Objavljeno u Nacionalu br. 337, 2002-04-29

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA

Ortynskog sada najviše napadaju političari i mediji koji su ga instalirali

Denis LatinDenis LatinHrvatska javnost i politika zadnjih dana vode besprizornu i nehumanu kampanju protiv bivšeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog. Da cijela haranga koja je danas upućena prema jednom čovjeku bude još tragičnija, neljudskija i odvratnija, pobrinuli su se upravo oni koji su ga instalirali: političari, mediji i klijentelističke organizacije ne bi li manipulirajući njime premostili sklizavu promjenu vlasti i uspostavu vladavine prava.
Nasuprot prevladavajućem mišljenju smatram da je Ortynski posao koji mu je bio zadat obavio u najmanju ruku izvanredno. U godinu i nešto svoga mandata učinio je upravo ono što se od njega tražilo: prije svega, amnestirao je stvaranje nedopuštenog medijskog monopola u “aferi Grupo”, dopustio je da mnoge kriminalne afere iz oblasti “pašaluka” (izraz preuzet od dr. Ive Banca), padnu u zaborav, izbjegavao procesuiranje ratnih zločina, pretvorbenog kriminala, povratka novca koji je nelegalno izišao iz zemlje i konačno u svom radu ni jednom prijavom nije dokazao spregu kriminalnog podzemlja i politike o kojoj je toliko govorio u svom istupu za saborskom govornicom.
Hrvatski političari, pozicijski i oporbeni, Ortynskom umjesto “nečasnog otpusta” iz Državnog odvjetništva trebali su dodijeliti kakvo odlikovanje. Upravo on je na sjajan način realizirao zamisao o miroljubivom koegzistiranju dviju političkih elita što su ih početkom 90-ih ugovorili bivši komunisti i nadošli tuđmanisti. Dolaskom koalicijske vlasti prema tom dogovoru nije se smjela dogoditi nikakva revolucija koja bi, ne daj bože, procesuirala pripadnike bilo koje političke elite, niti je institut pravde i pravednosti ili poštovanja zakonitosti smio biti primijenjen protiv bilo koje političke elite, a pogotovo protiv pripadajućih klijentelističkih skupina. U tom, političkom smislu, misija “nečasno otpuštenog” odvjetnika nije mogla biti obavljena na kvalitetniji način.
Razgovarajući s velikim brojem najuglednijih hrvatskih odvjetnika bilo se već prije njegove službene inauguracije lako uvjeriti da Ortynski nije osoba kapacitirana i kompetentna za službu glavnog državnog odvjetnika, što, dakako, ne govori ništa loše o njemu kao osobi. Jednostavno, neki su ljudi talentirani i kompetentni, a neki nisu. U prepoznavanju tih osobina krije se tajna dobre i kvalitetne kadrovske politike koja treba biti osnovom svakog velikim ambicijama popločanog projekta.
Upravo te osobine “nečasno otpuštenog” državnog odvjetnika u jednom su se trenutku, uz veliku dozu nesamokritičnosti i nerealne ambicioznosti pokazala kao lako utrživa prednost. U najtežim trenucima za “pašaluk”, kad im je, dakle, prijetio kazneni progon zbog iznenada razotkrivene “afere Grupo”, Ninoslav Pavić je Ivici Račanu i Draženu Budiši, lakovjernim Tomama koji najjačem hrvatskom medijskom magnatu duguju puno toga, servirao državnog odvjetnika koji će u sljedećim godinama i njemu i cjelokupnom “pašaluku” jamčiti zaštitu od bilo kakva progona. Pavić je Ortynskom dao nevjerojatan medijski support, a Račanu i Budiši trebalo je godinu i pol da shvate kako su se uvukli u nemoralan deal, koji će se u jednom trenutku okrenuti protiv njih samih, političara, novinara, pa na kraju krajeva i interesa hrvatske države.

Smatram da je Ortynski zadani posao obavio u najmanju ruku izvanredno: u godinu i nešto mandata učinio je upravo ono što se od njega tražilo – amnestirao je nedopušteni medijski monopol u ‘aferi Grupo’, dopustio je da mnoge Pašalićeve kriminalne afere padnu u zaborav, izbjegavao procesuiranje ratnih zločina, pretvorbenog kriminala…

