Objavljeno u Nacionalu br. 336, 2002-04-24

Autor: Denis Latin

Elementa Latina

Državno odvjetništvo ne smije se oglušiti o Ćesićevu javnu diskriminaciju Srba

U svakoj liberalnoj demokraciji rasistički govor država kazneno goni po dužnosti. Desetak godina nakon što se prvi predsjednik hvalio da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, saborski zastupnik poznat kao Rojs izjavljuje da ne pozdravlja Bjelovarce jer među njima ima i Srba. A Državno odvjetništvo šuti kao da ga se to ne tiče

Denis LatinDenis LatinPrije desetak godina naš se prvi predsjednik svim slobodoljubivim ljudima demokratskoga svijeta urezao u pamćenje nadaleko čuvenom rečenicom da je on sretan čovjek jer njegova žena nije ni Srpkinja ni Židovka. Ta izjava svakom se građaninu Hrvatske koji sebe smatra čovjekom zgadila i upozorila ga. Kad prvi čovjek zemlje, koja je u to vrijeme rado isticala svoje demokratske atribute, s takvom lakoćom i bez imalo srama stigmatizira vlastite građane, svaki tadašnji analitičar lako je mogao predvidjeti kakve će posljedice imati politika prvog predsjednika koji se olako igrao mržnje, stvaranja stereotipa i nametanja kolektivne krivnje.
Kao što smo vidjeli, društvena borba protiv takvog političkog koda koji je bivši predsjednik zdušno uzgajao u sebi cijeloga svog života trajala je cijelo proteklo desetljeće. Sadržaj tog koda bio je ostvaren projektom etničkog preseljenja stanovništva i negiranja ljudskih prava najbrojnije nacionalne manjine u Hrvatskoj. Predsjednik kojemu su političari, mediji, institucije države i društva i javnost dopustili da iskoristi sve mogućnosti koje mu je pružalo položaj najmoćnijeg čovjeka u državi sustavnim diskriminiranjem i omalovažavanjem cijele jedne društvene skupine, na kraju se, kako to već biva, vratila kao bumerang. U posljednjoj fazi svoje vladavine diktator Tuđman instrumentima i metodologijom tog političkog koda obrušio se na sve građane Hrvatske koji su razmišljali drukčije od njega, nazivajući ih stokom sitnog zuba i drugim pogrdnim imenima, najavljujući obračun sa svima koji su se na bilo koji način suprotstavljali njegovoj izopačenoj politici vladanja izoliranom zemljom po bilo koju cijenu. Račun desetogodišnje Tuđmanove diktature i tada i danas plaćaju svi građani Hrvatske kroz velik broj nevino izgubljenih života, upropaštenih sudbina, upropaštene privrede, porasta nasilja i kriminala, moralnog pada cijele zajednice i napokon, sveopćeg društvenog i ekonomskog nazatka.
S današnje distance lako je zaključiti da je Tuđmanova rečenica u kojoj stigmatizira dvije nacionalne skupine uvelike odredila širenje političkih silnica u društvu u tom smjeru i multipliciranje takvih izjava neviđenom brzinom kroz sve strukture i slojeve društva. Vesna Pusić, Vlado Gotovac, Slavko Goldstein, Ozren Žunec, Ivo Banac i Krsto Cviić jedini su hrvatski intelektualci koji su zlo koje se valjalo iz Tuđmanovih usta i njegove diktatorske politike prepoznali, definirali i javno formulirati kroz zahtjev da predsjednik Tuđman podnese ostavku i povuče se s najodgovornije dužnosti u državi. Na žalost, nezrela hrvatska intelektualna i politička javnost taj potez moralno odgovornih intelektualaca nije prepoznala niti je u njemu prepoznala odgovor na sve teškoće u kojima se tada našla, porušena, osiromašena i izolirana Hrvatska.

Sloboda rasističkog govora

Ni dvije godine nakon Tuđmanove smrti, započetog procesa demokratizacije i pačjih koraka u detuđmanizaciji, hrvatsko društvo, političari, mediji i javnost, unatoč teškim iskustvima sa stigmatiziranjem cijelih društvenih skupina, još jednom pokazuje svoju nezrelost, iskvarenost, nemoralnost i licemjerje u poštovanju temeljnih načela koja bi trebala biti vrhunski zakon u svakoj državi koja teži najsavršenijem društvenom uređenju današnjice – liberalnoj demokraciji.
Izvjesni Ljubo Ćesić, zvani Rojs, čovjek koji se u minule dvije godine pretvorio u ikonu prijetvornog i perverznog sustava društvenih vrijednosti u kojem čovjek za tren oka, na krilima političke podobnosti, od notornog vozača postaje generalom, saborskim zastupnikom i glavnim državnim bageristom i dužnosničkim nasilnikom, ovih se dana reinkarnirao u najvjernijeg reinterpretatora Tuđmanove politike sijanja mržnje, straha i najavljivanja novih obračuna nad srpskom manjinom u Hrvatskoj. S govornice na izbornoj skupštini HDZ-a Bjelovarsko-bilogorske županije u Bjelovaru Ćesić je uputio poziv svim Hrvaticama i Hrvatima. “Namjerno izostavljam ono Bjelovarke i Bjelovarci, jer se u tome kriju i Srbi i štošta drugo”, zaključio je prema izvještajima dnevnih novina glavni državni bagerist, za kojeg nije isključeno da bi u doslovnim shvaćanjima svojih i deset godina prije izgovorenih Tuđmanovih riječi, čisteći ostatke svog provedenog političkog programa upotrijebio i mehanizaciju za koju se smatra najkompetentnijim.
Notorni Ćesić navodno je u svom fašističkom govoru spominjao i štakore, no i bez toga Državno odvjetništvo koje ovih dana za svoju nesposobnost i nedjelotvornost optužuje sve, od političara do novinara, protunapadom skrivajući svoju nedoraslost vlastitom poslu, moralo je protiv njega i njegova javnog istupa, u kojem se sijala mržnja i nedvosmisleno pozivalo na diskriminatorsku politiku prema srpskoj manjini u Hrvatskoj, podnijeti prijavu. No hrvatski državni odvjetnici vlastitu neažurnost i neučinkovitost rado trže za paktove s političarima. Vlastiti odstup naknadno reketiraju prijetnjama koje navodno ukazuju na upravo njihovu povezanost s bezakonjem i mafijom. Valjda će tako proći i s ovim fašistoidnim govorom zastupnika koji personificira sve što kao takav ne bi smio biti ni u jednom parlamentu modernih europskih demokracija. Državni odvjetnici očito na mala vrata uvode praksu prema kojoj prikupljanje dokaza o nezakonitim radnjama nije posao kojim bi se procesuirale i kaznile sve bezakonitosti, nego bi se, abolirajući ih, u trenutku kad političari zatraže njihove glave upravo takvim podacima ispalio obrambeni rafal.

Mentalna zakržljalost

Na toleriranje kriminala, pljačke, mafije, pozivanja na obračune i rat bez odgovarajućih zakonskih posljedica već smo sasvim svikli, što dovoljno govori i nama i onima kojima smo prepustili da taj posao obave za nas. No činjenica da osim Đurđe Adlešić i nekoliko novinskih komentatora nitko od političara koji su vlast osvajali upravo na politici suprotnih predznaka, ni iz organizacija civilnog društva, ni iz Vladinih institucija, pa čak ni iz redova intelektualaca čija je društvena odgovornost najveća – nije osjetio istinsku potrebu da se osvrne na bjelovarski fašistički dernek, u najmanju je ruku porazna za Hrvatsku, njenu budućnost i njene građane. Jer, kako se to pokazalo u Tuđmanovih deset diktatorskih godina – jedno zlo rađa drugo, ono se multiplicira i izostanak oštre reakcije koja bi ga sasjekla u korijenu već na početku ostavlja prostor za nesagledive posljedice.
Ćesićev stranački kapo Ivo Sanader u Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2” odlučno se ogradio od bjelovarske večeri Ćesićevih dugih noževa. No to nije dovoljno, HDZ je morao državnog bagerista eliminirati iz svojih redova. Stranka koja u svojim redovima uzgaja mržnju i nasilje u normalnim demokracijama biva zabranjena, a kamoli da može dobiti međunarodnu podršku. Dok profesionalni mrzitelji Ćesićeva kalibra ne budu bili zakonskim i političkim putem onemogućeni u svom poslanstvu za interese zla – HDZ neće biti prihvatljiv onima koji nisu baždareni na takvu sotonističku politiku.
Društvo koje ne reagira na takve političke čine, u najmanju je ruku bolesno, mentalno i moralno zakržljalo. Ima li itko među nama tko se stoga ne mora osjećati odgovornim i posramljenim pred samim sobom?

Vezane vijesti

Državno odvjetništvo objavilo da je u tijeku istraga "Lora 3"

Državno odvjetništvo objavilo da je u tijeku istraga "Lora 3"

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu objavilo je danas na svojim web stranicama sažeti prikaz postupanja u vezi s počinjenim kaznenim djelima… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika