Dominique Strauss-Khan sa suprugom Anne Sinclair koja ga je podržavala cijelo vrijemeŠto se točno dogodilo u desetak minuta “bliskog susreta” Dominique Strauss-Khana i sobarice Nafissatou Diallo u apartmanu broj 2086 newyorškog hotela “Sofitel”, zasad znaju samo oni. Nakon tromjesečne istrage newyorško tužilaštvo odustalo je od optužbe za silovanje, koja je prijetila donedavnom direktoru Međunarodnog monetarnog fonda i jednom od najperspektivnijih francuskih političara da ostatak života provede u američkom zatvoru. Seksa je bilo, ali “brzi seksualni čin”, kako ga je definiralo tužilaštvo, i “vjerojatno nepodobno ponašanje u jednom trenutku”, prema priznanju Strauss-Khanovih odvjetnika, ne može biti predmetom kaznenog gonjenja.

To prije što se nije moglo dokazati radi li se o odnosu uz upotrebu prisile ili je do njega došlo uz obostrani pristanak. A dokazati se nije moglo jer je Daillo izgubila vjerodostojnost nakon što je u istrazi više puta mijenjala iskaze i razotkrivena je u laži da je potražila azil u Americi kao žrtva masovnog silovanja vojnika u Gvineji iz koje potječe. Strauss-Khan je oslobođen optužbe, ali nije proglašen nevinim. Sumnja ostaje, ali odustajanjem od procesa zatvorena je sudska stranica medijski najeksponiranije seksualne afere otkad je nekadašnji američki predsjednik Clinton uhvaćen u izvanbračnoj avanturi s Monikom Lewinski. Što se morala tiče, na sudu nije da o njemu sudi.

PRIVOĐENJE U AVIONU bivšeg direktora MMF-a, jedne od najutjecajnijih ličnosti svijeta, njegovo odvođenje u lisičinama pred sud, medijski i politički osuđenog prije samog početka istrage, šokiralo je Francusku. Ne zbog toga što Francuz ne bi mogao pojmiti da njihov političar može “zaglaviti” zbog seksanja sa sobaricom i za to kazneno odgovarati u slučaju prisiljavanja na odnos, nego zbog funkcioniranja američkog pravosuđa i nepoštovanja principa presumpcije nevinosti osumnjičenika dok se ne dokaže njegova krivnja. Sve je to, naravno, izazvalo i bujicu teorija urote. Međutim, oslobađajuća presuda u Strauss- Khanovu slučaju, u vremenu na kojem francusko pravosuđe može samo pozavidjeti američkom, uvjerila ih je da ono ipak radi svoj posao, uza sve razlike u pristupu i unatoč okrutnu izlaganju osumnjičenika medijima (perp walk). To je vjerojatno i razlog zbog kojeg je Strauss-Khanovo oslobađanje dočekano bez trijumfalizma. No ne i glavni.

Čitav je slučaj u Francuskoj pokrenuo duboko preispitivanje veza moći, seksa i novca, preko kojih su mediji, ali i javno mišljenje prelazili s nedopustivom ležernošću, pod izlikom da poštuju privatnost, čak i kad su “nepodopštine” iz privatnog života političara prerastale u javne skandale i ugrožavale funkcioniranja pravne države. Dovoljno je podsjetiti se Mitterranda. Slomilo se na Strauss-Khanu, i to u Americi, zato što je slučaj dobio svjetske razmjere. Pitanje je bi li se Francuzi upitali o opasnim vezama seksa i moći da se sve dogodilo u njihovoj zemlji ili bi sve opet gurnuli pod tepih, uz pomoć medija, kao još jednu priču iz spavaće sobe, bila ona i hotelska, “na koju svatko ima pravo”.

UNATOČ SRETNOM epilogu afere, zbog optužbe za silovanje briljantni je ekonomist morao Nafissatou Diallo, sobaricanapustiti mjesto direktora MMF-a i to u jeku svjetske financijske krize, u više nego ponižavajućim okolnostima, a propustio je i vlak za predsjedničku kandidaturu među francuskim socijalistima, u trenutku kad su mu ispitivanja javnog mišljenja najavljivala pobjedu nad Sarkozyjem. No slučaj je otvorio neka pitanja i o njegovoj ličnosti. Može li netko toliko ovisan o zavođenju, ženama i seksu (Strauss-Khan za sobom ima pozamašan popis ne baš najgalantnijih ljubavnih afera) biti predsjednik nuklearne sile? Nemogućnost samokontrole kad su žene u pitanju i repovi koje vuče (u Francuskoj ga vjerojatno čeka proces za pokušaj napastovanja mlade novinarke Tristane Banon) mogu biti stalan izvor pritisaka i ucjena. Ono što je Francuze okrenulo od Strauss-Khana (danas ih 53 posto ne želi da on nastavi političku karijeru) nije njegov nekontrolirani libido koliko odnos prema novcu. Skupi odvjetnici koje je angažirao, jamčevina koju je morao dati da bi se branio sa slobode, koju je, doduše, platila njegova supruga, televizijska novinarka i bogata nasljednica Anne Sinclair, kao i najamninu od 200.000 dolara mjesečno za luksuzni stan u kojem je bio u pritvoru, pokazali su da bogati ipak bolje prolaze kad se nađu pred sudom. A u Francuskoj, koja je egalitarnije društvo od Amerike, to bode oči. Pogotovo kad se radi o (nesuđenu) socijalističkom kandidatu za predsjedničke izbore, koji se vozi u Porscheu (doduše posuđenom), ima stan na elitnom Place des Vogesu i rijad u Marrakechu. Biti bogat nije nešto što se prezire, ali nametljivo pokazivati bogatstvo dokaz je razmetljivosti i lošeg ukusa za Francuze. To je osjetio i predsjednik Sarkozy.

NAKON BLING-BLING FAZE, obilježene ljetovanjima na jahtama bogatih prijatelja i skupim satovima, on je danas puno diskretniji kad se radi o očitovanju sklonosti luksuzu. Što se socijalista tiče, oni su, naravno, pozdravili oslobađanje Strauss-Khana i drže mu otvorena vrata odluči li se vratiti politici, ali s figom u džepu da to ne učini, barem ne u ovom trenutku. Stranka je pred izborima za predsjedničkog kandidata, uz žestoku borbu frakcija i njihovih pet kandidata. U nemogućnosti kandidature Strauss- Khana njegova jaka i utjecajna frakcija prišla je Françoisu Hollandu, a ne glavnoj tajnici stranke Martine Aubry, što je pomutilo odnos snaga među socijalistima i nije ispalo ni baš najlojalnije prema Aubry. Ona se prije newyorške sudske epizode dogovorila sa Strauss-Khanom da će povući svoju kandidaturu ako se on kandidira. Dogovor je valjda morao obvezivati obje strane, ali tako nije ispalo. No nije isključeno da bivši direktor MMF-a pomogne socijalistima iz sjene, u predizbornom razdoblju, kao vrlo cijenjen ekonomski stručnjak, u situaciji kad njihova popularnost raste, uglavnom zahvaljujući nepopularnosti Nicolasa Sarkozyja, a ne zbog njihovih ideja za izlazak iz ekonomske krize. Dio ljevijih socijalista smatra pak da je Strauss- Khan “izgorio” i prijeti izlaskom iz stranke ako se on aktivno vrati u politiku. Ne samo da je od sebe odbio dio ljevice nego je izgubio simpatije i dijela desnice nezadovoljne Sarkozyjem i postao dodatni argument sve jačoj ekstremnoj desnici protiv postojećeg sustava. Zanimljivo je da nakon sudskog preokreta u New Yorku malo tko podsjeća na teorije zavjere koje su pljuštale nakon uhićenja Strauss- Khana. Prema njima, stupicu su mu postavili Amerikanci jer je socijalist na čelu MMF-a ugrozio neoliberalnu orijentaciju ove organizacije ili predsjednik Sarkozy kako bi se oslobodio najozbiljnijeg suparnika na predsjedničkim izborima. To pokazuje da javnost Strauss-Khana ne percipira samo kao žrtvu. Jer ako je i bilo urote, on snosi veliku odgovornost što je upao u nju. Doduše, njegov biograf, koji se pretvorio u glasnogovornika obitelji, obećava nova otkrića pozadine čitava slučaja, što navodi na zaključak da i sam Strauss-Khan ima što reći o svom silasku u pakao. Hoće li se uspjeti izdignuti iz pepela i vratiti politici, zasad je preuranjeno reći. On je duboko povrijeđen i slomljen čovjek kojem će trebati vremena da se oporavi, ali nije prvi put da počinje ispočetka. No lisičine u kojima je prošetan pred javnošću simbolički bi mu dugo mogle ostati na rukama.