Objavljeno u Nacionalu br. 334, 2002-04-09

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

JUNAK NA JUNAKA, HADEZEOVAC NA HADEZEOVCA

STUPAC TJEDNA: MESIĆEV KULT ZDRAVLJA I SLUČAJ ORTYNSKI

Promatrači su zbunjeni, posebno oni državotvorni: nastave li se braća po pretvorbi međusobno makljati* na partijskim skupovima kao što u zadnje vrijeme redovito čine, od najhrvatskije stranke ostat će samo polomljene stolice, bolovanja zbog stradavanja na radu i ispražnjene blagajne. Stara noćna mora desničarske falange pretvara se u javu: Hrvat udara na Hrvata, junak na junaka, hadezeovac na hadezeovca. Franjo Tuđman okrenuo bi se u grobu nad spoznajom da mu se interesna organizacija raspada, kad ga ne bi tješila zagrobna spoznaja da je – zahvaljujući svome karikaturalnome pokretu – od države koju je navodno stvorio uspio za života ukrasti sve što je mogao i htio.
Navedena činjenica da je Tuđman iza sebe hladnokrvno ostavio potop, ne umanjuje scensku snagu aktualne nacional-komedije s pjevanjem i pucanjem koju – u stilu putujućega glumišta – izvode Tuđmanovi egzaltirani sljedbenici. Epopeja je započela u Splitu, intervencijom snaga Ivića Pašalića protiv struje Ive Sanadera, a nastavila se po istoj metodi u Slavonskome Brodu, gdje partijska skupština na kraju nije ni održana. Dužnosnici* su se svojim voznim parkom – kakvim vjerojatno raspolaže i sultan od Omana – vratili u bazu, jedni na druge prebacujući odgovornost za partijsku estradu.

Medvjed u osinjaku

Pašalić je – kako izvješćuju njegovi privatni novinari – “vrlo zadovoljan dosadašnjim rezultatima i ističe kako oni pokazuju potporu članstva njegovu programu, timu i novom pristupu politici”. “Novi pristup politici” o kojem je riječ doista fascinira originalnošću. Pašalićev poučak glasi: sam izazovi konfuziju i u njoj se odmah predstavi kao žrtva “agresije manjine”, odnosno kao osoba koja se bori za red, a napadaju je gubitnici. Pašalić želi preuzeti vlast u HDZ-u preko izgreda koje stvaraju njegovi privatni agenti-provokatori, koristeći svoje zavidno iskustvo: pomoću sličnih provokatorsko-špijunskih tehnika, za vrijeme Tuđmana kontrolirao je cijelu državu.
Aktualni rat u HDZ-u nešto je više od igre. Za Pašalića se – promatrano iz rakursa njegovih pod Tuđmanom pošteno zarađenih milijuna – radi o egzistencijalnome pitanju. Ne postane li predsjednik stranke, njegov ukupni status opasno se relativizira. Pašalićeva suradnička mreža zasniva se na očekivanim sinekurama i materijalnim nadoknadama. Iza njega se vuče aura moći i novca; nitko ga ne podupire zbog njega samog, odnosno zbog oduševljenja Pašalićevim uvjerenjima, nego isključivo radi obećanih honorara koji će se isplatiti nakon izbora. Izgubi li od Sanadera, Pašalić se pretvara u “bad news” ili kartu na koju se više ne isplati igrati. Njegova dojavnička organizacija kalkulira s mogućnošću da će Pašalić preko HDZ-a iznova postati siva eminencija u državi, s manevarskim prostorom da dijeli položaje i poslove. Pokaže li se da Pašalić nije u stanju osvojiti ni HDZ, a kamoli postati arbitar u državnome aparatu, njegov krug “obožavatelja” drastično će se istopiti.
Osim toga, Pašalić želi sačuvati materijalna bogatstva koja je do sada osvojio, a opstanak u sferi političkoga utjecaja jedna je od provjerenih metoda za postizanje spomenutoga cilja. U Hrvatskoj si imun na pravosuđe, sve dotle dok si faktor*. Iz navedenih razloga Pašalić će radije HDZ raspoloviti i razoriti izazivanjem frakcijskih ratova, i na kongresu se autonomno proglasiti predsjednikom fiktivne stranke, negoli dopustiti da iz procedure stranačkih izbora izađe kao legitimni gubitnik. I potpuna kompromitacija HDZ-a za njega je bolja od nedvosmislenoga osobnoga poraza.
Začuđujuće je da u svojoj, za HDZ destruktivnoj strategiji Pašalić dobiva neizravnu potporu od konkurenta Ive Sanadera, osobe koja rudimentarnu stranku navodno želi “europeizirati”. U Pašalićeve stupice dotični Sanader ulijeće kao medvjed u osinjak. Pašalićevi ljudi na skupovima izazivaju programirane nerede, a Sanader – kronično nesposoban da javno artikulira operaciju koja se protiv njega vodi – u novinama komedijaški brani “dostojanstvo i ugled HDZ-a”, tvrdeći kako će “vratiti HDZ na mjesto koje mu pripada”. Doista, ako je to mjesto talog hrvatske društvene scene, Sanader je na dobrome putu da ostvari svoje plemenite planove.

Čovjek s tisuću lica

Pašalić je cinični pragmatik koji će – zatreba li – i sveto ime Tuđman bez razmišljanja žrtvovati na oltaru svojih egoističnih interesa, a Sanader je hadezeovski Hamlet iz Mrduše Donje, koji kontemplira o demokraciji dok na njega jurišaju vilama. Obojica su na svoj način groteskni: prvi, jer se toliko boji vlastite prošlosti pod Tuđmanom da se potpuno odrekao realnoga osobnoga identiteta i postao multipersona ili čovjek s tisuću lica, spreman na sve vrste diverzija, operacija i paktova koji mu pružaju nadu u trajnu pravnu nedodirljivost; drugi, jer pretendira na liderske pozicije premda je u duši eskapist i strašljivac, temeljito nesposoban za izravno političko konfrontiranje kakvo se od lidera u određenim situacijama bezuvjetno traži.
Što se autora ove kolumne tiče – poznatoga ljubitelja hadezeovske burleske – idealan lik za predsjednika stranke bila bi kandidatkinja Maja Freundlich. HDZ bi je mogao proglasiti svojom maskotom, kao što je Francuska maskotom svojedobno proglasila Brigitte Bardot. Gospođa Freundlich u svojoj neobičnoj pojavi sublimira gotovo sve hadezeovske vrijednosti: graciozna je kao hercegovački krš, uravnotežena kao Franjo Tuđman, nadahnuta pozitivnim idejama kao Ljubo Ćesić Rojs, rafinirano inteligentna kao Ante Gotovina, tolerantna kao Drago Krpina, šarmantna kao Mile Ćuk, literarno obdarena kao Ivan Tolj, politički senzibilna kao Ivan Korade, univerzalno obrazovana kao Anto Kovačević, i nezainteresirana za materijalnu stranu politike kao Ivić Pašalić i Ivo Sanader zajedno.
Fascinirani gledaoci vjerojatno se pitaju kakva ih predstava čeka na kongresu HDZ-a, ako su uvertire obilježene kolektivnim bacanjem kamena s ramena. Rasplet će, u svakom slučaju, biti folklorne prirode, čime će se na uvjerljiv način potvrditi transformacija HDZ-a u stranku demokratskoga i proeuropskoga profila. Građani, međutim, nemaju prevelikoga razloga za smijeh. Ovakav kakav jest, HDZ je realan kulturološki odraz značajnoga dijela hrvatske populacije i to je društvena činjenica s kojom je civilizirani dio stanovništva prisiljen živjeti, makar i s indignacijom.

STUPAC TJEDNA: MESIĆEV KULT ZDRAVLJA I SLUČAJ ORTYNSKI

Predsjednik države počeo je u zadnje vrijeme ubrzanim tempom razvijati kult svježeg zraka. Sam po sebi, boravak u vili Zagorje evidentno mu nije dovoljan. Nedjeljom se u pratnji svite – među inima i otkvačenoga aktivista Slobodana Langa, tradicionalnoga dekora svakome stanovniku Pantovčaka – ritualno popeo na Medvednicu, diveći se pritom vlastitoj formi. U kontekstu spomenutoga fetiša zdravlja nedavno je – posredovanjem odvjetnika Silvija Degena, jednoga od svojih socijalnih adlatusa – potajno kupio vikend-imanje u Zagorju kako bi dodatne doze kisika mogao konzumirati i u ekstra-slobodno vrijeme.
Nagla provala svježega zraka u mozak može, međutim, proizvesti efekte slične opijenosti. Neposredne posljedice otrovanja kisikom su vrtoglavica, grčevi i poteškoće u disanju, a među posredne se ubraja formiranje slobodnih radikala u stanicama koji ubrzavaju starenje organizma. U skladu s navedenim, postoji mogućnost da je predsjednik – uslijed pretjeranoga udisanja visokih koncentracija kisika – dospio u stanje sužene svijesti kad je prilikom penjanja na Sljeme dao izjavu za radio u kojoj je pohvalio parlamentarno izvješće državnoga odvjetnika Radovana Ortynskog.
Kao što je poznato iz novina, vladajuća petorka na čelu s Ivicom Račanom izrazila je nezadovoljstvo formalističkim, birokratiziranim i bleferskim dokumentom u kojem Ortynski prodaje maglu velikih brojki, prešućujući pravosudne afere koje nije uspio riješiti, ili ih je izravno zataškao. Nakon novinskih tekstova koji su ukazivali na nekompetentnost i pristranost državnoga odvjetnika, među ostalim i na činjenicu da skupinu zločinaca pretvara u zaštićene svjedoke, Račan je – u jednom od blistavijih istupa svoje nove karijere – najavio da se Ortynskom drma stolica. Od Stipe Mesića, kao jednog u nizu objekata pravosudnih subverzija Radovana Ortynskog, promatrač bi očekivao da će se nedvosmisleno svrstati uz Račana i podržati njegovu kritiku izvješća državnoga odvjetnika.
Šipak. Pod utjecajem svježeg zraka Mesić se o izvješću izrazio pozitivno, naknadno izjavljujući da je zapravo govorio “ironično”, ali ga novinari nisu razumjeli. Iskusni ljudi ne govore uzalud da ni sa zdravljem ne treba pretjerivati.

Vezane vijesti

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

Uoči inauguracije Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije, novosadski Dnevnik objavio je osvrt bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika