Dva desetljeća prije Hrvatske, koja je nedavno završila pretpristupne pregovore za ulazak u EU, u Europu su ušli kulturni emigranti iz Zagreba i Hrvatske. Za većinu njih željeno odredište bio je Amsterdam, tada jedan od najživljih i najotvorenijih gradova u Europi, u kojem su se, igrom slučaja, 1991. našli i članovi kultne zagrebačke grupe Sexa. Njihovu priču dokumentira redateljica Ines Pletikos u filmu „Kako smo ušli u Europu: slučaj Sexa", koji je trenutno u postprodukciji, a premijerno će biti prikazan na HTV-u.

„Film se bavi se sudbinama grupe ljudi koji pripadaju urbanoj enklavi ex Yu emigranata u Amsterdamu, slobodarski nastrojenih intelektualaca koji su se uoči posljednjeg rata na Balkanu, odlučili na skok u nepoznato. Svatko iz svojih najdubljih uvjerenja. Izbijanjem rata u bivšoj Jugoslaviji , te socio-političkim turbulencijama u postpolitičkom vremenu izazvanom padom željezne zavjese, alter-rock zvijezde izgubile su okvir u kojem su se formirale i prema kojem su se umjetnički odnosile. Njihovo snalaženje u novim uvjetima, način na koji doživljavaju i interpretiraju svijet i vide svoju sudbinu, kao i nenadoknadiva praznina u umjetničkom i društvenom životu sredine koje su napustili, najvažnije su teme mog dokumentarca, kaže Ines Pletikos, autorica filmova „Kad Miki kaže da se boji: tko su stvarni junaci Johnnyjevih pjesama", posvećenog Branimiru Štuliću, frontmenu Azre, „Predi, predi šći moja", posvećenog Tamari Obrovac, etno-jazz pjevačici, te stotinjak drugih naslova vezanih uglavnom uz povijesnu i kulturnu baštinu Istre, otkuda dolazi.

Dečki iz „Sexe" Ivan Bilosnić Bic, Nikica Valentić Nik, Saša Last i Igor France nakon trećeg okupljanja banda '89. i brojnih nastupa po ex Yu underground prostorima, u Zagrebu snimaju ploču "No Sleep 'Till Pussy/ Fuck Piction". Na okupu su stare i nove snage: Silvije Petranović (koji im je režirao i zajedno sa Šimom Strikomanom snimio nekolicinu nastupa) producira video-spot za novi album „"Jeane Jone Story"; autor provokativnog omota je Željko Zorica - Šiš, koji je ujedno i autor predstave „Ježenje" u kojoj su, zajedno sa preostalim članovima skupine Kugla Glumište sudjelovali i članovi benda. U proljeće 1991. stigao im je poziv američkog producenta Stevea Albinija, kultne figure svjetske indie scene, zbog čega članovi bend napuštaju Zagreb i sele u Roterdam, a potom u Amsterdam. Osuđeni na amsterdamsku skvotersku zajednicu Nik, Bic, Saša i France uz pomoć Đorđe Delibašić iz Novog Sada koji im ubrzo postaje bubnjar, te Zoca, profesora filozofije iz Zapruđa koji je prije njih stigao u Amsterdam, prolaze sve faze egzistencijalnih muka i prilagođavanja na novu sredinu: stalno mijenjanju adrese i pokušavaju proboja na nezavisnoj glazbenoj sceni.

Nakon godinu dana i četrdesetak koncerata po Nizozemskoj i Njemačkoj, lokalne feministice ih optužuju za seksizam, a kulturološki nesporazum produbio se do otvorenog sukoba i potpune netrpeljivosti s obje strane. Uz to, deklarirali su se kao glazbenici ih Hrvatske, pa time nisu pristali na etiketu tzv. „izbjegličkog rocknrolla" i „boraca za mir", što je dodatno učvrstilo njihovu autsajedersku poziciju. Bez podrške underground scene i pod teretom egzistencijalnih i obiteljskih obaveza, Sexa se ubrzo raspada. Sve rjeđi nastupi u projektima bivših suradnika, prijatelja i obožavatelja jedino je što je ostalo od njihovog umjetničkog angažmana. Ivan Bilosnić - Bic danas radi kao pitur, soboslikar, a Nik Valentić - Nik je hotelski radnik. I dobro im je. U Nizozemskoj se, kažu, osjećaju kao da su među nama.