Broje se istrage vode u javnim poduzećima poput HŽ-aHrvatska javna poduzeća u javnosti već godinama uživaju imidž središta korupcije, no jedan naizgled nevažan događaj u Hrvatskim željeznicama mogao bi biti prekretnica u antikorupcijskoj borbi u javnom sektoru. Hrvatski mediji prošlog tjedna relativno su skromno izvijestili o tome da je otkrivena skupina od 14 radnika Hrvatskih željeznica koji su navodno godinama potkradali poduzeće prodajući u vagonima-rastoranima svoju vlastitu hranu i piće. Malverzacije su otkrivene pomoću privatnog detektiva kojeg je Uprava tvrtke zaposlila, a radnici suočeni s otpužbama napustili su tvrtku.

Iako se radi o primitivnoj metodi pronevjere – prodaja vlastite robe vjerojatno je najstariji trik konobara bilo gdje u svijetu – slučaj iz HŽ-a iznimno je važan jer su trojica okrivljenih, Mladen Čujko, Davor Trlek i Dragutin Belina bili istaknuti sindikalni predstavnici. HŽ-ovi čelnici, ali i menadžeri u nizu drugih javnih poduzeća u prošlosti su se neformalno žalili da je bilo kakve antikorupcijske mjere nemoguće provesti jer osumnjičene djelatnike u zaštitu uzima sindikat, a svaki pokušaj da se sumnje raščiste okarakterizira se kao udar na radnička prava. Slučaj iz Željezničkog ugostiteljstva, gdje je Čujko, glavni povjerenik Sindikata hrvatskih željezničara i desna ruka čelnika tog sindikata Nenada Forgača, uz pomoć dvaju čelnika Radničkog vijeća osumnjičen da je bio glavni organizator kriminalnog lanca, događaj je nakon kojeg će sindikalni čelnici morati temeljito preispitati svoj odnos prema korupciji i kriminalu.

Ako su istinite informacije o tome da su redovne interne kontrole HŽ-a doslovno bile suočene s fizičkim prijetnjama pri pokušaju pregledavanja vagona-restorana i da su u to bili uključeni visokopozicionirani članovi sindikata, teško je vjerovati da sindikalni čelnici ništa o tome nisu znali. Zašto nisu reagirali? Dakako, sindikati su oduvijek formalno davali punu podršku takvim istragama, ali često je ona u praksi bila ograničena raznim pojedinačnim interesima, privatnim prijateljstvima i proklamiranom borbom za radnička prava. Ako žele zadržati vjerodostojnost i imidž ozbiljnog socijalnog partnera, sindikati u javnim poduzećima morali bi što prije proglasiti nultu toleranciju prema korupciji i kriminalu među svojim članstvom, te poduzeti oštre korake da se oni koji rade takva djela razotkriju i kazne.

U protivnom, ponovi li se opet slučaj iz HŽ Ugostiteljstva, sindikati su u opasnosti da steknu imidž sponzora nelegalnih aktivnosti u javnim poduzećima, a takav imidž dugoročno će samo naštetiti interesima njihovih članova.