Kad album u koji nije uložen velik novac dosegne milijunsku nakladu, konkurencija će pokazati zanimanje za još uvijek neotkrivene potencijale njegovog autora. No, ukoliko se niskobudžetno izdanje na globalnom tržištu proda u preko 10 milijuna primjeraka,
na primamljive ponude može računati skoro kompletna studijska ekipa, od producenta i snimatelja do važnijih pratećih glazbenika. Međutim, poslije senzacionalnog Mobyjevog albuma “Play”, čija je osmeroznamenkasta tiraža do danas podebljana s još tri milijuna singlova, sve su ponude morale biti poslane na istu adresu. «One man show» kakav je Moby izveo na snimanju ovog albuma znali su prirediti još neki producenti s klupske dance scene, ali nijedan od njih nije prodao 10 milijuna. Nakon što je bez ičije pomoći odsvirao, producirao i snimio 18 pjesama uvrštenih na «Play», za Mobyja se zainteresirala i Madonna, koja ga je pokušala angažirati za «Music». On je to glatko odbio, pravdajući se zgusnutim rasporedom turneje, pa je sljedeća procjena njegovih mogućnosti odgođena za pune dvije godine. Nestrpljivo iščekivani novi album «18» napokon će se pojaviti na tržištu 13. svibnja, a zbog impresivnih rezultata nadaleko razvikanog prethodnika svaki ulazak na top liste ispod prvog mjesta automatski će se računati kao neuspjeh. Iz ovog rizika, koji je očito ukalkuliran u snimanje novog materijala, proizlazi najvažnija razlika između albuma «Play» i «18».
Dok je snimao «Play» Moby uopće nije trebao razmišljati o reakcijama svojih simpatizera jer su mu prije toga gotovo svi bili okrenuli leđa, razočarani neinventivnim i dosadnim albumom «Animal Rights». Razmjere debakla koji je 1996. izazvao nespretni iskorak prema industrial-metalu možda najbolje ilustrira podatak da su se uoči londonske promocije «Animal Rights» samo dva novinara prijavila za razgovor s Mobyjem, makar je dotad imao 7 hit singlova u Britaniji i neupitan kult status na otočkoj techno sceni. Poslije ovog neugodnog pada, «Play» je za Mobyja bio novi početak i prilično je izvjesno da je, osim dokazivanja tržišne vrijednosti, silno želio vratiti izgubljenu poziciju inovatora elektronske glazbe. U modernu trip-house produkciju ubacio je arhivske blues snimke iz zbirke legendarnog američkog folklorista Alana Lomaxa i tako zaokružio jedan od najboljih albuma s kraja 90-tih. Tri godine kasnije, među 18 pjesama poredanih na novom albumu uzaludno je tražiti slične eksperimente. Premda se Moby opet oslanja na blues i soul utjecaje, «18» je najviše prilagođen ukusu pop publike. Prvi singl «We Are All Made Of Stars», inače jedna od četiri pjesme s njegovim vokalom, lako se uklapa u recentni electro-pop revival, ali ne ostavlja onako jak dojam kao «Honey». Gostovanje Angie Stone i MC Lite u «Jam For The Ladies» i vokalna asistencija Sinead O’Connor u pjesmi «Harbour» poslužit će kao materijal za hit singlove, no teško će zamijeniti «Bodyrock» i «Natural Blues». Znatno jače adute Moby ima u pjesmama «Extreme Ways» i «One Of These Mornings», a potonja se bez imalo pretjerivanja može proglasiti remek djelom modernog soula. Za one koji su očekivali još bolji album od «Play» to će možda biti premalo, no za samog Mobyja
«18» je dragocjena potvrda stabilne forme kao najvažnijeg preduvjeta za dugoročni ostanak na vrhu.

Jazzanova – “In Between” (Compost / Trolik)

Nakon besprijekorno složene kompilacije remixeva «1997 – 2000» Jazzanova je zauzela jedno od najboljih mjesta na europskoj «downtempo» sceni, a mnogi su unaprijed pripremili hvalospjeve za prvi autorski album ovog berlinskog seksteta. No, u aktualnoj ponudi «future jazza» i «broken beata» lako se dolazi do zanimljivijih izdanja od «In Between». Premda se na dugom popisu gostiju nalaze i poznata imena poput Ursule Rucker, Earla Zingera i Viktera Duplaixa, najkorisnijim vanjskim suradnikom pokazao se japanski pijanist Hajime Yoshizava u izvrsnom osmominutnom instrumentalu «Hanazono».

Smith & Mighty – “Life Is..” (K7 / Menart)

Na trećem studijskom albumu Smith & Mighty sačuvali su najvažnije elemente s preklanjskog LP-ija «Big World, Small World», koji ih je napokon izvukao iz skučenog jungle-dub undergrounda. Izbor gostujućih soul i reggae vokala, koji opet dolaze iz njihovog bristolskog susjedstva, također se podudara s prethodnim albumom. No, ispod 12 pjesama izabranih za “Life Is..” provlače se bitno drugačiji ritmovi s naglašenim utjecajima nove engleske «breakbeat» i «2-step» produkcije i ukoliko niste upoznati s karijerom Smith & Mighty doista vas ništa ne može navesti na pomisao da se radi o veteranima od kojih su prije 15-tak godina učili Massive Attack

The 13th Floor Elevators – “The Psychedelic World” (Charly / Dancing Bear)

Karijera prvog američkog psychedelic-rock banda brutalno je prekinuta potkraj 1967. , kad je njegov 20-godišnji frontman Rocky Ericson uhićen u rodnom Austinu zbog posjedovanja hašiša i poslan u ludnicu, gdje su ga elektro-šok terapijama zamalo pretvorili u biljku. Izvan bolničkih zidova ostali su briljantni albumi «The Psychedelic Sounds Of The 13th Floor Elevators» i «Easter Everywhere», koji nakon pažljivo napravljenog remasteringa predstavljaju okosnicu ovog trostrukog kompilacijskog CD-a. Ostatak je manje impresivan, no pedantni kolekcionari i poklonici klasične psihodelije ne bi smjeli propustiti raritetne koncertne zapise i nekoliko dosad neobjavljenih studijskih snimki.