Ivan StarčevićDNEVNIK
Utorak, HRT 1, 19.30
Četiri kaktusa
Posljednja vijest u emisiji koja je starim Hrvatima najdraža bila je iz domaćih krajeva. Čujmo, čujmo. Ide dramatična najava, iz usta jedne gospođe crnke (Melinda Kurilj) koja večeras sjedi iza pulta i čita nam otprilike ovo: Gorska služba spašavanja, na čelu sa svjetski poznatim alpinistom Stipom Božićem, opet je spasila jedan ljudski život, imamo ekskluzivnu snimku.
To da «imamo ekskluzivnu snimku» bilo je točno. Nosila na zemlji, u njima ljudsko biće, nosila lebde na konopcu koji ih vuče u helikopter, sve je to, snimljeno iz vrtoglavog rakursa, toliko uzbudilo uredničke mlade lavove i lavice da su potpuno zaboravili suvislo priopćiti ime nastradalog subjekta i potpisati snimatelja koji je radio iz helikoptera. Tko je to pao penjući se vrletima Paklenice, pitala se zabrinuta rodbina neznane penjačice ili penjača, koja večerašnji efektni svršetak Dnevnika nije pratila koncentracijom i refleksom trkača Formule 1? Imala je ova novinarska enigma i dobrih strana. Ako ste se ove večeri vratili kući kasnije nego obično, mogli ste nepažljivim ukućanima slobodno tvrditi da je baš vas Stipe Božić umotao u dekice i učvorio vam konopac do helikoptera iz kojeg vas je snimala sveprisutna kamera Hrvatske televizije. Gdje si bio? Bio sam u Dnevniku. U Dnevniku u kojem se ne zna gdje je, tko je, što je, kada je – no to su već trice za male novinarske pačiće. Veliki urednici ne mare za male stvari.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Vijenac
Kod voditelja Aleksandra Stankovića nastupila su tri homoseksualca koja to nisu, ali mi u «Nacionalu» tvrdimo da jesu, samo zato da bismo spasili ono što nam je najvažnije: ugled gospođe Jasne. Ona je ta nova glavna urednica koju valja čuvati kao kap vode na dlanu, jer ona je Stankoviću obećala da će kod njega smjeti nastupati homoseksualke i homoseksualci, čim doktor Štokrl i drugi homodoktori (npr. dr. Gruden), u jednoj drugoj emisiji, znanstveno objasne što je to homoseksualizam i kako ga ne steći. Ta je emisija išla, a kako je gđa Jasna žena od riječi, to nam ne preostaje drugo nego, u najboljoj namjeri, smatrati pederom svakog onog tko poslije tog programskog zelenog svjetla gostuje kod boksača Stankovića. Dakle, dopustite nam i ove tri male dezinformacije: gostovali su poznati homoseksualac Miroslav Zadro (crnpurasti novinar Hrvatskog radija), zatim homoseksualac i po Jasmin Klarić (riječki Novi list), a između njih sjeđaše notorna pederčina i profesor Ekonomskog fakulteta poznat pod imenom i titulom dr. Velimir Srića. Gospodi se još jednom ispričavamo i zamišljamo kako bi to bilo kad bi neki užasno duhoviti javni djelatnik napisao «homoseksualac Ivan Starčević, ali nije on to, šalimo se». Nije baš zgodno igrati se takvim stvarima u tolerantnoj Hrvatskoj i zato svaka čast gospodi Klariću, Zadri i Srići, koja su dobrovoljno i hrabro, dok kod Stankovića ne osvane zabranjeni predsjednik homoseksualne udruge «Iskorak», riskirali da budu shvaćeni kao kandidati za priznanje «anonimni ledolomac», koje Hrvatska televizija kani dodijeliti prvom homoseksualcu kojem će dopustiti da se u nekoj od njenih emisija izjasni kao takav. Sponzor ledolomne nagrade je zagrebački Brodarski institut, a u žiriju su, lobistima na znanje, ugledni dr. Štokrl, dr. Gruden, gospođa magistra Ulaga Valić, gospođa doktor Markić i doktori Nikola i Oliver Bolesny.
Sad kad smo dr. Velimira Sriću proglasili kandidatom, možemo početi s istinama, jer najgore je prošlo, pa su sad na redu stvarno sitnice. Dr. Srića bio je ne samo posljednje spasonosno kadrovsko iznašašće umirućeg komunizma (dalekovidni ministar znanosti od 1986. do 1990. godine), nego je u emisiji naglasio da je to doba bilo demokratičnije od ovog današnjeg, u kojem je dr. Srića s funkcije predsjednika zagrebačke gradske skupštine nedavno dobrovoljno tresnuo u pozi moralne superiornosti, proglasiv političare prljavcima, a svoju ostavku činom moralne higijene stručnjaka koji se nakratko izgubio među neznalicama. Doba u kojem je donedavni predsjednik Srića bio ministar među ostalim ministarskim anđelima bijelih krila bilo je čistije i demokratičnije zato jer, reče građanin S., partija se tada bila prestala pačati u rad Sabora, pa se je u te četiri najsrićnije godine najsretnijeg razdoblja u povijesti, kako Srićine političke karijere tako i hrvatskog naroda uopće, uspjelo četiri godine za redom povećavati stopu doprinosa za znanost. Izdržao sam te četiri godine, dostojanstveno i trpko povjerio se Srića Stankoviću i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, ali su rezultati vidljivi. Od rezultata stigao je, dragi gost i kandidat za statuetu «Nepoznati ledolomac» (rad poznatog kipara), nabrojiti dogradnju, prigradnju i završetak gradnje nekoliko sveučilišnih zgrada (Ekonomski fakultet, FER, Sveučilišna knjižnica).
Neimar Velimir otkrio nam je i drugu važnu sitnicu o sebi: on je za to da Hrvatskom, kao nekim velikim poduzećem «Srića i drug», upravljaju samo stručnjaci, a svi ostali da ih radoznalo gledaju i s odobravanjem slušaju, što god Sriće rekli da rekli. Kad bi g. Srića, srećicu mu njegovu, bio stariji, bila bi, onako ljudski, sasvim razumljiva ta njegova čežnja za sretnim vremenima njegova ministriranja, nesputanog kojekakvim demokratskim tričarijama, ali mili Vladimir nekako nam se u ovoj Stankovićevoj emisiji, onako lijepo počešljan, uredan, tih i stravično dosadan, učinio premlad za ulogu nostalgičara. Stoga je nepobitno da ovaj svjetski priznati mladi ekonomski stručnjak i samo povremeno političar misli ozbiljno, ali ne zna se što on to misli, tj. zna se, ali nije zgodno to njegovo mišljenje domisliti do kraja, jer stručnjak Srića hitro domeće da je on uvijek za demokraciju, ma kako nesavršena ona bila, ipak nema boljeg društvenog uređenja. Boksač Stanković koji je emisiju otvorio balkanski profinjenim direktom «je li politika kurva», istu je zaključio neuljudnom tvrdnjom da nakon 60 minuta nije ništa pametniji. Od ova dva udarca Srići ni jedan nije pogodio cilj. Prvi zato jer političar Srića sebe ne smatra političarom, a drugi zato jer prof. Srića i slični amaterski konstruktori društva nisu stvoreni da bi itko bio pametniji.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
kaktus
U Francuskoj su predsjednički izbori, pa je pola ekrana naglo zauzeo novinar Željko Korpar koji inače djeluje iz Bruxellesa, ali je u Pariz stigao jer je čuvena novinarka Silvija tamo napravila intervju s krivim kandidatom i dvostruko duži od dogovorenog. Dobar večer, pozdravila je Korpara gđica voditeljica Brlek. Dobar večer, kolegice Nensi, odvratio joj je Korpar sa svoje polovice ekrana. Baš su se lijepo ispozdravljali i prava je šteta što nisu nastavili u narodnom tonu (kako ste, je li se Šarulja otelila), nego je Korpar počeo nešto strogo o Chiracu i Le Penu. Neke cjepidlake bile bi u stanju izračunati koliko, u kunama, stoji međusobno «gud meuning» Alo, Alo Nensi i Alo, Alo Korpara, ali taj glupi kvantifikator nije u stanju proniknuti u bit prevladavajućeg hrvatskog vizualnog kreativizma. Objasnit ćemo ga novijim primjerom iz jedne inače bogate tradicije.
Čuvena domaća tv, koja se zove CCN, u obilju kvalitetnih novih emisija ima jednu koja se zove «Pregled tiska». U njoj noću zasjedne voditeljica, pa lista novine i čita nam iz njih, da bismo mi shvatili da je to pregled tiska, a ne nečeg drugog. Glupa «Tv Nova» ima identičnu emisiju, ali u kadru su faksimili članaka i čuje se tečan glas nevidljivog spikera, što je čista dezinformacija i laž. Kako netko može čitati novine, a mi ga ne vidimo?! Zato na CCN-u voditeljica stvarno lista novine, onako fino, polako, nedostaje još samo pljuckanje u kažiprst i šalica kave. Svjetski dan slobode medija, posvećen ljudskim i profesionalnim pravima novinara, obilježen je baš prošlog tjedna, trećeg svibnja, a jedan od prvih rezultata trebala bi biti kava i vlažna spužvica za kažiprst CCN-ove voditeljice. A voditeljica Nensi zaslužuje mnoge kaktuse, jer na kraju nije rekla «doviđenja, kolega Korpar», što košta da košta.