Mate GranićPromjene Zakona o radu samo su povod za zaoštravanje odnosa Vlade i sindikata. SSSH je otkazao sporazum Partnerstvo za razvoj, uz čvrste stavove sindikalnih podružnica o promjenama u Zakonu o radu što ih je najavila Vlada, kako bi ispunila bitne zahtjeve MMF-a i Svjetske banke koji se odnose na fleksibilnost tržišta rada. Nezadovoljstvo sindikata i nekim drugim potezima Vlada iz sfere gospodarstva i porezne politike upućuje na duboko nepovjerenje sindikata u Vladu. Stoga će se Vlada teško dugo održati u ovom sastavu. Ne iznenađuju stoga ni oštri odgovori najviših državnih dužnosnika, a posebno ministra Vidovića i premijera Račana. Nepovjerenje u budućnost ove Vlade je ključni problem u odnosima Vlade i sindikata, a ne bilo kakvi aneksi sporazuma Partnerstvo za razvoj, pa čak i promjene Zakona o radu. Zato je uloga Gorana Granića kao glavnog Vladina pregovarača za odnose sa sindikatima vrlo nezahvalna. Sindikati osjećaju da Vlada nema budućnost i realno je očekivati da će s njom dokraja zaoštriti odnose Vladom, jačajući vlastiti kredibilitet. Čelnici sindikata time će jačati svoje pozicije unutar sindikata.
Ni bitka sa sindikatima ni dogovor s njima nisu laki. Za to je sposobna samo čvrsta, homogena vlada jasnog programa, uz odnose povjerenja unutar vladajuće koalicije. Na žalost, sadašnja vlada nije takva.

HDZ

Bez ikakve želje za utjecajem na tijek unutarstranačkih izbora u HDZ-u, važno je zabilježiti fenomene koji utječu na političku scenu Hrvatske. S obzirom na realnu snagu HDZ-a u Hrvatskoj, ti su fenomeni imaju itekako značajni. Događaji u Splitu i Slavonskom Brodu upućuju na to da je HDZ snažno podijeljen i da će se te podjele teško moći kontrolirati bez obzira na to tko pobijedi na unutarstranačkim izborima (Sanader ili Pašalić). Drugi je fenomen agresivnost uz podzemne metode u unutarstranačkoj utakmici (sastanak Pašalić – Karadžić). Informacija o sastanku Pašalića s Karadžićem sasvim sigurno je došla iz samog vrha HDZ-a te je vrlo vješto upakirana i plasirana. Krunislav Olujić je u glavnim crtama točno opisao bit tog sastanka.
I obavještajno podzemlje ponovno se iskorištava ne samo u unutarstranačkim izborima u HDZ-u nego i u pokušajima razaranja drugih stranaka (slučaj Drage Kneževića u DC-u). Sve to pokazuje da HDZ kao stranka još nije profiliran do kraja, ali i da nakon unutarstranačkih izbora sigurno neće biti isti kao što je bio na početku ove kampanje.
To je, naravno, isključivo stvar HDZ-a i nikakvo miješanje sa strane u poslove HDZ-a i unutarstranačke izbore nije ni pošteno ni zdravo za političku scenu Hrvatske.

Bliski istok

Vojne operacije izraelske vojske protiv terorista, ulazak u sve gradove palestinske samouprave te palestinske izbjegličke kampove, potpuna izolacija Yassera Arafata i uništenje njegova stožera, stradanja civila, duboko su zabrinula međunarodnu zajednicu. U osudi palestinskog terorizma (uključujući i teroriste samoubojice), te vezama tog terorizma s nekim najradikalnijim islamskim državama koje podržavaju međunarodni terorizam te stradanju izraelskih civila, slaže se gotovo cijeli svijet. Ali sve su ozbiljnije kritike na metode borbe protiv takvog terorizma, posebno zbog stradanja civila. EU je već otvoreno protiv proširenih vojnih operacija izraelske vojske, a posebno neke zemlje (Švedska, Belgija, Španjolska). Ponašanje izraelskih vlasti prema Javieru Solani svakako je tomu pridonijelo.
U Ženevi Komisija UN-a za ljudska prava donosi oštru rezoluciju protiv ponašanja izraelskih vlasti. SAD, Kanada i Izrael ostaju usamljeni u glasovanju, Mary Robinson je bila posebno oštra u osudi vojnih operacija izraelske vojske. Vijeće sigurnosti jednoglasno donosi rezoluciju o povlačenju izraelske vojske iz gradova pod vlašću palestinske samouprave te podržava najavljenu misiju Colina Powella na Bliskom istoku. To je svakako iznuđeni i vrlo riskantan potez SAD-a, a posebno za Colina Powella i predsjednika Busha. Neuspjeh u toj misiji teško bi kompromitirao odnose SAD-a s umjerenim islamskim, a posebno arapskim državama i tzv. tradicionalnim saveznicima SAD-a.
Arapi su sve više ujedinjeni u potpori Palestincima. S druge strane, i situacija u samom Izraelu se radikalizira te premijer Sharon ima vrlo snažnu podršku za vojne operacije. Golema je odgovornost SAD-a ne samo za situaciju na Bliskom istoku nego i za svjetski mir i odnose u međunarodnoj zajednici.
Hrvatska Vlada svakako ne može riješiti taj gorući svjetski problem, ali ne mora ni šutjeti. A predsjednik Mesić biti bi trebao mnogo bolje upućen i savjetovan o odnosima na Bliskom istoku. Hrvatska ne smije zaostajati u svojim stavovima u odnosu na zemlje EU. Objektivno, Hrvatska ima opterećenje Drugoga svjetskog rata, NDH, ustaškog režima, Jasenovca i masovnih stradanja Židova u NDH, bez obzira na snažan antifašistički pokret ZAVNOH i na to što se na kraju rata našla na strani pobjedničke savezničke koalicije. Ali bez obzira na to i na teški proces izraelskog priznanja Hrvatske, Hrvatska se mora i može ponašati kao zrela demokratska država koja se ne bavi sama sobom, nego mora jasno podržati pravo palestinskog naroda na svoju državu i osuditi stradanja svih civila u sukobu. Time nimalo neće oslabiti stav prema holokaustu te pravo izraelske države na sigurnost, opstojnost i njeno pravo da se bori protiv terorizma.

Beograd

Beograd se u sljedećih nekoliko dana mora odlučiti: ili suradnja s Haaškim sudom, ili međunarodna izolacija. Predsjednik Koštunica ima sve manje manevarskog prostora. Ali odluku o suradnji s Haaškim sudom (s posebnim zakonom ili bez njega), uz potvrđivanje u parlamentu Srbije i Jugoslavije tzv. Solanina dogovora, dovest će Beograd u dobar položaj. O tome treba voditi računa i Hrvatska. Pozitivno mišljenje EU o provedbi sporazuma o stabilnosti i pridruživanju Hrvatskoj treba biti samo poticaj da otkloni zadnje političke rezerve EU prema Hrvatskoj (manjinski zakon, brži povratak izbjeglica, bolje funkcioniranje sudstva) te da odlučno provodi gospodarske reforme.