Problem, naravno, nije samo u slučaju kadroviranja Ortynskog nego u cjelokupnoj koalicijskoj kadrovskoj politici koja je, kao što se na ovom primjeru vidi, najvjerojatnije i u drugim segmentima klijentelistička i podobnjačka, u najmanju ruku kao i HDZ-ovska, što onda objektivnom promatraču daje savršen uvid u sve traljavosti njene dosadašnje politike. Tko zna koliko se, na iznimno važnim položajima, krije takvih kadrovskih mućaka, najvjerojatnije ne znaju ni najodgovorniji – Račan i Budiša. Prvi je, kad ga se kritiziralo zato što odbacuje stručne i kompetentne ljude istresao drvlje i kamenje savjetujući da se takvi kandidiraju na izborima i najprije izbore biračku podršku. Učinci takve političke filozofije danas se najbolje zrcale kroz slučaj “nečasno otpuštenog” državnog odvjetnika. Dr. Zdravko Tomac najagilniji je provoditelj takve primitivne socrealističke i tuđmanovske politike. Kritizirajući nedavno u Gradskoj skupštini dr. Velimira Sriću, jer tobože nije dobro vodio sjednice, Tomac je još jednom lijepo oslikao svu sadržajnost komitetsko-hadezeovskog poimanja politike, kao ispraznog mlaćenja prazne slame i funkcionarstva kao najveće štetočine i političkog besmisla današnjeg trenutka.
Kao što u slučaju političkog establišmenta odgovornost za totalni promašaj u slučaju državnog odvjetnika ne dijele svi podjednako, tako ni među novinarskim perima i nakladnicima krivnja nije ravnomjerno raspoređena. Listovi koje kontrolira hrvatska Vlada, više nego očito, slijede Račanove principe pomirenja i ravnomjernog raspoređivanja krivnje, pazeći da se ni jednoj klijentelističkoj skupini previše ne zamjere. Vladine su novine navijale i još navijaju za odlučnu bitku protiv kriminala i bezakonja, no kad neki od neovisnih listova razotkriju bilo kakvu papirnatu potvrdu istog, oni će, baš kao i neki dan Ortynski ili Račan, odgovornost prebaciti na drugoga, nerijetko one koji su nezakonitosti objelodanili, zamjenom teza, nazivati mafijašima, sumnjivcima i onima koji su se našli u sukobu interesa.
Danas kad je Pavićeva akvizicija na najružniji način umirovljena i kad uzbibanoj javnosti nije sasvim jasno gdje je zapravo istina, vrijedi podsjetiti na “Latinicu” u kojoj smo početkom ove godine tretirali temu “Pravda u Hrvata”. Iako je bio pozvan, te unatoč tome što smo mu ponudili i rezervni termin snimanja emisije, Ortynski se nije pojavio smatrajući da televizija nije mjesto gdje se kvalificirano može govoriti o kvaliteti rada Državnog odvjetništva. U tv referendumu na pitanje treba li državni odvjetnik dati ostavku gotovo 90 posto anketiranih izjasnilo se potvrdno. Nekoliko sati prije emitiranja te emisije Državno je odvjetništvo od vodstva Televizije zatražilo kasetu s emisijom što je presedan u desetgodišnjoj praksi ove redakcije. Sljedećih dana Odvjetništvo je najavilo prijave protiv autora, novinara i sudionika emisije u kojoj se na konkretnim primjerima analizirao rad Odvjetništva i pravosuđa. Nešto slično učinjeno je i unutar televizijskih krugova. Tadašnja glavna urednica podigla je prijavu Etičkom povjerenstvu zbog navodnog autorova sukoba interesa, a koja je poslije odbačena.
Nešto slično vidi se i u posljednjem broju Globusa, tjednika s čije je piste Ortynski uzletio. Dostojanstvo čovjeka koji je iskorišten za krupne interese “pašalučkog” imperija pokušava se jeftino otkupiti dramatičnim upozorenjima ex-državnog odvjetnika o Zagrebu kao upravljačkom mjestu međunarodnog šverca cigareta, a u kolumni imperijskog ideologa, notornog Letice, iznosi teza koja bi imala umanjiti poigravanje sa sudbinom jednog neutemeljeno ambicioznog čovjeka, i to jednom od očito najvećih besmislica doktora za ništa, prema kojoj “vlast nije željela prihvatiti činjenicu da je izvor zla dijelom i u važećim zakonima”.
Istina je zapravo sasvim suprotna, zakon se nije primjenjivao zato jer klijentelističke skupine to nisu dopustile. Tragedija Radovana Ortynskog, koji je u cijeloj igri poslužio samo kao moneta za potkusurivanje, zaslužuje iskreno žaljenje.

Vezane vijesti

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da...

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da uđe u TV biznis?

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša potvrdio je u razgovoru za Poslovni dnevnik kako još uvijek nemaju potvrdu o tehničkoj,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika