Thompson – ‘E, moj narode’ (Croatia Records)

Najozbiljniji kandidat za popravljanje raspoloženja na HDZ-ovim mitinzima, sa stihovima koje bi mogao potpisati i Hrvoje Šošić, 'E, moj narode' može se prilično lako identificirati kao začetak novog stila: hajdučki-rocka Zagovornici rockerske rebelije zagledani u ovdašnju underground scenu vjerojatno se još sjećaju posljednjeg nastupa KUD Idijota u “Kulušiću”, održanog prije sedam godina. Uoči koncerta ispred kluba se rasporedilo mnoštvo uniformiranih policajaca, a kako su se između njih vrzmali i neki mračni tipovi u civilu, činilo se da na svakog punkera dolazi po jedan čuvar reda i zakona. Demonstracija sile, kakva se u Zagrebu mogla vidjeti još samo na nogometnim utakmicama visokog rizika, nije bila nimalo slučajna. KUD Idijoti su tada tretirani kao opasan subverzivni element, a osim HDZ-ovske opsjednutosti unutarnjim neprijateljima u tome je bilo i zrnce istine. Pulski kvartet bio je jedini poznatiji rock band koji se konstantno i beskompromisno suprotstavljao Tuđmanovu režimu, što je jedan od članova grupe zamalo platio glavom u bliskom susretu s anonimnim, ali nedvojbeno državotvorno raspoloženim bombašem. Preostali rockeri pobunili su se tek u zadnjih godinu dana HDZ-ove vladavine, kad su brutalne policijske racije postale sastavni dio noćnog života većih gradova i kad se dalo zaključiti da takvo stanje neće još dugo trajati.
Svrstavanje odavno marginaliziranih rockera uz tadašnju oporbu nije moglo donijeti baš mnogo glasova na izborima, no bilo je itekako značajno za kreiranje drugačijeg imidža buduće vlasti. Rockerski doprinos političkim promjenama de facto je okončan predizbornim nastupom Račana i Budiše u društvu Gorana Bareta, ali na posljednjem “Crnom mačku” u Bjelovaru moglo se vidjeti da savezništvo ipak nije razvrgnuto do kraja. Premda više nitko među njima nema lijepih riječi za vladajuću koaliciju, od rockera se ne može očekivati agitiranje u korist HDZ-a. Na njegovim mitinzima opet će skakutati brojne estradne zvijezde i zvjezdice zadužene za popravljanje raspoloženja stranačke mladeži i privlačenje manje aktivnih simpatizera, ali u užarenoj atmosferi HDZ-ovcima će trebati i netko čiji će se repertoar poklopiti sa skandiranjem: “Oj, Ivice i Stipane pojest će vas crne vrane.” Najozbiljniji kandidat je Marko Perković Thompson s albumom “E, moj narode”, a pogotovo s naslovnom pjesmom koja svakako zaslužuje malo dulji citat: “Od vremena još od Krista, nova lica scena ista, vražje sile se trude da nas ne bude. Antikristi i masoni, komunisti, ovi oni šire sotonske fraze da nas poraze. A mi gluhi, nijemi, slijepi, svatko u svom mraku strepi, narod biran od Boga, guši nesloga.” Ove stihove potpisali su Thompson i Fayo, ali na njihovu je mjestu isto tako mogao biti Hrvoje Šošić udružen s nekim narodnim guslarom, da pjesma nije zamotana u rockerski aranžman Nikše Bratoša koji je automatski pretvara u potencijalni hit i efikasnu političku provokaciju.
Nakon postupnog udaljavanja od narodnjačkog ugođaja prethodnog albuma, Thompson je u “E, moj narode” zazvučao kao ne baš osobito nadareni sljedbenik Riblje čorbe, i to iz faze obilježene velikim hitom “Pogledaj dom svoj anđele”. No poveliki zaostatak za nekadašnjim uzorom uopće ne mora biti prepreka na tržištu koje Severinu priznaje kao pjevačicu, a Huljića uvažava kao ozbiljnog skladatelja. Fascinacija Ribljom čorbom, unatoč svim suprotnim predznacima, ponavlja se kroz turbokatoličku “Radost s visina”, dok u preostalim novim pjesmama Thompson uglavnom pokušava “skinuti” Gorana Bregovića iz zadnjih godina Bijelog dugmeta, dakako u onoj mjeri u kojoj to može izvesti oslanjajući se na višestruko skromniji autorski potencijal i krajnje nepouzdanu studijsku ekipu. No ima u tim pokušajima i originalnih rješenja, pa se naslovi “Iza devet sela” i “Neću izdat ja”, zajedno s koncertnom verzijom starog hita “Geni kameni”, mogu prilično lako identificirati kao začetak novog stila. Dakle, vrijeme je za hajdučki-rock!

Daleka obala – ‘Uspomena’ (Dancing Bear)

Snimka oproštajnog splitskog koncerta Daleke obale mogla je poslužiti kao reprezentativan sažetak 14-godišnje karijere, ali prilika je upropaštena odlukom da se koncertni album objavi u formatu dvostrukog CD-a nakrcanog sa 39 pjesama (plus studijska verzija “A šta da radim”), što znači da je umjesto uobičajene i uvijek poželjne selekcije “live” materijala iskorišten integralni zapis na kojem se brzo otkrivaju sve slabe točke banda. Premda je izdavač povukao logičan potez plasirajući album na tržište po cijeni jednog CD-a, malo je vjerojatno da će ovakvo podsjećanje na Daleku obalu privući bilo koga izvan kruga najodanijih fanova.

Bryan Ferry – ‘Frantic’ (Virgin / Dallas)

Tihi povratak Bryana Ferryja obilježen je albumom koji može asocirati na Roxy Music, ali samo zbog povratka starih suradnika kao što su producent Rhett Davies i Brian Eno, koji gostuje u pjesmi “I Thought”. Pokraj zanimljivih interpretacija Dylanova klasika “It’s All Over Now Baby Blue” i folk evegreena “Goodnight Irene”, najviše pažnje ipak zavređuje “San Simeon”, posljednja od četiri pjesme pripremljene u kombinaciji s Daveom Stewartom iz Eurythmicsa. Atipična za Ferryja, a posve neobična za Stewarta ova pjesma je možda najvrjedniji primjerak simfo-rocka izložen u posljednjih 20-ak godina ili čak od dana kad je Gabriel napustio Genesis.

Rizwan Muazam Qawwali – ‘A Better Destiny’ (Real World/Dallas)

Poslije smrti slavnog pakistanskog pjevača Nusrata Fateha Ali Khana obiteljsku tradiciju izvođenja spiritualne sufističke “qawwali” glazbe, koja se prema nekim izvorima proteže na skoro 600 godina, nastavili su njegovi nećaci, Rizwan i Muazam Ali Khan. Drugim samostalnom albumu “A Better Destiny” oni su se definitivno popeli na upražnjeno “qawwali” prijestolje, a nakon pažljivog proučavanja Nusratova stila izborili su se i za naklonost “world music” publike. Nastup na preklanjskoj “Drugoj godbi” pokazao je da su se u međuvremenu nametnuli i kao velika koncertna atrakcija, što možete provjeriti 8. svibnja, kad će Rizwan i Muazam sa svojim osmočlanim bandom nastupiti u dvorani “Lisinski”.