi potpredsjednik za investicije?
- U ovakvom obliku ne. Kolega Milošević je perspektivan, ali marketinška figura Vlade. On nema infrastrukture ni ovlasti. No tim sektorom se netko treba baviti i zato je potrebna reorganizacija Vlade, što podrazumjeva ukidanje politički postavljenih državnih tajnika i vraćanje stručnih pomoćnika ministara.

Zbog čega ste kritičar HNB-a i samim time guvernera Željka Rohatinskoga, zamjerate li mu prekasnu reakciju na rast švicarskog franka ili možda kritizirate njegovu monetarnu politiku?
- Da Vlada i HNB i ostale institucije dobro funkcioniraju, sada bismo imali rast od pet-šest posto, a ne minuse. Cjelokupna ekonomska politika je loša. Nije usklađena fiskalna politika koju vodi Vlada s monetarnom politikom HNB-a. Cilj mora biti rast i razvoj gospodarstva, ali zbog razmimoilaženja, ničeg od toga nema. HNB je ostvario uske ciljeve, stabilnost cijena i valute, ali posljedica je da nemamo proizvodnju i realni sektor propada.

Što je to Rohatinski, prema vašem mišljenju, trebao učiniti, a nije?
- Trebao je prije pet-šest godina uvesti plivajući tečaj, to sada nije moguće jer su krediti vezani za euro ili franak. Kada se vidjelo da ne uspijevaju Vladini A, B i C modeli za spas tvrtki, trebalo je razmišljati o direktnom financiranju kroz smanjenje obvezne pričuve banaka, ali uz uvjet da taj novac moraju plasirati u konkretne projekte u agraru, drvopređivačkoj industriji, turizmu i energetici. .

Dakle zalažete se za ukidanje devizne klauzule?
- Nisam to rekao, iako imam svoje mišljenje o tome. Činjenica je da je stvoren bipolarni sustav u kojem je kuna platežno sredstvo, a dogodila se eurizacija. Zbog valutne klauzule ljudi ne mogu vraćati kredite. HNB je trebao reagirati ranije, ne samo u svojoj uskoj financijskoj nadležnosti. Trebao je prije svega kreditirati gospodarstvo. Dvaput su otpuštena sredstva bankama kroz smanjivanje obvezne rezerve, a sav novac otišao je za saniranje javnog duga, odnosno kupnju državnih obveznica. Tako je samo hranjen dug i pomoglo se velikim stranim bankama da dobiju plasman i zaradu umjesto da pomognu gospodarstvu. Tu HNB nije odigrao pozitivnu ulogu.

Najavili ste mogućnost vraćanja u prvi mirovinski stup onih koji su nezadovoljni visinom mirovine; koji su još planovi koalicije za nastavak mirovinske reforme?
- Postupno će se dizati udio u drugom stupu do razine od 10 posto. Mirovinskim fondovima omogućit ćemo da budu nositelji rasta gospodarstva jer se ne smije dogoditi sadašnja situacija, da imaju 4,5 do 5 milijardi kuna razbacanih u inozemstvu i po dionicama, a nemaju investicijski potencijal. Mi ćemo stvoriti projekte u koje fondovi mogu ulagati, poput Luke Rijeka, turističkih kompleksa, investicija u energetskom sektoru. Sve što može donijeti dugoročno veći prinos od toga da fondovi samo kupuju državne obveznice po kamatama od 5,5 do 6 posto.
Kovačević smatra da plaće u javnoj upravi ne treba rezati

Pa zar njima nije zabranjeno ulagati u takve projekte?
- Radimo na modelu prema kojem će moći kupovati udjele u tvrtkama koje će biti osnovane za posebne projekte. Treba razmišljati i o ciljanim obveznicama, primjerice energetskim, turističkim ili agrarnim, s točno ciljanom namjenom i vremenom povratka uloženog da se razvijaju tržišta kapitala, ali i realna ekonomija. Menadžerima mirovinskih fondova mora postati jasno da to nisu klasični investicijski fondovi nego mirovinski i da moraju služiti građanima koji uplaćuju svoj novac.

Treba li se i hoćete li ukinuti zamrzavanje rasta mirovina kako to traži Matica umirovljenika?
- Zamrzavanje je kontraproduktivno jer mirovine moraju pratiti inflaciju i životne troškove. Rast gospodarstva mora stvoriti uvjete za dostojanstven život umirovljenika.

Odakle novac ako nedostaje 17 milijardi u proračunu svake godine za mirovine?
- Ako ne provedemo reforme i ne potaknemo gospodarstvo, sve će pasti u vodu, pa i mirovine. Bez novog zapošljavanja naš se mirovinski model ne može održati. Također, ne treba rezati ni plaće u javnoj upravi, ali je treba reformirati.

Koliko realno država može trošiti, a da se ne zadužuje, ako je sadašnji proračun 120 milijardi, a nedostaje 14 milijardi?
- Fiskalni kapacitet je sada oko 100 milijardi, ali nije problem u deficitu jer ni jedna država nije izašla iz krize bez njega, nego što on odlazi na neproduktivnu tekuću potrošnju. Mi čak i možemo funkcionirati ako maknemo investicije iz proračuna i kažemo da će nam on služiti samo za plaće, mirovine, socijalna davanja i vraćanje duga, ali tada je potrebna nova strategija. Zašto investicije ne bismo radili preko EU fondova, javno privatnog parnterstva ili se zaduživali preko HBOR-a, koji može od Europske investicijske banke dobiti novac po 1,5 posto kamata, a Hrvatska se zadužuje po 6 posto. To nema smisla.

Zašto ističete da je javni dug problem kad je oko 50 posto BDP-a, niži od brojnih europskih država?
- Kod nas nije do kraja upaljena crvena lampica, ali ona se pali kada pogledate projekciju daljnjeg zaduživanja. Vlada je stvorila društvo koje se mora zadužiti 4-5 milijardi eura samo da bi opstalo. U budućnosti će javni dug samo rasti dok ne dođe do neodrživih razina, a vidimo kako su prošle Grčka i ostale članice koje su imale taj model. Mi moramo raditi na smanjenju duga kroz investicije koje neće ovisiti o proračunu i kroz zapošljavanje. Uzmimo primjer da se javna poduzeća danas zadužuju 3-4%, a država koja jamči za iste te kredite zadužuje se s kamatom od 5-6%. Treba pregovarati i napraviti koordinaciju.

Seljaci opet prijete izlaskom na ulice zbog neisplata poticaja i niskih cijena pšenice. Što mogu od vas očekivati?
- Sadašnji sustav kojim se Vlada zbog HSS-a udvarala seljacima nije donio nikakve koristi pravim proizvođačima, a puno je dao onima koji su zakupili hektare zemljišta, ništa ne rade i dobivaju poticaje. Kroz poticaje se dalo 50 milijardi kuna, a rezultat je da proizvodimo manje nego prije pet godina. Napravit ćemo reviziju novca od poticaja i što je od njega proizvedeno. Većina seljaka bi se složila da ne dobiju poticaje, ali da im se osigura otkup proizvoda, zajamčene i dugoročno stabilne cijene. Poljoprivrednicima mora biti jasno da će im poticaji ovisiti sve više od EU fondova za koje će se morati pripremiti. Međutim, taj novac isplaćuje se za minulo razdoblje i možemo im pomoći kroz fond za premošćivanje ili preko HBOR-a kojem bi jamstvo bilo povlačenje novca iz fondova.

Nakon revizije tražit ćete povrat novca od onih koji su uzeli poticaje, a nisu proizvodili?
- Zašto ne, u cijeloj Europi je to kazneno djelo i na to se treba naviknuti.

Koliko će vaš plan stečajeva i likvidacija tvrtki pomoći da se riješi nelikvidnost od 40 milijardi kuna i kako spriječiti njen ponovni rast?
- Tih 40 milijardi je prenapuhana, knjigovodstvena brojka koja se vodi i kao dug tvrtki koje ne postoje. Ona je nenaplativa. Realna, aktivna razina je 9 do 10 milijardi i nju treba riješiti kod tvrtki koje su žive i rade. Treba početi od države koja zajedno s HNB-om može osigurati otpuštanje novih sredstava za državni proračun kojima će platiti dospjela potraživanja, kao što će ih podmiriti i državna poduzeća. To smo radili i u prošlom mandatu kada je guverner Rohatinski imao podršku ministra financija Mate Crkvenca koji je razumio odnos monetarne i fiskalne vlasti. Uvodimo rigorozne rokove plaćanja od 60 dana gdje nema 61. dana. Pokrenut će se i mnogo stečajeva, ali država tu može pomoći reprogramiranjem duga tvrtkama. Ti reprogrami neće biti kao dosad, na dvije ili tri godine, nego na 10 godina, a kamate neće kao sada iznositi gotovo10 posto, nego će biti vrlo niske.

Kako ćete sve te reforme uspješno provesti ako Zagrebački holding, najveća tvrtka u Hrvatskoj nad kojom SDP i HNS imaju kontrolu, ostvaruje sada po pola milijarde kuna godišnje? Normalan je argument - ako niste uspjeli u Holdingu, zašto biste u državi?
- Holding je na dobrom putu da se restrukturira. Sada se rješavaju problemi koji nisu kumulativno rasli zadnjih četiri, pet, nego 30-40 godina u razdvojenim komunalnim poduzećima preko kojih su se rješavala socijalna pitanja, od zapošljavanja do cijena. Holding će postati dobro komunalno poduzeće, ali treba vremena.